Neiskorištena genijalnost čovjeka za kojeg kažu da je imao najviši kvocijent inteligencije u istoriji

Kada govorimo o visokoj inteligenciji onda nam na um prvo padaju genijalci poput Alberta Einsteina, Stephena Hawkinga, Nikole Tesle, ali ne i Williama Jamesa Sidisa.

Budući da neki tvrde da je on bio najpametniji zabilježeni Homo sapiens, koji je navodno imao kvocijent inteligencije na skali između 250 i 300, ostavlja nas u čudu kako Sidis nije ušao u sferu široko poznatih genijalnih umova.

Prerevni roditelji

William James Sidis rođen je u New Yorku 1. aprila 1899. Iako je rođen na dan zbijanja šala život mu nije bio nimalo šaljiv. Rodio se u porodici intelektualaca ukrajinskih jevreja koji su krajem 19. vijeka stigli u Sjedinjene Države. Oboje roditelja su bili briljantni stručnjaci koji su ganjali karijere, ali su željeli i djecu. Majka Sarah je bila doktorica, a otac Boris psihijatar s četiri diplome i još uz to i poliglota. Očekivali su pametno dijete, ali su već imali plan kako odgojiti genijalca. Tako su od početka revno radili na njegovom pretvaranju u čudo. Naravno, dijete je imalo potencijala za ostvarivanje njihove zamisli. Svom sinu su pristupali kao odrasloj osobi koja je toliko učila da nije imala vremena biti dijete. Williamovi roditelji su bili izuzetno ponosni na njegova postignuća, pa je tako, kažu, već s dvije godine čitao, a navodno je do svoje osme godine govorio 8 jezika, dok mu se u odrasloj dobi pripisuje tečno govorenje njih 25, što je vjerovatno pretjerivanje.

Kako je ukrao pažnju javnosti

Kažu da je projurio je kroz osnovnu i srednju školu. Pažnju javnosti je ukrao upisom na Harvard sa samo devet godina. Univerzitet mu je nakon toga odbilo izdati dopuštenje za pohađanje studija zbog emocionalne nezrelosti, što je roditelje razbjesnilo jer se tako zaustavilo napredovanje njihovog sina. Nakon toga mediji ga više nisu puštali na miru. U međuvremenu je primljen na Univerzitet Tufts gdje je vrijeme provodio pregledavajući udžbenike iz matematike, i tražeći u njima greške, te proučavajući Einsteinovu teoriju relativnosti. Roditelji su nastavili vršiti pritisak na Harvard zbog čega je uprava popustila i dozvolila mu upis u dobi od 11 godina. Sa 16 godina je završio studij, a prilikom dodjele diplome novinarima je rekao: “Želim živjeti savršen život. Jedini način da živite savršen život je da ga živite povučeno. Uvijek sam mrzio gužvu.”

Teret odgovornosti

Pod teretom ogromnih iščekivanja roditelja i društva otišao je raditi na univerzitet koji je danas poznat kao Univerzitet Rice u Houstonu u Texasu. Tu je studirao matematiku i predavao, no imao je problem u raskoraku između svojih očekivanja i onoga što je dobijao od toga. Osim toga bio je mlađi od svih svojih učenika što ga je dodatno frustriralo. Iako se navodi da je on taj koji je odustao od ovog predavačkog posla, neki kažu da je “zamoljen da ode”. Neovisno o tome, pod teretom ovih iščekivanja Sidis je doslovno potonuo. Nakon ovog neuspjeha upisuje studij prava na Harvardu koji ne završava. Potom sudjeluje kao jedan od kolovođa u prvomajskim socijalističkim demonstracijama u Bostonu 1919., zbog čega završava na sudu. Tu izjavljuje da se divi socijalizmu i da sve nevolje proizlaze iz kapitalizma. Ta ga je izjava u kontekstu socijalističkih aktivnosti koštala osamnaest mjeseci zatvora. Otac ga spašava od zatvaranja tako što ga umjesto u zatvor smješta u svoj sanatorij u New Hampshireu na godinu dana.

Gubitak veza s okolinom

Godine 1924. u periodu kada više nije bio u kontaktu s roditeljima niti sa bilo kim do koga mu je stalo mediji su ga se ponovno dohvatili i još više uticali na njegovo loše psihičko stanje. Ovaj očito protraćeni talent  živio je i radio neprimjetne slabo plaćene, često fizičke poslove. No u osami se bavio raznm naučnim disciplinama i pisao. Za razliku od velikog broja pametnjakovića koji su često usmjereni u jednom pravcu njegov dijapazon interesa je bio širok, no najviše je briljirao u lingvistici i matematici, ali je pokazivao interes za filozofiju i istoriju. Jedina konstanta u radu bilo mu je pisanje knjiga koje je objavljivao najčešće pod pseudonimima. Danas je najpoznatiji po svojoj filozofskoj raspravi “Živo i neživo” koju je objavio 1925. godine, u 27. godina života. To je jedna od rijetkih knjiga u kojima je potpisan svojim imenom i prezimenom. U njoj je dao svoje viđenje svemira i porijekla života, a ona je imala najviše odjeka u javnosti od svih drugih.

“Aprilska budala”

Godine 1937. američki sedmičnik The New Yorker mu je posvetio članak pod nazivom “Aprilska budala”, što mu je dodatno narušilo ugled. Preminuo je 1944. u dobi od 46 godina, od posljedica moždanog udara. U trenutku smrti živio je kao osamljeni podstanar, a pronašla ga je gazdarica. Kažu da je u novčaniku imao sliku djevojke Marte Foley u koju je zaljubio tokom demonstracija, a koja je tada bila udana žena.

Njegovi roditelj ulazili su u kategoriju onih koji djecu guše pretjeranim očekivanjima i pritiscima. U toj svojoj opsjednutosti za uspjehom su uglavnom pokazivali kritičnost i strogost s malo pohvala i topline što je uništilo njihovog genijalnog  sina.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Izvor: povijest.hr

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti