Istorija kanibalizma: Vjeruje se da nije iskorijenjen – i danas postoje zajednice koje ga praktikuju

Kanibalizam je u užem smislu naziv za čin kojim kojim ljudska bića kao hranu konzumiraju dijelove tijela drugih ljudskih bića. Naziv potiče od riječi Caníbalis, kojom su Španci opisivali Karaibe, narod u Zapadnoj Indiji poznat po praktikovanju ljudožderstva. Kanibalizam se kao izraz proširio i u zoologiju gdje označava čin kojim neke životinje proždiru pripadnike vlastite vrste, uključujući i konzumaciju seksualnih partnera.

Kanibalizam se kod ljudi pojavljuje kroz cijelu istoriju, a najčešći razlog je glad. Neke zajednice, pak, praktikuju kanibalizam iz religijskih razloga, pri čemu starija antropološka literatura zna razlikovati endokanibalizam – odnosno konzumaciju mesa preminulih pripadnika vlastite zajednice u svrhu “stapanja s njihovim duhovima”, te egzokanibalizma – konzumaciju mesa pripadnika drugih zajednica, najčešće neprijatelja ubijenih u ratu, kojima se tako “preuzima snaga”.
Vjeruje se da kanibalizam nije iskorijenjen. Pročitajte u nastavku gdje još uvijek žive kanibalska plemena, odnosno plemena za koja se sumnja da još uvijek praktikuju ljudožderstvo.

Pleme Korovai, na jugoistoku Papue Nove Gvineje, jedno je među posljednjim plemenima na svijetu koje praktikuju kanibalizam – na dnevnoj bazi. Kad bi umro neki član plemena uvijek se pretpostavljalo da je to zbog djelovanja crne magije, a ne zbog prirodne smrti.

Zbog toga je trebalo naći člana plemena u kojem se nalazi zli duh, ubiti ga i pojesti kako bi se spasili ostali. Smatra se da su članovi ovog plemena pojeli Michaela Rockefellera, sina njujorškog guvernera Nelsona Rockefellera. On je davne 1861. godine nestao prilikom ekspedicije u kojoj je posmatrao članove ovih plemena. Ostaci njegovog tijela nikad nisu pronađeni.

Pripadnici sjevernoindijskog hindu plemena Aghora tvrde da jedu samo “dobrovoljce”. Ali, 2005. godine članovi indijske nacionalne TV kuće, koji su  radili dokumentarac o ovom plemenu, snimili su ih kako se goste raspadajućim tijelom koje je plutalo u rijeci Gang. Postoje i sumnje da kradu tijela iz okolnih mrtvačnica. Jedu ljude jer vjeruju da će ih to spasiti od starenja. Pripadnice ljepšeg pola nemaju problema s kupovanjem odgovarajućih krema protiv bora, dovoljno je gricnuti malo ljudskog mesa. Poznati su i po tome da prave izvrsne suvenire – od ljudskih kostiju.

Prije procvata turizma Fidži je bio poznat i pod nazivom kanibalska ostrva. Ali, još nisu uspjeli sve uvjeriti da su odustali od te tradicije. Jeli su samo pripadnike protivničkih plemena i taj čin bio je osvetničke prirode prema pripadnicima susjednih plemena.

Zanimljiva je činjenica da su ljude jeli samo u posebnim prilikama, ali i posebnim priborom. Imali su posebne viljuške za tu priliku čiji su rijetki primjerci danas zanimljivi kolekcionarima.

Pripadnici brazilskog plemena Vari bili su poznati po svom običaju koji je u većinskom dijelu uključivao kanibalizam. Sve do 1960. godine kada su se pojavili misionari koji su im nametnuli svoju vjeru i uvjerili ih da kanibalizam nije baš dobra stvar.

Sve do sredine 1900-tih godina pripadnici društva koji su se nazivali Leopardi, ubijali su i jeli ljude, većinom turiste. Pripadnici ovog društva nalazili su se u Siera Leoneu, Liberiji i Obali Slonovače i većinom su bili muškarci. Pretvarali su se da su leopardi, te su odjeveni u leopardovo krzno ubijali turiste. Smatrali su da će ih ljudsko meso učiniti snažnijima, poput leoparda, a meso su raspoređivali zavisno od statusa članova društva.

Kanibalizam je bio prisutan u Kambodži tokom ratova koji su se odvijali od 1960. do 1970. godine. Kambodžanski ratnici jeli su jetru svojih neprijatelja. Mnogi ljudi u selima i gradovima pod kontrolom Crvenih Kmera jeli su ljude jer su bili gladni, a hrana je bila strogo kontrolisana. Svaki civil koji je bio uhvaćen u kanibalizmu bio je smaknut na licu mjesta bez suđenja.

Posljednji slučaj kanibalizma u Kongu zbio se 2012. godine, dok se “zlatno doba” kanibalizma događalo u toj državi za vrijeme građanskog rata koji je harao od 1999. do 2003. godine. Glavni specijalitet im je bilo ljudsko srce koje se spravljalo sa specijalnim začinskim biljem, a smatrali su da će ako pojedu srce neprijatelja postati neustrašivi i besmrtni.

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti