Umrla je na pustom ostrvu i uputila 100 jezivih poziva u pomoć

November 24, 2020 Ostalo

Rekorderka Earhart nestala je s radara 2. juna 1937, a zabilježeno je preko stotinu navodno njenih poziva u pomoć. Iako njen avion nije pronađen, postoje indicije o njenom tragičnom kraju

Slavna avijatičarka i velik borac za prava žena, Amelia Earhart bila je uistinu neustrašiva avanturistkinja i prva žena koja je tromotornim avionom preletjela sjeverni Atlantik u društvu pilota Wilmera Stultza. Amelia je prvi put u avion sama sjela 1919., u dobi od samo 22 godine, bila je i prva žena koja je potpuno sama preletjela Atlantik 20. maja 1932. – tek godinu dana nakon što je to napravio Charles Lindbergh. Let je trajao 18 sati i 16 minuta pri čemu je preletjela 3860 kilometara, što joj je obezbijedilo titilu “pionirke avijacije”. Njen sljedeći veliki podvig bio je let oko svijeta potpuno sama, a neslavni pokušaj iz marta 1937. zbog nesreće pri uzlijetanju ponovljen je u maju – željela je preletjeti Zemlju po dužini Ekvatora.

Izgubio joj se svaki trag

Nakon nekoliko međuslijetanja u Brazilu, Zapadnoj Africi, Kolkati i Rangunu Amelia je preletjela 3/4 svog zadanog puta. Posljednju je etapu, Pacifik, započela uzlijetanjem iz Lae U Novoj Gvineji. Njen cilj su bila Howland ostrva, 1700 nautičkih milja udaljena od jugozapadnog Honolulua i tamo je naprosto – nestala. Sudbina slavne letačice je mnogo gora nego što bismo ikad mogli zamisliti, kaže Ric Gilllespie iz Internacionalnog istorijskog muzeja vazduhoplovstva – umrla je na posve drugom pacifičkom ostrvu, žedna i gladna.

Earhart je imala vrlo malu zalihu goriva dok je pokušavala locirati ostrvlje Howland, a ona i njen navigator Fred Noonan posljednji su put viđeni na radaru 2. juna prije nego su netragom nestali. Ono što se dogodilo paru predstavlja pravu misteriju, a Gillespie vjeruje kako se Amelia nije utopila. Zapravo, kaže kako su oboje bili ozlijeđeni no živi, a struja ih je izbacila na ostrvu Gardner, poznatom i po nazivu Nikumaroro, oko 400 milja jugoistočno od ostrva Howland. – Ljudi su počeli zaprimati radio pozive u pomoć iz aviona te su oni potvrđeni – tvrdi Gillespie. Oko šest sati nakon njenog nestanka, vrlo je slab i uznemiren glas na radiju zapomagao, a ljudi su jedva mogli razbrati što govori. Riječ je o više od 100 poziva koje su čuli ljudi širom svijeta, s prijemnikom namještenim na pravu frekvenciju, od Teksasa do Australije, a žena iz Melbournea čak je i uhvatila njenu frekvenciju. Tako je jecajući poziv upomoć primila domaćica iz Teksasa, koja je na radiju čula Earhart kako govori da je sletjela djelomično u vodu, kao i 12-godišnja djevojčica s Floride, koja je pokušala zapisati Amelijine riječi. Ona je morala sletjeti s nešto goriva i to u plitku vodu, jer inače ne bi mogla koristiti radio, objašnjava Gillespie, a iako je Earhart bila ozlijeđena, Noonanu je bilo puno gore – barem je tako sama Amelia govorila u radio. No, ako je par bio živ na tom malenom ostrvu od svega par kilometara kvadratnih, niko ih nije mogao pronaći, a posljednji je poziv upomoć zabilježen 6. juna.

Kostur kao dokaz

Britanski kolonijalni oficir i licencirani pilot Gerald Gallagher 1940. je izvijestio svoje nadređene kako je na ostrvu Gardner pronašao ljudske ostatke, tačnije jedan kostur za kojeg su tada smatrali da pripada muškarcu. Ipak, ponovni pregled iz 1998. donio je posve drugačiji zaokret – kostur je definitivno ženski i vjerovatno pripada Ameliji. Internacionalno udruženje Tighar za traženje nestalih osoba nekoliko je puta istraživala mjesto nestanka, no ostaci aviona nisu pronađeni. Najlogičnije objašnjenje je da ga je plima povukla u more te je negdje ukopan u pijesak. Zbog toga u svojoj sljedećoj ekspediciji namjeravaju pretraživati područje Gardner ostrva s podmornicama.