DOKAZI UREZANI U KAMENU: Upečatljiv argument izgubljene visoke tehnologije drevnog Egipta

Većina ljudi zna za velika građevinska dostignuća dinastičkih Egipćana, poput piramida i hramova.

Mnoge knjige i video snimci prikazuju ogromnu radnu snagu kako kleše kamenje na vrućem pustinjskom suncu i pažljivo ga postavlja na svoje mjesto. Međutim, neka od ovih nevjerovatnih djela ovi ljudi jednostavno nisu mogli da stvore tokom vremenskog okvira koje nazivamo dinastički Egipat.

Sve do 7. vijeka prije nove ere u Egiptu je bilo veoma malo željeza, jer je ovaj materijal počeo da se koristi svakodnevno tek kada su Asirci izvršili invaziju; zapravo, stari Egipćani smatrali su gvožđe nečistim metalom povezanim sa Setom, duhom zla koji je prema egipatskoj tradiciji upravljao centralnim pustinjama Afrike.

Pronađeno je nekoliko primjera korištenja željeza koji su prethodili Asircima, ali to su uglavnom bile male, ukrasne perle.

Osnovni problem koji nastaje je taj što u mnogim drevnim egipatskim nalazištima nalazimo fino izrađene radove od bazalta, granita, kvarcita i diorita, a to je vrlo tvrdo kamenje koje se ne može efikasno oblikovati čak ni alatima od očvrslog željeza. Tokom većeg dijela istorije Egipta, alat za oblikovanje kamena sastojao se od kaljene bronze koja je mnogo mekša od željeza.

U ovom članku ćemo dati primjere drevnog oblikovanja tvrdog kamena koje jednostavno nije moglo da bude stvoreno tokom dinastičkog egipatskog vremenskog okvira od oko 2.500 do 1.500 godina prije nove ere, kada većina akademika vjeruje da su napravljeni.

Poznati nedovršeni obelisk

Započinjemo u Asuanu, koji se nalazi blizu granice sa Sudanom, i upravo ovdje nalazimo čuveni nedovršeni obelisk.

Arheolozi tvrde da je vladarka poznata kao Hatšepsut, koja je na prijesto došla 1478. godine prije nove ere, zabranila izgradnju većeg. Gotovo je za jednu trećinu veći od bilo kog drugog drevnog egipatskog obeliska koji je ikada podignut. Da je završen, bio bi visok oko 42 m i težio bi gotovo 1.200 tona.

Najbitnija pitanja koja se postavljaju su: koja su sredstva mogla da se koriste za oblikovanje ovog ogromnog kamenog spomenika i kako su Egipćani planirali da ga iznesu iz kamenoloma, uzimajući u obzir njegovu ogromnu veličinu. Većina egiptologa smatra da je dijabaz bio glavni materijal koji se koristio kao alat.

U osnovi, svaki alat treba da ima veću tvrdoću od materijala koji se brusi ili oblikuje. Ružičasti granit, od koga je sastavljen nezavršeni obelisk, ima tvrdoću između šest i sedam Mošove skale, (najveću ima dijamant – 10), a samim tim je više ili manje iste tvrdoće kao dijabaz, što čini potonji siromašnim materijalom za oblikovanje prvog.

A bronza, drugi materijal koji su stari Egipćani koristili kao alat je mnogo mekši, u prosjeku 3,5 Mošove skale.

Prema riječima stručnjaka Kristofera Danua, autora knjige “Izgubljene tehnologije drevnog Egipta: Napredni inžinjering u hramovima faraona”:

“Nedovršeni obelisk nudi upečatljive indirektne dokaze o nivou tehnologije koju su njegovi konstruktori dostigli – ne toliko preciznim navođenjem koje metode su se koristile, već naznakama koje metode nisu mogle da se koriste”.

Kojim alatom su vršili oblikovanje?

Ideja da bi oblikovanje nedovršenog obeliska moglo da se izvrši ručnim alatom mora da se odbaci, a opet, koja bi to tehnologija mogla da se koristi?

Kristofer Dan smatra da se pažljivim posmatranjem može uočiti obrazac koji je ostavio alat kojim se oblikovalo, naročito u zidovima rovova koji okružuju nedovršeni obelisk, a koji vjerovatno ne bi bio moguć da je korišten ručni alat.

Drugim riječima, korišten je neki oblik tehnologije kakav dinastički Egipćani jednostavno nisu imali. I tako se postavlja pitanje: ako dinastički Egipćani nisu mogli ovo da stvore, a kasniji Grci i Rimljani nisu bili odgovorni, ko je to uradio i kada?

Nemamo drugog izbora nego da se zabavljamo idejom da je postojala civilizacija prije faraona i da je zapravo posjedovala oblike onoga što bismo nazvali visokom tehnologijom i da su ti ljudi živjeli na tom području prije 3100. godine prije nove ere.

Mnogi će se naravno zapitati gdje se nalaze ti alati koji su mogli da stvore nešto poput ovog obeliska. Poznato je da su na arheološkim nalazištima u raznim dijelovima svijeta pronađeni čudni uređaji i materijali, ali su skrivani od javnosti jer ne odgovaraju uobičajenoj istorijskoj paradigmi.

Masivni granitni sarkofazi

Druga zbunjujuća stvar jeste Serapeion u Sakari koji sadrži masivne sarkofage za koje mnogi akademici vjeruju da su nastali tokom perioda dinastije. Međutim, sarkofazi u Serapeionu su primjeri nelogičnosti objašnjenja koja daju konvencionalni egiptolozi.

Prema njihovim tumačenjima u 13. vijeku prije nove ere, princ Kaemveset je naredio da se iskopa tunel kroz čvrstu krečnjačku podlogu sa bočnim komorama dizajniranim da sadrže velike granitne sarkofage, težine najmanje 70 tona gdje bi se čuvali mumificirani ostaci bikova.

Kristofer Dan je proučavao sanduke u Serapeionu i došao do zaključka da granitni sarkofazi unutar Kafreove piramide imaju iste karakteristike kao oni unutar Serapeiona. Ipak, potonji su pripisani 18. dinastiji, više od 1.100 godina kasnije kada je obrada kamena navodno počela da opada.

S obzirom da se ovaj datum zasnivao na pronađenom posuđu, a ne na samim sarkofazima, bilo bi opravdano nagađati da oni nisu tačno datirani. Njihove karakteristike pokazuju da su njihovi tvorci koristili iste alate i posjedovali iste vještine i znanje kao oni koji su stvorili Kafreovu piramidu.

Štaviše, sarkofazi na obje lokacije su dokaz mnogo šire namjene od pukog sarkofaga za sahrane. Izuzetno su precizni, njihovi uglovi su nevjerovatno kvadratni, a njihovi unutrašnji uglovi su oštriji od onih koji bi se očekivali u artefaktu iz praistorije.

Sve ove karakteristike je izuzetno teško postići i nijedna od njih nije neophodna za puku sahranu.

Zapanjujuće implikacije

Nije teško primjetiti da moderan čovjek zanemaruje nivoe preciznosti primjećene na artefaktima iz drevnih vremena. Razumijevanje nevjerovatnih dostignuća može se postići jedino otkrivanjem alata neophodnih za njihovo stvaranje.

Niko ne bi stvarao takvo nešto osim ukoliko za to ne postoji dobar razlog i svrha ili ukoliko nisu korištena pomagala koja su izuzetno precizna.

U oba scenarija nailazimo na razvijeniju civilizaciju u praistoriji od onoga što je trenutno prihvaćeno. Dokazi su jednostavno urezani u kamen.

Izvor: hr.sott.net

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti