Potvrđena drevna legenda: Mali tamnoputi ljudi su zaista živjeli na Tajvanu prije 6.000 godina

Otkriveni posmrtni ostaci “Negrito” žene u pećini koja datira od prije 6.000 godina

Drevna tajvanska legenda o “niskim, tamnoputim” ljudima, koji su živjeli u zabačenim planinama i iznenada nestali, konačno je potvrđena nakon otkrića posmrtnih ostataka “Negrito” žene u pećini koja datira od prije 6.000 godina.

Domorodačka plemena nacije dugo su dijelila priče o malim lovcima-sakupljačima koji su već bili naseljeni kada su oni pristigli prije 4.800 godina, ali nedostatak dokaza je ovu grupu obavio velom misterije narednih nekoliko stotina godina.

Još uvijek nije poznato šta se dogodilo sa ovom drevnom grupom, ali istraživači uključeni u studiju sugerišu da je dolazak austronežana mogao dovesti do opadanja i nestanka “Negrita” na Tajvanu.

Šta su pokazali pronađeni ostaci?

“Izraz ‘Negrito’, odnosno mala crna osoba, španski je deminutiv od crnac, koji su prvi upotrijebili španski misionari iz 16. vijeka, kako bi opisali lovce-sakupljače na Filipinima”, navodi se u studiji objavljenoj u World Archeology.

DNK analiza pronađene lobanje pokazuje da je bliska afričkim uzorcima i njene karakteristike podsjećaju na “Negritose” sa Filipina i Južne Afrike, koji su poznati po svom niskom rastu i maloj veličini tijela.

Arheolozi su takođe otkrili butnu kost žene, koja sugeriše da je bila visoka oko metar i petnaest centimetara.

U slojevima prljavštine nalazile su se i naslage neolitske keramike i nalazi iz željeznog doba koji datiraju između 2.000 i 6.200 godina.

Položaj posmrtnih ostataka žene sugeriše da je bila položena u čučeći položaj, što odgovara drugim metodama grobova lovaca-sakupljača u južnoj Kini i jugoistočnoj Aziji od kasnog paleolita (prije 50.000 do 12.000 godina) do mezolita (prije 10.000 do 20.000 godina). Arheolozi su utvrdili pol preko lobanje, jer karlica nije bila dostupna za analizu.

Legende o “Negritosima”

Na Tajvanu postoji 16 priznatih austronežanskih grupa naroda i sve osim jedne imaju slične legende o narodu Negrito.

One su prikupljene tokom tri glavna kulturna perioda: kineske dinastije Ćing od 1683. do 1895. godine, perioda japanske vladavine od 1895. do 1945., a zatim ere poslije 1945. godine.

Nekoliko dokumenata iz dinastije Ćin pominje postojanje “tamnoputih ljudi malog rasta” na ostrvu, uz napomenu da su govorili drugim jezikom i da su se samo međusobno vjenčavali.

Tokom japanskog perioda, naučnici su prikupljali i tumačili priče o ljudima “Negrito” kroz terenska istraživanja među austronežanskim plemenima, a ukupno je prikupljeno 25 ovih legendi na Tajvanu.

Poslije 1945. godine ova tema je privukla veću pažnju, a broj prikupljenih priča porastao je na 258 kroz lingvistička i etnološka terenska istraživanja.

Austronežanske grupe su se, međutim, razlikovale u mišljenjima o Negritosima.

Neka od domorodačkih plemena su ih smatrala svojim precima, dok su ih druga doživljavala kao “vanzemaljce i neprijatelje”, opisuje studija.

Jedno pleme, Saisiat, tvrdi da su naučili medicinu, pjevanje, ples i druge rituale od grupe koju su nazivali “Ta’ai”.

Prije više od 1.000 godina, Saisiati smatraju da su ubili posljednje selo “Negritosa” u bici oko žena, a pleme još uvijek osjeća krivicu za postupke svojih predaka.

Naime, Saisiati su ih satjerali u ćošak na mostu, zatim su ga prevrnuli, usljed čega se cijelo pleme udavilo.

Vjeruje se da je populacija “Negrita” vezana za “prvi sloj” anatomski modernih ljudi, koji pokazuju veću sličnost sa Afrikancima, nego sa današnjim Evroazijatima koji predstavljaju “drugi sloj”.

Izvor: telegraf.rs

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti