Jedan od najčudnijih: Slučaj NLO-a iznad Vranova u Čehoslovačkoj (1987)

Jedan od najnevjerovatnijih NLO slučajeva dolazi iz nekadašnje Čehoslovačke

vranov

Te 1987. na radarima je bio uočen vrlo neobičan predmet nad teritorijem Vranova u Čehoslovačkoj. Odmah je poslat vojni helikopter da presretne neobičan predmet.

Iako o ovom slučaju ne postoji ništa posebno pametno zapisano na engleskom, sve se svelo na prijevod svjedočenja češkog pilota iz te 1987. godine.

Pilot Jaroslava Špaček iz 51. helikopterske pukovnije je bio svjedok ovom događaju. Neki oficirii te spomenute 51. helikopterske pukovnije odlučili su izaći u javnost nakon što su pezionisani i mahom su kazali da su mogli svojim očima gledati neidentifikovani leteći objekt dok su letjeli, a kasnije nakon što je pao, prikačili su ga za helikopter spomenutog Jaroslava Špačeka i pratili ga pri preletu u bazu!

Dana 12. jula 1987. godine, posada kapetana Čestmíra Tesaříka, vazduhoplovnog oficira Ivana Pospíchala i drugog oficira Milana Šeroa “držala je crtu” u Božicama (danas regija Južna Moravska). Ubrzo nakon ručka, posada je dobila naređenje da hitno uzleti. Ciljno mjesto bio je Vranov nad Dyjí. Nakon što su stigli do tog područja, posada je dobila dodatne informacije o svom cilju – koji se nalazio u Austriji, odnosno blizu ondašnje čehoslovačke granice – i naređeno im je da se popnu na visinu od 2.000 metara.

Vrijeme je bilo tipično za ljetni dan, sa brojnim oblacima koji su se kretali na visini od 1.500 metara do preko 4.000 metara, a brojni ljudi su plivali i sunčali se ispod njih. Isprva su se sovjetski borbeni helikopteri kretali granicom, naprijed-nazad između Vranova i Slavonice, s informacijom da se ciljani objekat s velikom brzinom kreće prema njihovoj eskadrili u vazduhu. Isprva nam se činilo da naši radaristi na zemlji prate oblake i da su ih zavarali kao da su oni ciljani objekt, što u ono vrijeme nije bio rijedak slučaj!

Za sve to vrijeme posadi su davane informacije da se cilj zatvara na njima: “… 20 km, 15, 10, 8, … 30 stupnjeva lijevo, 5 km, 3, 2, promašili ste ga za 500 metara udesno … ” i tako dalje. No niko od pilota nije vidio metu među tom šumom oblaka u vazduhu. Tokom ganjanja mete niti jedan se helikopter nije popeo iznad 3500 metara i iznad oblaka da vidi čisto polje ispred sebe. Slijedile su dodatne informacije: “Ciljajte tačno ispred vas, udaljenost 3 km, 2 km, 1 km, 500 metara, 300 metara …” I kad se prvi helikoper uzdigao iznad oblaka, piloti i dalje nisu ništa vidjeli iako je meta bila udaljena samo 600-tinjak metara od njih.

Kad je kontrola vazdušnog prometa najavila razdaljinu od 200 metara, oficir Pospíchal podigao je pogled, a oči su mu bile doslovno iskočile iz glave. Tamni predmet u obliku cigare letio mu je iznad glave u suprotnom smjeru. Imao je samo vremena da kaže u interfon: “Preletio je preko nas”. Kapetan Tesařík je bez oklijevanja pritisnuo papučicu kontrole lijevom nogom i zabio helikoper za 40 stupnjeva ulijevo. Razumljivo, niko ne bi želio letjeti u helikopteru Mi-24 na ovoj visini, koja je blizu njegove maksimalne gornje granice, pa se naglo počeo spuštati nekoliko desetaka metara u sekundi. Ipak, ugledao je metu i pokušao je slijediti. Izjavio je kontroli vazdušnog prometa da je vidio metu i da liči na avion bez krila. Kontrola je dala komandu da se počne pucati i uništiti cilj.

Ponašanje mete bilo je vrlo neobično. Iako je helikopter pokušao slijediti (metu) i gledati je, to nije bilo moguće. Kad god je helikopter bio dovoljno blizu da puca, meta je uvijek spretno mijenjala smjer i, što je bilo još gore, uvijek je manevrisala prema Suncu. Slično tome, pucanje u metu nije bilo moguće, jer je bila postavljena direktno iznad Vranovske doline, koja je bila prepuna ljudi … Nakon otprilike dvije minute vizualnog kontakta, meta je opet nestala u oblacima.
Tada se dogodila najgora situacija cijelog leta. Dok su letjeli kroz oblak pomoću instrumenata, kontrola jeponovo  počela pružati informacije: “… meta je na 6 km i ide direktno prema vama, 4 km, 2 km, direktno ispred vas …”. U tom se trenutku mogao čuti inžinjer leta, uz riječi “Rob niečo, ved ide protiv nám!” (“Učini nešto! To će nas uništiti!”). U tom trenutku, je vjerojatno postavio novi rekord u postavljanju padobrana na sebe. Letački inžinjeri u Mi-24 ne nose padobrane jer bi im ograničili kretanje u uskom tunelu za pilota. Nose pas s padobranom i, ako im zatreba, zakopčaju ga padobran. Neki, međutim, čak i ne nose pojas jer je to jako neudobno.
Kontrola je nastavila izvještavati o udaljenosti cilja: “… 1 km, 800 metara, 500 metara, tačno ispred vas … Promašila vas je za par metara s lijeve strane …” U tom trenutku možete biti sigurni da je utihnula sva komunikacija između pilota i navigatora/inžinjera. Biti u oblacima, znajući da nešto opipljivo i neidentifikovano leti pravo prema vama, a ne vidite ništa i samo možete sjediti i čekati … Hvala, ali to ne bismo željeli doživjeti.
Zbog dobijanja daljnjih uputa oko nepoznatog cilja, helikopter se našao iznad Dukovanyja, a kasnije se morao vratiti u bazu kako bi dolio gorivo. U isto vrijeme drugi je borbeni helikopter obavljao drugačiji zadatak, pa je naša posada ponovo krenula da nadgleda uljeza. To, međutim, nije bilo potrebno, jer se u međuvremenu, prema radarskom posmatranju, objekat velikom brzinom kretao preko Brna, Jaslovske Bohunice i Bratislave, gdje je nestao sa radarskog ekrana.
Na šta je to Prostějov helikopter naletio do danas ostaje nepoznato. Znamo samo da je nakon slijetanja posada dobila naredbu da se unište sve evidencije o radio korespondenciji i parametrima leta. Na vlastitu inicijativu, piloti su analizirali cijelu situaciju i uspostavljajući udaljenosti u određeno vrijeme, procijenili da se brzina nepoznatog objekta kretala u rasponu od 60 do 2700 km/h!
Da li je bila riječ o NLO-u ili ne?

Izvor: fx-files.com

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti