TITOV TAJNI PROJEKAT ALFA: Istorija prebjega pilota Varšavskog pakta u Jugoslaviju i tajna saradnja sa SAD

Prebjezi pilota sa avionima nisu učestala pojava, ali se javljaju u kriznim političkim, pa i vojnim, vremenima. Nekada su oni  bili motivisani ideološkim opredeljenjima, a nekad materijalnim-novčanim potrebama

Istoriju Hladnog rata, osim skrivene diplomatije i trke u naoružanju obilježili su prebjezi, zanimanje za naoružanje i vojnu operemu oba suprostavljena vojna bloka. Posebno veliko zanimanje bilo je izraženo za avijaciju, koja se smatrala, za to vrijeme, najnapredniju tehnološku granu vojne industrije. Tadašnja Jugoslavija, aktivno se uključila u ovu igru, a na prve prebjege komšija gledala je kao “dar sa neba” i mogućnost da upozna “mlaznu” tehniku koja je pripadala istočnom bloku, a do koje nije imala pristupa.
Prebjezi komšija savremenom mlaznom avijacijom u Jugoslaviju zabilježeni su u periodu od 1949 do 1953 godine u vrijeme intenzivne jugoslovenske vojne saradnje sa Sjedinjenim Državama kada je i započet tajni projekat “Alfa”.
Najveći dio sukoba sa državama i armijama Informbiroa odigravao se na granicama Jugoslavije. Granice prema sjevernim i istočnim susjedima postale su linije fronta neobjavljenog rata, sa komšijama koji su pripadali istom ideološkom taboru. Granični incidenti i provokacije započele su odmah po objavi Rezolucije informbiroa 1948, a intezivirani posebno kada su se zaređale povrede vazdušnog prostora Jugoslavije od mlaznih lovaca sovjetskog i ratnih vazduhoplovstava satelitskih zemalja. Jugoslovenske statistike bilježe da je od jula 1948. do maja 1954. ukupno bilo 246 povreda vazdušnog prostora. Tu valja napomenuti, da su ubrojane i povrede koje su načinjene od strane komercijalne avijacije, posebno Mađara, a na ruti Budimpešta-Tirana.
Prvi slučaj konkretne povrede mlaznih lovaca mađarskog RV zabilježen je sjeveroistočno od Subotice 14. jula 1952. bio je to MiG-15 koji je letio na visini od 2.000 metara.
Jugoslavija je smatrala, da je napad sovjetske armije uz pomoć susjednih zemalja veoma realan, zato je budnost bila veoma velika i ništa se nije prepuštalo slučaju. Međutim, nisu svi preleti bili provokatorski sa ciljem izazivanja sukoba, već naprotiv, zabilježeni su i oni, koji su bili izraz neslaganja pilota sa sovjetskom politikom. Slijetanjem mlaznih aviona Jugoslavija je po prvi put dobila priliku da upozna sovjetske letjelice sa kojim su raspolagali Mađari i Rumuni.
Prvi prebjeg zabilježen je 13. marta 1952, kada je na zemunski aerodrom sletio rumunski Henkel-111 oznake AG-58. Iz aviona su izašli politički komesar 17. bombarderskog puka, jedan stariji poručnik, pilot sa još tri člana posade, koji su zatražili azil i izrazili neslaganje sa politikom svoje zemlje.
Dana 5. jula, iste godine, u Jugoslaviju su preletjela dva rumunska meseršmita Bf-109 evidencijskih brojeva 319 i 363, koji su pripadali 180. lovačkom puku, baziranom na aerodromu Lugoš. Avioni su se spustili nedaleko od Petrovca na Mlavi.
Za Jugoslaviju svakako, najznačajniji su bili preleti mlaznih aviona. Prvi takav prebjeg zabilježen je 24. jula 1953. godine, kada je u Jugoslaviju sletio rumunski mlazni lovac Jak-23 sa kojim je upravljao pilot Dijakonu Mihai. On je odmah zatražio politički azil. Zanimljivo je to, da je vijest u jugoslovenskim medijima o prebjegu objavljena tek 35 dana poslije tog čina. Ubrzo je za “jakom” u Jugoslaviju sletio i prvi migov lovac MiG-15 evidencijskog broja 25, mađarskog ratnog vazduhoplovstva. Zanimljivo je, da je MiG-15 prilikom slijetanja oštetio nogu stajnog trapa i dio krila. MiG je u najvećoj tajnosti popravljen.

MiG-15

Oba mlaznjaka je odmah po slijetanju i pregledu, preuzeo Vazduhoplovni opitni centar (VOC). Piloti VOC-a u najvećoj tajnosti ispitali su letne osobine oba lovca. Na tim avionima letjeli su kapetani Vodopivec (na avionu Jak-23 obavio je 17 letova u trajanju od 8,27 sati, kao i šest letova na lovcu MiG-15 u trajanju od 2,40 sati) i Todorović (na jaku tri leta od 1,14 sati i tri leta na MiG-u 15, u trajanju od 1,56 sati). U letnim ispitivanjima sovjetskih lovaca učestvovao je i kapetan Prebeg koji je letio samo na Jaku-23 i to samo jedan let od 20 minuta. Dostupni podaci pokazuju da je na oba lovca ispitano i streljačko (topovsko) naoružanje.
Zanimanje za jednog lovca, pokazali su i Amerikanci, koji su znali za oba prebjega. Jugoslavija je SAD dala odobrenje da može i ona da sa svojim pilotima pristupi ispitivanju lovaca, a u skladu sa postignutim tajnim, međusobnim sporazumom, čiji detalji su i dalje skriveni od očiju javnosti.
Amerikanci su dobro poznavali lovac MiG-15, sa kojim su se susreli u Koreji, a pod njihovu lupu stigao je poslije prebjega sjevernokorejskog pilota [No Kum-Sok (kasnije Kenneth H. Rowe)]. Za njih je nepoznanica bio Jak-23. Kada su dobili zeleno svjetlo da ga ispitaju u letu, državni vrh je samo zahtjevao da se operacija izvede u najstrožijoj tajnosti i da veoma kratko traje, a da Sovjeti sa kojima je Jugoslavija već bila na ratnoj nozi, to nikako ne saznaju, čime bi se stvari dodatno iskomplikovale.

Operacija “Alfa”

Avion Jak-23 Amerikanci su preuzeli 1. novembra 1953. i transportnim avionom C-124 Globemaster prebacili preko Njemačke u SAD. Ovim činom startovala je operacija “Alfa”.
Pošto je avion prebačen u bazu Wright-Patterson u Daytonu, lovac je preuzeo Vazduhoplovno-tehnički obavještajni centar – ATIC (Air Tehnical Inteligence Centar). Jak je u periodu od 4 do 25. novembra testiran, a američki piloti su na njemu izveli 8 letova.

Jak-23

Amerikanci su u analizi Jak-23 zabilježili da letjelica ima dobro ubrzanje, da je pokretljiva i da ima veliku brzinu penjanja. Po američkom mišljenju Jak-23 je bio prevaziđen avion, dijelom zbog opreme i naoružanja, ali zamjerali su mu i na malu maksimalnu brzinu leta, kao i to, da je zaostajao za MiG-15.
Krajem novembra iste godine, Amerikanci ponovo rasklapaju Jak i u najjvećoj tajnosti ga pripremaju za povratak u Jugoslaviju. Tako rastavljeni Jak ukrcan je u transportni avion C-124 Globemaster, koji ga je preko Minhena vratio u Jugoslaviju. Treba napomenuti i to, da piloti transportnog aviona do posljednjeg trenutka nisu znali, da je zapravo tajna destinacija Jugoslavija i kakav teret oni prevoze. Da se nešto čudno dešava, ispričao je decenijama kasnije, pilot transportne avijacije USAF Leroy Good, koji je rekao da osoblje koje je krcalo teret u avion pričalo čudnim stranim jezikom. Tek po krcanju goriva i zauzimanja kursa prema jugu kod pilota u kabinu je ušao pukovnik avijacije inače pratilac tereta i navigatoru predao kartu sa ucrtanom rutom leta i krajnjom destinacijom aviona. Po svjedočenju Leroya poslije izvjesnog vremena u letu Globemasteru pridružio se par klipnih lovaca, koje zbog noći on nije mogao da identifikuje. Ime aerodroma na koji su sletjeli nije naveo, osim da je saznao da se nalazi u Jugoslaviji pošto je sletio. Ubrzo poslije istovara tereta Leroy je sa posadom uzletio i dobio novi pravac – Orly, Francuska preko koga su se vratili u SAD.
Priča sa Jak-23 završila se tako, da je avion poslije izvjesnog vremena vraćen u Rumuniju, a time je tajni projekat “Alfa” bio završen. Pošto reakcije Sovjeta nije bilo, očito je da nisu znali za ovaj tajni aranžaman Jugoslavije sa Amerikancima, koji decenijama je ostao jedna od najskirvenijih tajni nekadašnje Jugoslavije.
Prebjezi pilota sa avionima nisu učestala pojava, ali se javljaju u kriznim političkim, pa i vojnim, vremenima. Nekada su oni  bili motivisani ideološkim opredeljenjima, a nekad materijalnim-novčanim potrebama.
Prvi takav prebjeg sa jakom materijalnom osnovom zabilježen je 21. septembra 1953. kada je sjevernokorejskom pilotu No Kum-Soku u konačnom isplaćen ček od 100.000 dolara.
Izvor: ekspres.net

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti