SLUČAJ ‘SCHAFFNER’: Nestanak pilota koji je bio u potjeri za NLO-om – avion pronađen, tijelo ne

Na vrhuncu hladnog rata, NATO snage u Evropi su bile u stanju neprekidne borbene gotovosti, dok su, bukvalno svakog dana, sovjetski piloti testirali efikasnost radarskog sistema zapadnjaka. A onda se dogodilo nešto što je više od 30 godina zbunjivalo istoričare avijacije i ufologe!

Tokom gotovo četrdesetogodišnje straže, neidentifikovani leteći objekti su izazivali žestoku glavobolju kod obje sukobljene strane. U središtu igre mačke i miša bile su posade borbenih aviona, čiji je posao bio da presreću NLO-e i da ih, ukoliko to bude neophodno (i moguće), unište. U svakom minutu, svakoga dana, par letača RAF-a (Kraljevsko vazduhoplovstvo Velike Britanije) sjedilo je u kokpitu aviona, strpljivo čekajući naređenje, spremni da polete sa jednog aerodroma duž istočne obale Velike Britanije.

Jedne mračne septembarske noći 1970. godine, kapetanu američkog ratnog vazduhoplovstva na razmjeni u britanskom ratnom vazduhoplovstvu, Williamu Schaffneru, stiglo je naređenje da uzleti i presretne NLO uljeza. Bila je to njegova posljednja misija i početak vrhunske misterije.

Schaffner, 28-godišnji otac dvoje djece, bio je iskusan pilot, prekaljen u Vijetnamskom ratu. U rano jutro 9. septembra 1970. godine, njegovoj supruzi je saopšteno da se borbeni avion RAF-a kojim je pilotirao njen muž, srušio u Sjeverno more. Spasilačke ekipe i obalska straža su dva dana pretraživale okolinu tragajući za olupinom aviona i pilotom. Iako je najveći dio aviona pronađen i konačno izvađen iz mora gotovo netaknut, tijelo kapetana Schaffnera nikada nije pronađeno. Misteriozne okolnosti njegove smrti će uskoro poprimiti dimenzije legende.

Komisija za ispitivanje nesreće koju je oformilo britansko ratno vazduhoplovstvo je pripremila izvještaj o incidentu, ali je on pod hitno proglašen tajnim i sklonjen što dalje od očiju javnosti. Počele su da kolaju glasine o onome što se dogodilo kapetanu Schaffneru.

William Schaffner

Posadama RAF-a namjerno se nije govorilo o vrsti letjelice koju treba da presretnu. Da li je bila jedna od ruskih ili britanskih? Ili je u pitanju bilo nešto daleko nevjerovatnije? Činjenica da je Schaffner poginuo pod veoma čudnim okolnostima je bila i jedina definitivna činjenica, a kako su godine prolazile, postala je i odskočna daska pričama da je kapetan poginuo dok je pokušavao da uništi NLO.

NLO je postala vruća tema 1992. godine kada je list Grimsby Evening News objavio dva teksta zamjenika glavnog urednika, Pata Ottera. Kao novinar početnik 1970. godine on je pratio bezuspješnu potragu za pilotovim tijelom. Kada je, dvuhe decenije kasnije, misterija opisana u knjizi jednog lokalnog pisca, redakciju lista je nazvao čovjek koji je tvrdio da je bio član prvobitne istražne komisije RAF-a, koja je pregledala ostatke Schaffnerovog aviona.

Čovjek je želio da ostane anoniman radi sopstvene sigurnosti i tvrdio je da je u jesen 1970. godine bila pojačana radarska aktivnost iznad Sjevernog mora, dok su NATO snage pokušavale da lociraju razne NLO-e. Tolika aktivnost je rezultirala specijalnom operacijom RAF-a.

U 8 sati i 17 minuta uveče 8. septembra, radar na Šetlandskim ostrvima je registrovao neidentifikovanu metu iznad Sjevernog mora. Smjesta je poslata poruka da RAF presretne letjelicu. Međutim, prije nego što su avioni uspjeli da se približe, NLO je napravio iznenadni zaokret, povećao brzinu na 28.000 km/h i nestao sa radarskih ekrana.

Otterov izvor dalje tvrdi da su istoga trenutka alarmirani najviši komandni ešaloni NATO-a i avioni iz tri eskadrile su poslati u patrolu, u slučaju da se ‘stvar’ vrati. I zaista, ‘stvar’ se vratila. Tokom te noći je detektovano nekoliko NLO-a. Svaki put bi nestali velikom brzinom, prije nogo što bi avioni RAF-a uspjeli da se približe. U knjizi ‘Istraživač vanzemaljaca’ objavljenoj 1999. godine, bivši policijski narednik koji je u međuvremenu postao NLO detektiv, Tony Dodd, dodatno je proširio Otterovu priču. Doddovi izvori tvrdili su da je nekoliko sistema za praćenje – uključujući baze RAF-a u Velikoj Britaniji i NORAD u SAD – bilo u stanju pune borbene gotovosti i da je ‘gotovo sigurno’ i sam predsjednik Nixon pratio šta se događa. Dodd je čak tvrdio da je NORAD kontaktirao RAF izričito zahtjevajući da u misiju poleti kapetan Schaffner, tada pilot na razmjeni u RAF-u.

Prema Otteru i Doddu, Schaffner je poletio čim se vratio sa trenažnog leta. Radar je sada primijetio NLO na 145 kilometara od ostrva Witby i Schaffner je smjesta upućen u tom pravcu. Informacije o tome šta se zatim događalo uzete su iz transkripta RAF-a kojeg se domogao ‘izvor’, a zasnovane su na komunikaciji između Schaffnera i radarske kontrole u bazi RAF-a. Prema transkriptu, Schaffner je ugledao plavičast objekat konusnog oblika, toliko sjajan da nije mogao da gleda u njega, u pratnji objekta nalik velikoj staklenoj fudbalskoj lopti. Kada se približio opisujući kontroli letenja izgled objekta, iznenada je uzviknuo:

– Trenutak … sačekajte … okreće se i ide pravo na mene … počinjem manevar izbjegavanja …

U tom trenutku kontrola letenja gubi kontakt sa kapetanom, a na radarskom ekranu se vidi kako se Schaffnerov avion stapa sa nepoznatom letjelicom, kako jedno vrijeme zajedno lete, a onda borbeni avion počinje da gubi visinu i konačno nestaje sa ekrana. Avion je pronađen mjesec dana kasnije na dnu Sjevernog mora, a kokpit je još uvijek bio zatvoren. U kabini nije bilo pilotovog tijela!

Nestanci pilota

Smrt i nestanak vojnih pilota kao rezultat neprijateljskih akcija NLO-a, ima dugogodišnji pedigre u misterioznoj i ufološkoj literaturi. Nestanak aviona na letu 19 iznad Bermudskog trougla 1945. godine, efektno je iskoristio i Steven Spielberg u filmu ‘Bliski susret treće vrste’ iz 1977. godine. Ufološka veza ove misterije je od tada razotkrivena, ali postoje i druge priče. Tu spada i ona o smrti američkog vojnog pilota Thomasa Mantela, čiji se avion srušio dok je pilot ganjao leteći tanjir iznad Kentuckyja 1948. godine. Zatim priča o misterioznom nestanku pilota Fredericka Valentića i njegove cesne poslije susreta sa NLO u Australiji 1978. godine.

Istražna komisija RAF-a je krajem 2005. godine napokon u javnost iznijela svoju verziju događaja. Zbog čega joj je trebalo 35 godina? Prosudite sami. Po njima, ispostavlja se da je NLO veza sa slučajem posljedica loše istrage, a ne činjenica. Priča koju su prenijeli mnogi listovi ne pruža nikakve dokaze osim da je kapetan Schaffner zaista postojao i da je poginuo u avionskoj nesreći iznad Sjevernog mora. Činjenice koje je istražna komisija RAF-a dala javnosti, pričaju drugu priču. Najprije, po njima, osnova priče da je zadatak pilota bio da presretnu NLO nije istinita. Dokumenta sa kojih je RAF skinuo pečat tajne, kazuju da čitave te nedjelje nije bilo nikakvog presretanja stranih ili neidentifikovanih letjelica. Ipak, kasnije tog mjeseca bilo je dosta polijetanja, a cilj je bio presretanje ruskog aviona TU-142, koji je špijunirao vojnu vježbu NATO-a iznad Sjevernog mora.

Izveštaj o nesreći komisije RAF-a koji je završen u junu 1972. godine otkriva da je Schaffner učestvovao u vježbi TACEVAL (taktička evaluacija) u noći kada je poginuo. Vježba je bila jedna od mnogih koje je planirala i sprovodila borbena komanda vazduhoplovnih snaga, da bi testirala spremnost svojih vrhunskih pilota. Po definiciji, posada borbenog aviona držana je namjerno u potpunom neznanju da li je njihova meta prijateljska ili neprijateljska. Cilj ove specifične vježbe bilo je lociranje i presretanje onoga što je po definiciji bio neidentifikovani leteći objekat, sve do trenutka kada bi bio identifikovan. Izvještaj otkriva da je Schaffnerov ‘NLO’ zapravo bio avion RAF-a Shackleton, koji je, kako se navodi, ‘ušao u vazdušni prostor Velike Britanije tokom dana i ostao tu sve do sumraka i tokom noći’.

Tokom noći, piloti iz 5. eskadrile su poletjeli jedan za drugim, ne bi li otkrili i presreli uljeza. U izvještaju istražne komisije stoji da je Schaffnerovo prvobitno naređenje bilo povučeno još dok je rulao po pisti u povratku sa trenažnog leta i da mu je naređeno da se vrati u bazu. Pravila zahtjevaju da borbeni avion bude u potpunosti servisiran prije nego što ponovo krene u akciju, ali uprkos iskustvu, Schaffner krši pravilo i ekipi za održavanje saopštava da je avion u redu. U trenutku kada je naređeno polijetanje eskadrile, nekoliko minuta kasnije, Schaffner uzlijeće sa ostalima iako zna da njegov avion nije pregledan nakon prvog leta. Polijeće na svoju prvu misiju u 20.25 Zulu sati, 8. septembra 1970. godine.

Ono što kapetan Schaffner ne zna, jeste da je njegova sudbina već zapečaćena. TACEVAL tim je dobio promijenjen scenario vježbe – umjesto direktnog presretanja koje su vježbali, trebalo je da preduzmu praćenje i čuvanje mete koja leti malom brzinom. Iako je Schaffner imao bogato iskustvo u presretanju, nije bio uvježban za ovu potencijalno rizičnu vježbu u potpunom mraku. Kada je locirao metu, njegov posljednji kontakt sa kontrolom letenja bio je u 20.45 sati. Dosije o incidentu sadrži transkript razgovora pilota i kontrole letenja, gdje on opisuje neidentifikovanu letjelicu:

Kapetan Schaffner: – Kontakt sa svjetlima u ovoj oblasti.
Kontrola: – Ponovi.
Kapetan Schaffner: – Kontakt sa svjetlima u ovoj oblasti.

Pilot potom objašnjava da će isprobati nekoliko manevara da bi je usporio, a kontrola ga upozorava da dobro motri okolinu. Kontakt je izgubljen, a posljednji minuti transkripta sadrže očajničke pozive kontrole pilotu.

Kontrola: C45 Patrington, ne javljaš se – provjeri pravac mete i svoj sopstveni – kraj. C45 Petrington, da li me čuješ? – kraj. Da li me čuješ? – kraj.

U svjedočenju pred istražnom komisijom, jedan od pilota koji su uspješno završili vježbu te noći i posada Shackletona vidjeli su Schaffnerov rizični let ispod sebe na povratku u bazu, a onda je kontakt izgubljen. Komisija je zaključila da je u tom trenutku Schaffnerov avion udario u površinu Sjevernog mora. Dva mjeseca kasnije, njegov avion je otkriven na morskom dnu, 8 kilometara od Flamborough Heada gotovo netaknut, zatvorene kabine.

Ispostavilo se da je avion udario u more malom brzinom i klizao površinom izvjesno vrijeme, prije nego što je potonuo. Misterija nastaje kada je avion izvučen i pregledan. Istražitelji su otkrili zatvorenu ali praznu kabinu, bez pilota!

Istražitelji RAF-a su i za ovo našli ‘logično’ objašnjenje. Otkrili su da je sistem za katapultiranje zakazao kada je Schaffner pritisnuo dugme. Nije mu bilo druge nego da manuelno otvori kupolu i spase se iz aviona koji tone. To mu je i pošlo za rukom, ali je u mraku i panici ostao bez opreme za spasavanje. Slobodan ali bespomoćan, Schaffner se udavio u ledenoj morskoj vodi. Dok je avion tonuo, kokpit aviona se zatvorio kada je hidraulični pritisak opao.

Ovdje je vrlo čudno da kapetan Schaffner nije uputio nikakav poziv za pomoć kada je vidio da je u bezizlaznoj situaciji i da avijacija nije preduzela nikakve akcije spašavanja pilota, kakve se uobičajeno čine u ovakvim situacijama.

Njegovoj supruzi nikada nije saopštena puna istina. Ona se kasnije preudala i odselila u Chicago. Sinovi kapetana Schaffnera, Glen i Mike, godinama su pokušavali da saznaju šta se zaista dogodilo sa njihovim ocem, ali im je rečeno da je Ministarstvo odbrane uništilo izvještaj o nesreći.

Toni Dodd je odbio mogućnost da je slučaj o kojem je objavio knjigu konačno razriješen. On i dalje vjeruje da je posrijedi zavjera vlasti i prikrivanje prave istine. Novinarima BBC-a je izjavio: ‘Sumnjam da ćemo ikada saznati sve o ovom slučaju, jer RAF nikada neće javno priznati da je u nesreću uključen NLO.’

Izvor: conopljanews.net/pozitivno.ba