ISTORIJA SMAKA SVIJETA, UPDATE: Apokalipsa 2060. godine?

Vječna tema – odbrojavanje godina do konačnog kraja

Apokalisa je najavljivana za 2800. godinu prije nove ere (zapis na asirskoj glinenoj pločici), za 500. godinu nove ere, pa za 634, 793, 1000. godinu (poznata je masovna histerija koja je tada zahvatila Evropu), 1524. (po računu londonskih astrologa, 1. februara te godine trebalo je da počne Veliki potop), 1555. (po računici francuskog teologa Pierrea d’Aillya to je 7.000.godina od stvaranja svijeta), 1666, 1688, 1814, 1843, 1900. (tada je stotinjak članova sekte ‘Ruska braća i sestre’ izvršilo samoubistvo), 1910. (ovoga puta ‘zaslužna’ je bila Halleyeva kometa), 1967, 1978. (tada je Jim Jones u smrt odvukao 913 članova svoje sekte), 1997. (opet ‘zasluga’ jedne komete, a rezultat je bio još jedno kolektivno samoubistvo – 38 članova sekte ‘Nebeska kapija’), 1999. (nastradala je samo Srbija), 2000. (čak je i milenijumska buba ‘zakazala’). Prošao je ‘davno’ i 21. decembar 2012. kada su stare Maye u svom kalendaru najavile mogući kraj planete …

Opcije za naredni sastanak za neminovnim dolaze ni manje ni više – iz pera Isaaca Newtona. Iako se već  neko vrijeme znalo za ‘vannastavne’ aktivnosti tvorca Teorije gravitacije, najveće zasluge za otkrivanje svijetu Newtonovih teoloških (jeretičkih?) spisa, u kojima se naučnik bavi proučavanjem Biblije i tumačenjem vizija biblijskih proroka vjerovatno ima Kanađanin Stephen Snobelen. Dr Snobelen je profesor istorije nauke i tehnologije na Univerzitetu u Halifaxu (Nova Škotska), a 2003. je postao zvijezda BBC-ijevog dokumentarca ‘Newton: Mračni heretik’ (Newton: The Dark Heretic).

A šta je to toliko privlačno u jednom dokumentarnom filmu? Činjenica da je u Newtonovim rukopisima pronađen datum Apokalipse – negdje oko 2060. godine.

Priča iz treće ruke

Za početak, da se podsjetimo nekih crtica o Newtonu. Ovaj fizičar, matematičar, alhemičar i filozof prirode rođen je 25. decembra 1642. a preminuo 31. marta 1727. u Londonu. Tvorac je prvog refleksionog teleskopa, zalagao se još u ono doba, kada se nije znalo ni za ‘f’ od fotona, za čestičnu prirodu svjetlosti, proučavao brzinu zvuka, ali … Imao je i svoju drugu stranu. Hiljade i hiljade stranica napisao je o svojim teološkim pogledima i proračunima do kojih je došao na osnovu proučavanja Biblije, a samo je jedna Newtonova knjiga o Bibliji ikad objavljena, i to 1733. godine, šest godina poslije njegove smrti: ‘Opservacije o proročanstvima Knjige proroka Daniela/Danila i Apokalipse Svetog Ivana/Jovana’.

Newtonovi teološki i alhemijski papiri bili su u vlasništvu porodice Porstmouth i držani su dalje od javnosti sve do 1936, kada su prodati na Sotheby’s aukciji u Londonu. Najveću kolekciju tada je kupio Abraham Shalom Yahuda, svestrani gospodin – lingvista, istraživač, profesor i – kolekcionar rijetkih spisa. Kada je preminuo, 1951. ostavio ih je novoosnovanoj državi Izrael.

Međutim, testament je osporavan, pa su rukopisi stigli u Izrael tek 1969. kada su smješteni u Jevrejsku nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Jerusalemu. I, konačno su naučnici imali pristup ovom zborniku. Međutim, do ozbiljnijeg proučavanja moglo je da dođe tek od 1991. kada su Newtonovi naučni, administrativni, teološki i alhemijski rukopisi prekopirani na mikrofilm. Značajan trenutak u proučavanju ovih radova obilježen je osnivanjem ‘Projekta Newton’ (‘Newton Project’) 1998. od strane Kraljevskog koledža u Londonu i Univerziteta u Cambridgeu. Započet je proces kopiranja i prepisivanja Newtonovih neobjavljenih teoloških rukopisa u namjeri da se učine dostupnim svijetu. A dokumentarni film televizije BBC 2 dijelove ove priče otkrio je javnosti marta 2003.

Osim Newtona, neočekivanu pažnju javnosti dobio je i Stephen Snobelen. S obzirom da je priča o 2060. ipak pomalo ‘izvučena iz konteksta’ za potrebe televizije, Snobelen je našao za shodno da pojasni ponešto – vijest se pojavila na većini evropskih jezika – od engleskog, francuskog i španskog do mađarskog, rumunskog i ruskog, a mnogi sajtovi ‘pokupili’ su priču iz druge ili treće ruke. Po njemu, sve ovo je toliko odjeknulo zato što su mnogi ‘mislili su da je Newtonn ‘racionalan’ naučnik , a ovo što je činio naizgled je u suprotnosti sa naukom’:

‘Mediji su ovjekovječili mit da su nauka i religija u stalnom sukobu (činjenica je da jesu, ali religija je često stimulisala razvoj nauke). Zato je bilo logičnije da se ova priča nađe na naslovnicama tabloida. U ovom slučaju – priča je istinita. Ironija je što tabloidi nisu objavili priču (pretpostavljam – zato što je priča autentična)’.

‘Jasno je, bez obzira da li smo religiozni ili sekularni, da živimo u ‘apokaliptičnim’ vremenima. Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja zveckaju nuklearnim oružjem. Mlazni avioni uleću u solitere sa kerozinom i ljudskim tijelima.Teroristi potresaju svijet’ – govorio je Snobelen još 2007.

On objašnjava da nije tačno da je on prvi otkrio apokaliptični datum u Newtonovim spisima, već da je 2060. bila poznata već neko vrijeme među naučnicima koji su proučavali Newtona: ‘U stvari, bar trojica važnih istraživača Newtona: David Castillejo, Frank Manuel i Richard Westfall, ispitala su Jahudine rukopise (dvojica na originalnom primjerku, a Westfall na mikrofilmu) ubrzo po njihovom pristizanju u Jerusalem 1969. Castillejo se vjerovatno prvi susreo sa 2060. jer je bio prvi naučnik koji je ispitivao Jahudinu kolekciju.

A ja sam prvi put uočio ovaj datum kada sam proučavao spise na mikrofilmu dok sam bio na doktorskim studijama na Cambridgeu 1997. Objavio sam ovaj datum 1999. u svom radu u Britanskom žurnalu za istoriju i nauku (‘British Journal for the History of Science’).

Istorija stvari koje će doći

Biblijska proročanstva su bila izuzetno važna za velikog naučnika, jer, po njemu, predviđaju božanski vođene događaje u budućnosti. Snobelen to ovako komentariše:

‘Newton je vjerovao u Boga i da je Biblija otkrivenje od Boga. On je takođe vjerovao da Bog nije vezan za vrijeme kao što su to ljudi, što mu dozvoljava da vidi ‘kraj od početka’. Tako da je, upotrijebiću Newtonove riječi, on bio ubijeđen da ‘sveta Proročanstva’ u Svetom pismu nisu ništa drugo nego ‘istorija stvari koje će doći’. Istovremeno, biblijska proročanstva su napisana visokosimboličkim jezikom koji zahtjeva stručno tumačenje. Newton je bio dorastao ovom izazovu – da otkrije budućnost svijeta u riječima proroka.’

Veliki naučnik je, ipak, bio veoma oprezan kada se radilo o određivanju konkretnih datuma: kako objašnjava Snobelen, ‘brinuo je da neuspjeh pogrešivih ljudskih predviđanja ne dovede Bibliju na zao glas’. Zato su i proračuni sa pominjanjem 2060. bili među njegovim privatnim papirima i nisu bili namijenjeni javnosti. A kako je Newton došao do famoznog datuma Apokalipse?

On je vjerovao, kao i mnogi drugi istorijski proročki komentatori njegovog vremena, da vremenski periodi koje pominju starozavjetni proroci – od 1260, 1290, 1335 i 2300 dana – u stvari predstavljaju 1260, 1290, 1335 i 2300 godina (princip ‘dan-za-godinu’). Posebno je bitan period od 1260 godina, koji predstavlja vremenski interval otpadništva od Crkve (Rimokatoličke). Dakle, on je pogledao u istoriji vjerovatan datum kada je otpadništvo formalno počelo, a to je, po njemu 800. godina nove ere. Ako je 800. godina početna, lako je dodati 1260 i doći do 2060. godine. Već smo pomenuli da je Newton izbjegavao da navodi tačne datume, ali ipak mu se omaklo da ovu godinu dva puta pomene u spisima. Inače, iako je tvorac Teorije gravitacije vjerovao da će se prije ‘kraja’ zbiti ratovi i kataklizme, smatrao je da se radi o oluji pred smirenje.

Period korumpiranosti crkve

Počevši od 1670-ih i nastavivši da na tome radi do kraja života, Newton je razmatrao nekoliko početnih datuma za otpadništvo od formalne institucije Crkve. U tome je lutao. Isprva je mislio da se radi o 607. ili 609 . godini nove ere. Što je bio stariji, sve je više pomjerao ovaj datum u budućnost. I – konačno je došao do 800. godine, kada je papa Lav Treći krunisao Karla Velikog za ‘Vrhovnog cara’ obnovljenog Zapadnog rimskog carstva u Rimu. Pošto je Newton vjerovao da 1260 godina odgovara vremenu korupcije Crkve, dodao je 1260 na 800 (smatrao je da je sunovrat Rimokatoličke crkve započeo upravo tada) i dobio 2060. godinu kao vrijeme ‘pada Babilona’ – kraj otpadničke ‘Crkve’.
Kako objašnjava Snobelen, Newton je vjerovao da bi pad mogao da počne nešto prije 1260. i da se nastavi još kraće vrijeme poslije te godine. Smatrao je da će ubrzo poslije pada korumpirane Rimokatoličke crkve Isus vratiti na Zemlju i osnovati hiljadugodišnje Carstvo Božje na Zemlji.
Na strani 144. svojih Posmatranja iz 1733, Njutn citira Daniela/Danila (7:26-27) kao argument za ovu pretpostavku: 26. Potom će sjesti sud i uzeće mu vlast, te će se istrijebiti i zatrti sasvim. 27. A carstvo i vlast i veličanstvo carsko nad svim nebom daće se narodu svetaca višnjega; njegovo će carstvo biti vječno carstvo, i sve će vlasti njemu služiti i slušati ga.
Snobelen pojašnjava da Newton nije vjerovao da će svijet zaista nestati 2060. godine, već da će to biti – novi početak: ‘To bi bio kraj starog doba i početak novog doba – onoga koje Jevreji nazivaju Mesijanskim, a kršćani Milenijumom ili Carstvom Božjim.
Trenutno najvećeg poznavaoca rada Isaaca Newtona dr Snobelena pitali su zašto su teološka i proročka vjerovanja toliko važna za naše razumijevanje velikog naučnika. Evo šta je odgovorio: ‘Newton nije bio ‘naučnik’ u modernom smislu tog termina. Umjesto toga, on je bio ‘prirodni filozof’. Praktikovana od srednjeg vijeka do 18. vijeka, prirodna filozofija nije uključivala samo proučavanje prirode, već i ruke Božje koja radi na prirodi. Iz tog razloga svaka ozbiljna studija Newtonove prirodne filozofije mora uključivati i razumijevanje njegovih teoloških pogleda.
Za Newtona, ne postoji nepropusna barijera između religije i onoga što zovemo nauka. Tokom svog dugog života, Newton se trudio da otkrije Božju istinu – da li u Prirodi ili u Pismima. Iako je prepoznavao diciplinarne razlike, on je vjerovao da je istina jedna.

Leonardo kaže – nije, nego 4.060!

Da li je Leonardo da Vinci zaista to htio da kaže kada je naslikao ‘Tajnu večeru’ – ne znamo, ali italijanska naučnica Sabrina Sforza Galitzia tvrdi da je htio to da kaže. A šta da kaže? Pa – da je kraj svijeta predviđen za 21. mart 4006. godine. Po njoj, da Vinci je najavio da će sve rezultirati stvaranjem ‘novog čovječanstva’, a to je najavio (skriveno i kodirano, naravno) na freski ‘Tajna večera’.

Sabrina je, naime, riješila da dublje istraži simboliku ove slike, proučavajući dostupne Leonardove rukopise. I došla je na ideju da se, na osnovu znakova koji predstavljaju 24 sata u danu (a svaki od njih odgovara jednom slovu latinske abecede) može zaključiti upravo to – da kraj nastupa 21. marta, na dan proljetne ravnodnevnice – 4006. godine. Objašnjava da je da Vinci u stvaranju čuvene freske koristio matematičke, geometrijske i astrološke simbole kako bi predstavio univerzum kao ‘kosmički sat’, hronometar koji se dijeli na epohe. Svaki dio ‘Tajne večere’ krije svoju simboliku, ali najvažnije je – navedeno proročanstvo. Navodno se na oknima prozora u sva tri poolukružna oblika – krije upravo ova poruka.

Izvor: conopljanews.net

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti