Svjetlo s prozora

Prozori stare kuće preko puta moje bili su prljavi a kuća je bila napuštena već više od trideset godina. Niko nije živio tamo otkako je stara vlasnica preminula pod misterioznim okolnostima.

Jedne večeri, dok je vani bjesnila oluja, nestalo je struje. Upalio sam svijeću i pogledao kroz prozor. U potpunom mraku ulice, na drugom spratu napuštene kuće, gorjelo je slabašno, žućkasto svjetlo.

Pomislio sam da je neki beskućnik provalio kako bi se sklonio od kiše. Izvadio sam telefon i Zumirao kamerom prema tom prozoru. Svjetlost je dolazila od stare uljane lampe koju je u ruci držala pogurena prilika.

U tom trenutku, telefon mi je zavibrirao. Stigla je SMS poruka s nepoznatog broja. Otvorio sam je, a na ekranu je pisalo:

“Ugasi svijeću. Vidim te.”

Smrznuo sam se. Pogledao sam nazad prema prozoru. Prilika više nije gledala u stranu. Stajala je prislonjena uz staklo, gledajući direktno u mene, sa širokim, jezivim osmjehom. Istog trena sam ugasio svijeću i pobjegao u podrum.

Sljedećeg jutra, policija je na moj poziv pretražila kuću. Rekli su da je sve zaključano iznutra i prekriveno debelim slojem prašine. Nije bilo tragova ljudskog prisustva. Međutim, na prozoru drugog sprata, u prašini, pronašli su jasan otisak dva dlana okrenuta prema mojoj kući.