Leš u stablu: Jezivi zločin iz vremena Drugoga svjetskog rata koji do danas nije riješen

Hagley, slikovito seoce u engleskom okrugu Worcestershire, 18. aprila 1943. godine postalo je pozornica sablasnog otkrića.

Četvorica lokalnih mangupa, Robert Hart, Thomas Willetts, Bob Farmer i Fred Payne, tog su sunčanog jutra bauljali okolicom, kapa duboko navučenih preko očiju. Momčići su, naime, bili u krivolovu na ptičja gnijezda, pa su se trudili ostati neprimijećeni. Shvativši da lokalni plemić, lord Cobham, nije kod kuće, ušuljali su se na njegovo imanje – predmet njihova interesa bio je veliki gorski brijest koji je rastao u samom centru posjeda. “Ovdje nas sigurno čeka bogat plijen!”, uskliknuo je Farmer, kolovođa grupe, da bi se potom spretno poput vjeverice uspentrao na stablo.

Kad je sjeo na najdeblju granu, shvatio je da je unutrašnjost stabla šuplja. Znatiželjan, zavirio je u udubljenje, da bi od straha umalo pao na zemlju: ondje, u mračnom procjepu, nalazila se – ljudska lobanja! Četvorka se našla u problemu – htjeli su ispričati svijetu o svome otkriću ali su se istodobno bojali kazne zbog upuštanja u ilegalnu aktivnost. Svečano su se zakleli jedni drugima na šutnju, no već tog popodneva jedan od njih, najmlađi Willetts, razvezao je jezik. Kroz suze, ispričao je majci što se dogodilo, a ova je, shvativši da je strah u očima njenog sina itekako stvaran, smjesta pozvala policiju.

Kad su predstavnici zakona stigli na poprište, nije im trebalo dugo da shvate kako pred njima stoji žrtva nasilnog zločina. Po dugačkoj kosi, koja je još uvijek u čupercima visila s lobanje, zaključili su da su ostaci pripadali ženi, a krpa otkrivena u ustima sugerisala je da je nesretnica ugušena. U drvu su otkrili gotovo kompletan kostur – nedostajala je samo lijeva ruka. Ista je pronađena kasnije, nekoliko metara od stabla. James Webster, mrtvozornik koji je pregledao tijelo, zaključio je da je žrtva ugurana u deblo odmah nakon smrti, dok je njeno tijelo još bilo toplo – da je nastupio rigor mortis, ne bi moglo u njega stati. Nadalje, potvrdio je kako je žena umrla od gušenja, i to prije osamnaest mjeseci.

Policajci su pregledali dosjee nestalih osoba u okrugu, no niti u jednom slučaju nije bilo podudaranja s njihovom neidentifikovanom žrtvom. Kako svjedoka nije bilo, istraga je vrlo brzo zašla u slijepu ulicu – u razdoblju Drugoga svjetskog rata, dobijali su toliko prijava o nestancima da nisu imali vremena ni resursa svakoj se propisno posvetiti.

Godinu dana nakon pronalaska tijela, na jednom spomeniku u Birminghamu osvanuo je sablasni grafit. “Ko je stavio Bellu u gorski brijest?” riječi su koje je napisao nepoznati autor i koje su ponovno pokrenule istragu. Činilo se da obećavajući novi tragovi vode upravo u Birmingham, no niti jedan od njih nije doveo do važnijeg pomaka. Narednih godina, grafiti sličnog sadržaja opetovano će se pojavljivati na obelisku u Hagleyu, nedaleko od mjesta pronalaska trupla, no njihovi autori nikada neće biti otkriveni.

Tadašnji mediji su, međutim, iznijeli niz zanimljivih teorija o identitetu ubijene žene. Prema prvoj, radilo se o mladoj prostitutki po imenu Bella. Njen nestanak je prijavila “kolegica”, koja ju je zadnji put vidjela na “radnome mjestu” na Hagley Roadu, no policajci nisu trošili mnogo vremena na pronalazak osobe koja se bavi rizičnim zanimanjem.

Sljedeću teoriju je 1945. godine iznijela ugledna naučnica Margaret Murray, profesorica antropologije i arheologije na Univerzitetu u Londonu: prema njenim uvidima, žrtva je izgubila život zbog sumnje da je – vještica! Murry je, javnost obavijestila o drevnom ritualu poznatom kao “ruka slave”, u kojem se onima optuženim za šurovanje s nečastivim prije smaknuća odsijeca – lijeva ruka!

Godine 1953. žena po imenu Una Mossop izišla je u javnost s pričom da je za sudbinu nesretne žene odgovoran njen pokojni suprug Jack Mossop. No, prema njenim navodima, nije se radilo u ubistvu već o bizarnu nesretnom slučaju. Prije smrti, gora polovica joj je ispričala sljedeće: on i izvjesni Van Ralt, Holanđanin s kojim se bio zbližio u jednom baru, kobnog su dana na svome omiljenome “mokrom mjestu” upoznali mladu djevojku. Ova se navodno toliko napila da se onesvijestila u automobilu kojim su je htjeli prevesti kući, pa su se prijatelji odlučili našaliti s njom na način da je uguraju u šuplje deblo, kako bi se, haha, pri triježnjenu zatekla na čudnome mjestu te pitala što se, dovraga, dogodilo.

Iste godine, pojavila se i teorija da su ostaci pronađeni u stabli pripadali stanovitoj Clarabelli Donkers, koja se, nesretnim izborom prijatelja, uplela u špijunske krugove te izgubila život zato što je “previše znala”. Niti jedna od navedenih teoija nije potkrijepljena dokazima.

Piše: Lucija Kapural

Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti