Stravična priča o 400 godina starom zločinu: Nakon što se brod ‘Batavia’ nasukao počeli su masakri i silovanja preživjelih

Naučnici još uvijek prikupljaju ostatke tijela ljudi koje je brutalno poubijala banda pobunjenika koji su željeli postati gusari nakon što se brod nasukao na nenastanjeno ostrvo prije 400 godina

Ostrvo kasnije nazvano Groblje Batavije, a poznato i kao Ostrvo ubistava zbog zvjerstava koja su se tamo dogodila, mjesto je prvog i najvećeg masakra u istoriji Australije.

Zaželjeli se gusarenja

I nekoliko vijekova nakon brodoloma holandskog jedrenjaka kod malenog zapadnoaustralskog ostrva, priča o onome što se tamo dogodilo ne spominje se previše.

Dana 28. oktobra 1628. Holandska istočnoindijska kompanija dala je zeleno svjetlo za isplovljavanje broda iz Texela u Holandiji do Batavije, današnje Jakarte u Indoneziji.

Na brodu je bilo 316 ljudi, uključujući i porodice s djecom, te vojnike koji su čuvali začine i srebro, tada vrlo skupu i cijenjenu robu.

Na ‘Bataviji’, koja je imenovana po odredišnoj luci, rasla je napetost. Članovi posade spremali su pobunu kojom bi pretvorili jedrenjak u gusarski brod.

Brodolom nakratko prekinuo pobunu

Kako bi izveli planirano preuzimanje, pobunjenici su seksualno napali kćerku bogatog trgovca kako bi izazvali reakciju čelnih ljudi broda.

Dok su međusobni odnosi dvije strane na brodu dolazili do tačke usijanja, 4. juna 1629. ‘Batavia’ je udarila u greben udaljen nekih 60 kilometara od obale zapadne Australije.

Nastala je panika, i ljudi su se očajnički pokušavali dokopati obližnjih ostrvaca kako bi se spasili. Oko 40 ljudi utopilo se u nastalom haosu, ali one koji su se spasili čekalo je nešto još gore.

Nakon što je jedan od pobunjenika preuzeo kontrolu nad preživjelima, on i njegove najvjernije ubiice pokupili su svakoga koga su smatrali prijetnjom njihovoj vlasti.

Nezamisliv pokolj

Te je ljude banda zatim silovala i ubila u prizorima koje su stručnjaci uporedili s ‘Gospodarom muha’, brutalnim romanom koji opisuje grupu dječaka koji su se našli na nenastanjenom ostrvu i njihov katastrofalan i brutalan pokušaj da uspostave vlast.

Ubijanje se vršilo na ostrvu poznatom kao Beacon Island te je uskoro postalo jasno da pobunjenici ne namjeravaju smaknuti samo one za koje su smatrali prijetnjom.

Pronađeni dnevnici otkrivaju kako su pobunjenici pobili više od stotinu ljudi tokom juna mjeseca.

Među njima je i beba koja je ubijena kako bi prestala plakati, zatim dječak kojem je odrubljena glava kako bi se provjerila naoštrenost mača te šesteročlana porodica koja je poklana bez ikakvog razloga.

Ubijeni su bacani u masovne grobnice.

Na drugom ostrvu, član bivše komande Batavije uspostavio je znatno civilizovanije životne uslove, sa svježom pitkom vodom i obilnim zalihama hrane.

I banda i trgovci su čekali da naiđe neki brod, jedni da ih spasi pa da mogu nastaviti sa svojim životima, a drugi za ga preuzmu te počnu s gusarstvom.

Spas nakon više od tri mjeseca

Ponovo je rasla opasnost od međusobnog sukoba, što je spriječio dolazak broda ‘Sardam’.

Komodor broda je stao na stranu trgovaca te su pobunjenici uhapšeni. Ispitani su i osuđeni na formalno uspostavljenom sudu na obližnjem ostrvu.

Kako bi dobili priznanja, na nekim je članovima pobune primjenjeno i mučenje vodom. Na kraju su izvršene presude. Neki su odmah obješeni, nekima su odsječeni udovi, a neki su odvedeni u Bataviju kako bi tamo bili smaknuti.

Dok su više od tri mjeseca čekali na spašavanje, mnogi muškarci, žene i djeca na ostrvu pod vlašću pobunjenika bili su masakrirani. Žene su bile višestruko silovane a pobunjenici su klali po cijelome ostrvu. Ljudi jednostavno nisu imali gdje otići.

Naučnici iz Australije i Holandije ne znaju koliko je tačno tijela sahranjeno pod pijeskom ostrva.

Izvor: net.hr/pozitivno.ba