SVEMIRCI IZ MORA: Leteći objekti već četiri vijeka izranjaju iz Tirenskog mora

Odakle dolaze čudni leteći objekti koji već četiri vijeka izranjaju iz Tirenskog mora, a sada ih registruju i radari i opservatorije?

Počevši od 1600. godine, od kada potiču prvi sačuvani spisi, pa sve do danas, oblast Tirenskog mora, posebno duž obale na kojoj se nalaze Genova, La Spezia i manja okolna naseljena mjesta, zona je učestalih uočavanja takozvanih NPO-a, Neidentifikovanih Podmorskih Objekata. O ovom fenomenu svjedoče brojni očevici, ali isto tako i italijanske i francuske opservatorije raznih namjena, kao i brojna radarska osmatranja koja se vrše sa brodova ili na vojnim i civilnim aerodromima.

Jedan ili više NPO-a se iznenada pojavljuju izranjajući iz mora, u koje ponovo zaranjaju nakon dužeg ili kraćeg letenja iznad vode ili kopna, osim u jednom slučaju, kada su nakon izranjanja negdje iz dubine Tirenskog mora, umjesto da se vrate u njega, odletjeli u pravcu Francuske, nad kojom su i nestali. Dana 7. januara 1999. godine u 7 i 15 ujutro radar ribarskog broda iz Genove, kao i njegova posada, vidjeli su kako iz mora, desetak milja od ribarskog sela Finale, izranja nepoznati objekat u obliku jajeta sive boje. Pet minuta je nadlijetao oblast, da bi se zatim, naglo povećavajući brzinu, usmjerio prema Francuskoj.

Samo četiri minuta kasine, ovaj jajoliki objekat, dug oko deset i širok oko tri metra u svom najširem dijelu, sive boje i bez svjetla, uočen je nad Nicom. Tri puta je nadlijetao kružno nad ovim gradom, na visini od oko 2000 metara. Tada je u silaznoj putanji, skrenuo prema pučini. Radari i drugi uređaji pratili su ga do Finala, nakon čega je izgubljen kontakt sa njim. U tom trenutku, posada broda koja ga je prva uočila, vidjela je kako ovaj jajoliki objekat velikom brzinom uranja u more, dvije milje od njihove ribarske koče. Od mjesta na kojem je udario u površinu prije nego što je zaronio javili su se talasi visoki jedan metar, koji su se u obliku koncentričnih krugova proširili na prostoru prečnika 20 milja, tako da su zapljusnuli i obalu, mada je tada vrijeme bilo bez vjetra i more je bilo potpuno mirno.

Izronjavanje NPO-a i njihovo ponovno uronjavanje u Tirensko more, najčešće u njegov dio koji obuhvata područje između Korzike, italijanske i dijela francuske obale do Cannesa, koji je nazvan Liturgijsko more, registrovani su više puta i tokom 1997. godine ali i ranijih godina. Očevici, kao i fotografije i radarski odrazi, povremeno su ukazivali da su neki NPO-i bili jajolikog, a neki diskolikog oblika, kao klasični leteći tanjiri. Bili su različitih veličina, od 6-15 metara dugi i široki između 3-5 metara. Svi su bili sive mat moje i pojavljivali su se i letjeli bez svjetala.

Najveći broj NPO-a nakon izranjanja, između 2-5 minuta, na različitim visinama, od 100-1.500 metara, nadlijeću more, da bi se zatim povećavajući brzinu, usmjeravali prema kopnu. Nadlijetali bi tamošnje gradove ili bi kružili oko njih, da bi se poslije toga vratili u more. No, utvrđeno je da je, do sada, 30 NPO-a prije zaranjanja, neki i po čitav sat, letjelo iznad takozvanog ‘trougla NLO-a’, kojeg čine brda Verugoli, Dva Blizanca i Parodi, koji se nalaze u okolini grada i luke La Spezia. Zašto je ovaj ‘trougao’ toliko interesantan za NPO-e, nije otkriveno. Da li ih zbog nečega privlače ruševine srednjevjekovne tvrđave na vrhu brda Parodi ili se nešto nalazi u samom brdu? Ili ih možda zanima sama luka, koja je i ratna luka italijanske ratne mornarice? Jer, već je nepobitno dokazano da NLO-i naročito obraćaju pažnju i intenzivno osmatraju vojne baze i druga vojna postrojenja u cijelom svijetu.

Tokom pokušaja odgonetanja razloga zašto je ‘trougao NLO-a’ zanimljiv za NPO-e, utvrđeno je da, uvijek kada se ovi objekti uočavaju, kompasi istraživača polude a nihove igle se munjevito okreću u krug. To traje sve dok NPO ne nestane iz vidokruga. A nešto neobjašnjivo događa se fotoaparatima i video kamerama. Ovi uređaji, naime, sami od sebe počinju da snimaju. Na jednom filmu fotoaparata koji je ‘sam’ počeo da snima, osim NPO-a uhvaćene su i tri prilike, nalik ljudskim, nešto manjeg stasa od prosječnog ljudskog, čiji je lik nemoguće utvrditi, jer su fotografisani sa nečim što uveliko nalikuje kacigama astronauta, sa spuštenim vizirima od fotogrej materijala – namijenjenog zaštiti očiju od jakog svjetla.

Da li je ovaj fotoaparat uhvatio vanzemaljce? Inače, na brdu Verugoli, gde je to snimljeno, kao i na vrhu i na padinama Dva Blizanca, počevši još od 1975. godine, učestalo se javljaju kružni ili jajoliki otisci nečega što se prizemljuje. Na tim mjestima tle je ulegnuto u dubinu do 10 centimetara ili je vegetacija potpuno ugljenisana, a registrovana je i značajna radijacija. Svi ovi otisci pronađeni su nakon što su NPO-i viđeni nad ‘trouglom NLO-a’, što znači da su se neki od njih, iz neobjašnjivih razloga, prizemljivali prije povratka u more.

Ali, gdje ovi objekti odlaze nakon što urone u Tirensko more i odakle izranjaju?

Dosadašnja podmorska istraživanja nisu odgovorila na ovo pitanje. Stoga, moguće je da NPO-i do mjesta izronjavanja stižu, ploveći pod morem, sa neke druge, ne isključuje se, udaljene pozicije na koju, takođe ploveći ispod površine, odlaze nakon uronjavanja. A kako izgleda samo izronjavanje, ima nekoliko desetina iskaza očevidaca. Svi oni se slažu da se prije nego što NPO velikom brzinom izleti iz mora, ispod površine vidi jarko bijelo svjetlo koje se brzo približava i u trenutku kada stigne do površine, na tom mjestu more prosto proključa. Odmah zatim javlja se na desetine klobuka sličnih onima koje stvaraju ronioci i usred tih balona onda se pojavi NPO. Uvijek izranja pod uglom od oko 45 stepeni, tanjim dijelom trupa i tek kada sav izroni, izravnava položaj koji postaje paralelan sa površinom mora, da bi potom počeo, manjom ili većom brzinom, da hvata visinu. Na mjestu izronjavanja javljaju se talasi, ali ovi su upola niži – do 50 centimetara, od onih koje izaziva uronjavanje NPO-a.

Ovi objekti najčešće izronjavaju pojedinačno, a rijeđe u parovima. Ali, 30. novembra 1978. godine, posade šest ribarskih brodova, koji su se nalazili na oko 17 milja od obale, kod mjesta Arma, na rtu Mele, na relativno bliskoj udaljenosti, spazile su najprije devet blještavih svetala koja iz dubine brzo kreću prema površini. Odmah zatim, izronilo je, tri po tri, devet NPO-a koji su u tom poretku brzo poletjeli nad morem. Nepuna dva minuta kasnije, posade tri druga ribarska broda koji su se nalazili 35 milja dalje, vidjele su ovih devet NPO-a. U brišućem letu preletjeli su preko brodova, da bi odmah zatim, skoro vertikalno, uzleteli ka nebu, gdje su nestali.

Pojavljivanje ovih devet objekata registrovala su i dva seizmografa italijanske Astronomsko meteorološke opservatorije. Ovi osjetljivi instrumenti, koji su inače namijenjeni praćenju pomjeranja tla, dakle zemljotresa i ostalih seizmičkih procesa, nacrtali su dijagrame iz kojih se jasno vidi da je neka velika energija uticala na njihove mehanizme. Istovremeno, međutim, seizmografi niza drugih opservatorija u bližoj i daljoj okolini Italije, ništa nisu zabilježili. Da se radilo o nekom zemljotresu ili sličnom seizmičkom fenomenu, i oni bi sigurno reagovali. A, 6. novembra 1979. godine, ekipa koja je toga jutra dežurala u opservatoriji, dvogledima i teleskopima je deset sekundi pratila let nekog objekta tamne boje na visini od 9.000 metara. Pretpostavka da se radilo o meteoritu odbačena je iz dva razloga. Prvo, meteoriti nikada ne prolijeću putanjom horizontalnom sa površinom zemlje, što je bio slučaj sa uočenim objektom, i drugo, oni uvijek isijavaju jarku svjetlost koju proizvodi njihvo usijavanje tokom prolaska kroz Zemljinu atmosferu. Ekipa astronoma iste opservatorije dana 29. novembra 1987. godine, ne samo da je uspjela da snimi trenutak u kojem dva NPO-a izranjaju iz mora, već i da ih prati dok su nadlijetali oblast Ligurije. Njih su uočile i desetine očevidaca na više mjesta u oblasti Piemont, preko koje su preletjeli u pravcu Francuske. Nepobitno je utvrđeno da je jedan od ta dva NPO-a imao oblik diska, dok je drugi ličio na cigaru.

A, 9. januara 1989. godine, kod mjesta Cheparana, nedaleko od La Spezie, Marija Venturi, koja je automobilom išla ka gradu, u 8 i 15 sati, ugledala je nad sobom tamni objekat. Zaustavila je auto, ali nije isključila motor. Objekat se spustio nisko iznad automobila i tada je žena izgubila svijest. U tom stanju je bila 25 minuta, a osvijestila se na 100 metara od kuće u kojoj stanuje. Njen automobil je pronađen istog dana u podne, 15 kilometara od kuće, na onom mjestu na kojem se Marija Venturi zaustavila kako bi bolje vidjela leteći objekat. Motor je bio ugašen a u rezervoaru je bilo goriva.

Istog dana u 8 i 10 sati, što znači pet minuta prije nego što je žena ugledala tamni objekat, radari nekoliko brodova usidrenih u La Speziji, registrovali su izronjavanje NPO-a osam kilometara ispred lukobrana i njegovo kretanje, tri minuta nad površinom mora i kretanje prema kopnu, u pracu Cheparana. U 8 i 45, radari su registrovali uronjavanje jednog NPO-a na mjestu na kojem je nedugo ranije registrovano izronjavanje. Sve ukazuje da se radi o istom NPO-u i da je Marija Venturi oko 25 minuta bila u njegovoj ‘vlasti’. Šta se sa njom u tom vremenu dešavalo, nije uspjela da kaže ni pod regresivnom hipnozom, jer joj je vjerovatno neko ili nešto izbrisalo sjećanje na tih 25 minuta.

Slično se desilo i Valeriju Lonciju, 5. decembra 1990. godine. On je tog dana u 9.00 prije podne nad sobom ugledao NLO i istog časa kao da je izgubio svijest. Došao je sebi tek 45 minuta kasinje i to 11 kilometara dalje od mjesta na kojem je vidio NLO. Ljekari su utvrdili da na leđima ima tri paralelna ožiljka duga po 10 i široka 2 centimetra, nepoznatog porijekla. Podvrgnut regresivnoj hipnozi u februaru 1993. godine, uspio je da rekonstruiše nešto od onih 45 minuta izgubljenog vremena. Dio se odnosi na eksperimente koje su mu vanzemaljci vršili na koži dok je bio u nihovoj letjelici, a zatim slijedi dio vremena koji je i dalje izbrisan, da bi zatim jasno opisao ljubavni odnos sa jednim od tih bića, na koji je bio prisiljen. Iste iskaze davao je pod hipnozom i 1994. i 1996. godine. Psihijatri i psiholozi su na osnovu ovoga zaključili da Loncijeva priča nije izmišljotina. Ali, ni do dan danas nema odgovora na pitanje da li je Lonci bio eksperimentalno zamorče posade NLO-a ili NPO-a, jer nije bilo moguće utvrditi da li je letjelica koju je on vidio ista ona koja je 5. decembra 1990. viđena kako u 8 i 52 izranja iz Tirenskog mora, u visini obale kod San Martina, gradića u kojem je 5. augusta 1986. godine u 23 sata, u dvorištu jedne od kuća, uočeno spuštanje objekta u obliku diska, sa nizom nečega što je ličilo na otvore po bokovima. Objekat je potmulo brujao, da bi odjednom, munjevito povećavajući brzinu poletio ka nebu, gdje se izgubio među zvijezdama. Na zemljanom tlu dvorišta, pronađeno je nešto što podsjeća na već opisane otiske pronađene i na brdima Verugoli i dva Blizanca, s tim da su ovi iz dvorišta bili mngo plići. Ali i tu je vegetacija bila skoro ugljenisana, a utvrđena je i nešto pojačana radijacija.

Kako god, misterija podvodnih objekata i dalje traje, a oni se pijavlju ne samo u Tirenskom moru, već i u morima i okeanima širom planete.

Izvor: conopljanews.net/pozitivno.ba

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti