PODVODNI HUMANOID: “U početku smo mislili da je riječ o velikoj ribi ali smo primijetili KOSU na glavi tog stvorenja …”
Na početku XXI vijeka, 2005. godine, stanovnici naseljeni na južnoj i jugozapadnoj obali Kaspijskog mora izvještavali su o amfibijskom stvorenju koje podsjeća na ljudsko biće.
Iranske novine ‘Zindagi’ objavile su tada i svjedočenje jednog ribarskog broda iz Bakua. Njihov kapetan Gafar Gasanoff je rekao u intervjuu: “To stvorenje je duže vrijeme plivalo blizu broda, paralelno s njim. U početku smo mislili da je riječ o velikoj ribi , ali smo primijetili da to stvorenje na glavi ima kosu, a na prednjem dijelu tjela nešto između peraja i ruku.”
Po povratku u Azerbejdžan, niko ovu njihovu priču nije uzeo za ozbiljno, čak su ih mnogi ismijavali i govorili da su bili totalno pijani. Međutim, kratko vrijeme poslije ovog intervjua, iranski list je bio preplavljen pismima čitalaca, koji su potvrđivali da biće zvano ‘morski čovjek’ zaista postoji. Neki od njih su ga navodno i sami vidjeli, dok su drugi prepričavali ono što su slušali od očevidaca. Ispostavilo se da su mnogi tamošnji ribari često viđali ovo čudno stvorenje u kaspijskim vodama, ali i na obali, i to posebno nakon erupcije podvodnog vulkana u oblasti Babolsara ili nakon intenzivnijih operacija vađenja nafte iz morskih dubina.
Inače, svi očevici slično opisuju kaspijskog humanoida. Visok je oko 170 cm, snažne je fizičke građe, izbočenog trbuha sa nazubljenim krljuštima, stopala su mu perajasta, ima četiri spojena prsta na svakoj ruci. Koža mu je boje mjesečine, kosa crna ili zelena. Ruke i noge su mu kraće nego kod čovjeka srednjeg rasta. Osim noktiju na prstima, ima i nešto slično noktima što raste na vrhu kukastog nosa koji liči na delfinov nos. Nema informacija o ušima. Oči su mu velike i buljave. Usta su prilično velika, gornja vilica isturena, a donja usna urasla u vrat, brade nema.
Iranci vjeruju da je ovo stvorenje u stvari legendarni Runan-Šah – gospodar mora i rijeka. Prema nekim pričama, u oblastima gdje se viđa kaspijski humanoid kako pliva, odmah po njegovoj pojavi voda postaje kristalno čista i ostaje takva naredna dva, tri dana. Uz to, tamošnji ribari svjedoče kako ribe uhvaćene u mrežu, dok su još žive, kao da mogu da osjete dolazak ovog stvorenja iz dubina, odnosno – kao da ga dozivaju u pomoć. Ispuštaju neke neobične, grgljave glasove. a kada stvorenje izroni u blizini, odgovara na te glasovne pozive nekim čudnim grlenim zvukom.
Neki istraživači vjeruju da su priče koje kolaju u Iranu možda zaista istinite. Osim toga, pouzdan je podatak da su u maju 2004. godine, slično biće ili možda to isto, viđali azerbejdžanski ribari iz sela smještenih između mjesta Astara i Lenkoran. Ima pretpostavki da ovo stvorenje nije usamljeno, to jest, da postoji čitava porodica takvih podvodnih humanoida i da čak imaju misiju očuvanja ekosistema Kaspijskog mora. A on je zaista u opasnosti jer je reprodukcija flore i faune u Kaspijskom moru znatno ugrožena, ne samo zbog podvodnih naftnih bušotina i erupcije podvodnih vulkana. Ribari iz Astrahana, na primjer, već se dugo žale na opadanje fonda jesetri, potpuno nestajanje nekih ribljih vrsta. Veliku zabrinutost stanjem, naročito u južnom dijelu Kaspijskog mora, izražava i industrija morske hrane.
Prema izvještajima medija, Iranci su počeli ozbiljna istraživanja vezana za kaspijskog podvodnog humanoida. Da li će im u tome pomoći i međunarodna naučna zajednica, kako se procjenjuje, najviše zavisi od volje političara. Inače, još su Herodot i Platon vjerovali da su originalna, prvobitna ljudska bića bila amfibijska i da su čak možda osnovala i svoju podvodnu državu. U vezi sa ovom teorijom, zanimljiva je pretpostavka nekih današnjih medicinskih stručnjaka, da je čovjekovo štucanje možda atavizam (atavizam – pojam koji označava sličnost sa našim precima – naslijeđe osobina naših predaka) iz drevnih vremena kada su ljudi istovremeno imali i pluća i škrge.
Hipotezu donekle sličnu Platonovoj iznio je i američki naučnik Ivan Sanderson, prema kojem, negdje u najdubljim okeanskim vodama postoji civilizacija iteligentnih bića, koja međutim nisu slična čovjeku i koje je evolucija obdarila razumom, iako žive bez kiseonika, bez sunčeve svjetlosti i pod enormno visokim pritiskom vode. Jedna knjiga sakupljenih naučnih članaka naslovljena sa ‘Univerzum i ljudska vrsta’, koja je publikovana u St. Petersburgu 1905. godine, sadrži i svjedočanstvo o ‘morskoj ženi’ uhvaćenoj na Karibima. Takođe, postoje i priče o mrtvim tijelima ljudi amfibija koje je voda izbacivala na obale u Azorima 1876. godine, a njihov opis veoma podsjeća na opise Rahan Šaha, odnosno kaspijskog morskog čovjeka.
O amfibijskom čovjekolikom biću izvještavalo se i u ruskom regionu Karelija 1928. godine. To stvorenje lokalno stanovništvo često je viđalo u tamošnjem jezeru Vodlozero. Onda je tim istraživača sa univerziteta Petrozavodsk došao da ispita jezero i tvrdi se da su nešto zaista i našli. Nažalost, njihovi nalazi su ostali tajna, a članovi tima, kako se pretpostavlja, završili su u nekom od gulaga.
Izvor: conopljanews.net
