Rusija i Ukrajina: Vijekovi isprepletane istorije koja ih povezuje i razdvaja

Dok sukob Rusije i Ukrajine dominira vijestima, pogled unazad na dugu, isprepletenu istoriju ovih susjeda otkriva kako je i kada stvorena pozornica za današnji rat

Zajedničko naslijeđe dvije zemlje seže više od hiljadu godina unazad u vrijeme kada je Kijev, sada glavni grad Ukrajine, bio u centru slovenske države, Kijevske Rusije, rodnog mjesta i Ukrajine i Rusije. Godine 988. Vladimir I, knez Novgoroda i veliki knez Kijeva, prihvatio je pravoslavnu hrišćansku vjeru i kršten je u krimskom gradu Hersonesu. Od tog trenutka, kako je i ruski lider Vladimir Putin svojevremeno izjavio: “Rusi i Ukrajinci su jedan narod, jedinstvena cjelina”, mišljenje sa kojim se ipak neće složiti većina Ukrajinaca.

Tokom proteklih 10 vijekova, Ukrajina je više puta bila dijeljena od strane konkurentskih sila. Mongolski ratnici sa istoka osvojili su Kijevsku Rusiju u 13. vijeku. U 16. vijeku poljska i litvanska vojska napale su je sa zapada. U 17. vijeku, rat između Poljsko-Litvanske Unije i Ruskog carstva doveo je zemlje istočno od rijeke Dnjepar pod rusku kontrolu. Istok je postao poznat kao “lijeva obala” – Ukrajina; a zemljama zapadno od Dnjepra, ili “desnom obalom”, vladala je Poljska.

Više od jednog vijeka kasnije, 1793. godine, desna obala je pripojena Ruskom carstvu. Tokom godina koje su usljedile, politika poznata kao rusifikacija zabranjivala je upotrebu i proučavanje ukrajinskog jezika, a ljudi su bili pod pritiskom da pređu u rusku pravoslavnu vjeru.

Ukrajina je neke od najvećih trauma pretrpila tokom 20. vijeka. Poslije komunističke revolucije 1917. godine, Ukrajina je bila jedna od mnogih zemalja u kojima je vođen brutalni građanski rat prije nego što je 1922. godine bila potpuno apsorbovana u Sovjetski Savez. Početkom 1930-ih, da bi natjerao seljake da se pridruže kolektivnim farmama, sovjetski lider Josif Staljin je organizovano izgladnjivao narod što je dovelo do smrti miliona Ukrajinaca. Nakon toga, Staljin je poslao veliki broj Rusa i drugih sovjetskih građana — mnogi od njih nisu govorili ukrajinski niti su imali veze sa regionom — kako bi pomogao da se ponovo naseli istok.

U tom trenutku istorije stvorene su trajne linije rasjeda. Pošto je istočna Ukrajina došla pod rusku vlast mnogo ranije od zapadne Ukrajine, ljudi na istoku imaju jače veze sa Rusijom i vjerovatnije će podržavati lidere koji su skloni Rusiji. Zapadna Ukrajina je, nasuprot tome, provela vijekove pod promjenljivom kontrolom evropskih sila kao što su Poljska i Austro-Ugarska imperija — što je jedan od razloga zašto su Ukrajinci na zapadu skloniji da podržavaju političare koji naginju ka Zapadu. Istočno stanovništvo ima tendenciju da više govori ruski i pravoslavne je vjere, dok stanovnici zapadnog dijela više govore ukrajinski i katoličke su vjere.

Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. Ukrajina je postala nezavisna. Ali ujedinjenje zemlje pokazalo se teškim zadatkom. Kao prvo, “osjećaj ukrajinskog nacionalizma nije toliko dubok na istoku koliko je na zapadu”, kaže bivši američki ambasador u Ukrajini Steven Pfeiffer. Prelazak na demokratiju i kapitalizam bio je bolan i haotičan, a mnogi Ukrajinci, posebno na istoku, čeznuli su za relativnom stabilnošću ranijih epoha.

“Najveća podjela poslije svih ovih faktora je između onih koji saosjećajnije gledaju na rusku carsku i sovjetsku vlast u odnosu na one koji ih vide kao tragediju”, kaže Adrian Karatnichki, stručnjak za Ukrajinu i bivši saradnik Atlantskog savjeta Sjedinjenih Država. Ove pukotine su otkrivene tokom Narandžaste revolucije 2004. godine, u kojoj su hiljade Ukrajinaca marširali kako bi pružili podršku većoj integraciji sa Evropom.

Na ekološkim mapama možete čak vidjeti i podjelu između južnih i istočnih dijelova Ukrajine – poznatih kao stepe – sa njihovim plodnim zemljištem; i sjevernih i zapadnih regiona, koji su više pošumljeni, kaže Serhi Ploki, profesor istorije na Harvardu i direktor ukrajinskog istraživačkog instituta. On kaže da karta koja prikazuje razgraničenje između stepe i šume, dijagonalnu liniju između istoka i zapada, “upadljivo liči” na političke karte ukrajinskih predsjedničkih izbora 2004. i 2010. godine.

Krim je okupirala i anektirala Rusija 2014. nakon čega je ubrzo usljedila separatistička pobuna u istočnom ukrajinskom regionu Donbasa koja je rezultirala proglašenjem Narodnih republika Luganska i Donjecka koje je priznala Rusija.

Izvor: nationalgeographic.rs/pozitivno.ba

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti