‘ŠEĆER’ ZA KRAJ: Ovako je Hawking pred smrt riješio najveću tajnu svemira
Zadnjih godina je govorio da ne paničite ako upadnete u crnu rupu, da postoji način da pobjegnete
Prije puno godina Alberta Einsteina jako su nanervirale neke posljedice kvantne mehanike. Rekao je da se “Bog ne kocka kockicama”. A onda je 1975. na scenu stupio taj genijalni mladić, stao petljati po crnim rupama i dokazao da ne samo da se Bog kocka, nego da kockice baca tamo gdje ih niko ne može vidjeti. Bio je to Stephen Hawking i, za razliku od Einsteinove metafore, ovdje je bila riječ o problemu s crnim rupama iz Einsteinove teorije relativnosti po kojoj nikad, nikako i ništa ne može pobjeći “vječnoj”, apsolutnoj gravitacijskoj zamci crne rupe.
Problem s tako postavljenim crnim rupama bio je u tome što to naprosto ne odgovara fundamentalnim fizičkim postavkama svemira u kojem živimo, to je “po pravilima utakmice zabranjeno”, takav postupak crnih rupa bio bi automatski crveni karton. Dakle, to nije moguće, razmišljao je Hawking u svojim kolicima sve dok nije umro.
Njegov posljednji naučni rad, koji rješava tačno to, objavljen je nedugo nakon što je preminuo. Na kraju se ispostavilo da nas je baš i nanervirao što nas je ostavio da čekamo tako dugo, jer je rješenje nagovijestio još prije više od 5 godina.
“Ako osjećate da ste možda zapeli u crnoj rupi, nemojte odustajati, postoji put prema vani”, rekao je na predavanju otvorenom za javnost 2015. u Stockholmu. Nešto slično je nagovještavao kao moguće i puno ranije, još u svojoj “Kratkoj istoriji vremena”. No, u to vrijeme još uvijek je vrijedilo da ono što pada u crnu rupu, zauvijek nestaje iz “našeg” postojanja.
Hawking se stoga za života ozbiljno bavio istraživanjima da li možda sva ta materija i energija završava u nekom drugom univerzumu, što bi bila suština tog metaforičkog mjesta na koje Bog sakriva kockice da ih niko ne može vidjeti.
Hawking je bio divan i briljantan čovjek na mnoštvo načina, pa se tako pobrinuo i za to da ovo naše postojanje ne napusti, a da nam ne da nekakav odgovor na ovaj problem. Za kraj nam je ostavio naučni dokument po kojem “Bog” kockice ipak otkriva. Jedini problem je u tome što to čini tek na “kraju partije”, a ta “partija” kadra je potrajati baš nezgodno dugo. Suštinski sve čime se Hawking bavio desetljećima poslije, imalo je nekakve veze s crnim rupama, a njegov posljednji naučni rad, objavljen posthumno na stranicama Univerziteta Cornell, pokazao je da sva ta masa iz zvijezda, prašine, svemirskih gasova, sva energija, čak i svjetlost što je crne rupe privlače gravitacijskom silom milijardama puta snažnijom od ove na površini Zemlje, na kraju ipak biva oslobođena.
Odjednom, crna rupa više nije beskonačni kraj, zamka, nešto zlokobno, odjednom se ispostavlja da crne rupe ne uništavaju informacije o svemu što se ikada dogodilo u svemiru, kao što je ispadalo dok se materija tumačila kao sasvim određena svojom masom, električnim nabojem i ugaonim momentom. Kada je Hawking “probušio Einsteina”, shvatio da crne rupe imaju i temperaturu, stvar je bila zacrtana da jednom bude riješena. To što su crne rupe imale temperaturu, značilo je da moraju zračiti.
A ako zrače, onda znači da će jednom potrošiti sve čime raspolažu, da će morati “ispariti”, pa koliko god to desetaka ili stotina milijardi godina potrajalo. Ili da će možda u jednom trenutku eksplodirati. U svakom slučaju, odjednom je postalo jasno da se u tom trenutku oslobađaju sve one informacije što ih je crna rupa do tada zarobila. Odnosno, ako baš imate peh da na putu prema kakvoj zvijezdi, recimo prema drugom kraju Mliječnog puta, naletite na crnu rupu, vaš trag postojanja u svemiru neće zauvijek nestati u gravitacijskoj zamci, priroda i svemir neće vas zaboraviti da ste ikada postojali. To bi bio “prostakluk”, ravno za “crveni karton”.
“Prošlost je ono što nam kaže ko smo. Bez nje, mi gubimo identitet”, govorio je Hawking. Ovim svojim radom pokazao je da će se sve informacije o vama jednom ipak vratiti u svemir, da informacijski paradoks ipak ne postoji, kao što smo jednom opisali da bi izgledao pad astronauta u crnu rupu, Samo što ćete za povratak iz crne rupe trebati biti prokleto strpljivi. Onih pun kofer milijardi godina, toliko dugo da crna rupa stigne ispariti kroz kojekakva zračenja. A možda baš i nećete biti u najboljem stanju.
Hawkingov posljednji naučni rad govori o “mekanoj kosi”, takvim slabašnim svjetlosnim zrakama koje se s površine crne rupe ipak vraćaju u svemir i nose sve informacije za koje su Einsteinove jednačine smatrale da su izgubljene. To bi onda značilo da će jednog dana biti izgubljena i ta informacija da je nekada postojao Hawking. Ispalo je da neće, neko će se zezati da se to Hawking zainatio pred smrt dokazati da ga svemir neće zaboraviti. Neko drugi će pak primijetiti i to da je Hawking imao odličan i opak smisao za humor, te da jednačina koja mu je upisana na nadgrobni spomenik, ne opisuje svemir koji će upamtiti i Hawkinga i sve nas, nego onakav kakav bi nas sve zaboravio, prije nego što je Hawking službeno stigao “probušiti crne rupe”.
Izvor: express.24sata.hr
