Nosila je turban i govorila neobičnim jezikom: Kako je misteriozna princeza Caraboo prevarila Engleze

Da li je priča o princezi Caraboo bila istinita? Izgleda sasvim dovoljno da ubijedi stanovnike jugozapadne Engleske.

Ko je bila ova žena? Prevodilac sa portugalskog jezika, kog su pronašli, uspio je da razumije samo da je ona članica indonežanske kraljevske porodice koju su zarobili pirati. Spasila se tako što je skočila preko palube i isplivala na obalu u blizini Bristola.

Misteriozna princeza Caraboo je očarala zajednicu. Da li je bila varalica? Ko je bila princeza Caraboo?

Stanovnici Almondsburyja nisu imali pojma šta da rade sa strankinjom koji nosi turban. Žena je govorila jezikom koji niko nije mogao da razumije. Isticale su se samo dvije riječi: “Caraboo”, riječ koju je upotrijebila dok je pokazivala na sebe, i “nanas”, indonežanska riječ za ananas.

Seoski obućar ju je odveo u kuću gospodina Hilla, nadzornika koji je kontrolisao skitnice i izvodio ih pred sud ukoliko bi bilo potrebe. Ali da li je ova žena bila prosjakinja? Hill ju je odvezao do gradskog službenika, gospodina Woralla, koji je slučajno imao Grka za batlera. Ipak, ni on nije prepoznao jezik kojim je govorila strankinja.

Almondsbury očigledno nije bio spreman za misteriju ove vrste, pa su ženu poslali u Bristol, gdje ju je primio gradonačelnik. Ni tamo niko nije mogao da je razumije.

Sve dok razgovor nije čuo Manuel Aineso, portugalski moreplovac. On je prepoznao jezik kojim je govorila žena – bio je to indonežanski.

Prema Manuelu Ainesu, žena nije bila skitnica ili prosjakinja. Ona je bila princeza Caraboo sa Javasua koju su uhvatili pirati od kojih je jedva izvukla živu glavu.

Da li je priča bila istinita? Izgleda dovoljno da ubijedi stanovnike Bristola.

Worall je zabilježio priču strankinje i poslao je u Oxford da je analiziraju naučnici.

Aineso je postao princezin neformalni prevodilac. A princeza Caraboo postala je senzacija jugozapadne Engleske.

Više od dva mjeseca Englezi su se prema princezi ponašali kao prema stranom dostojanstveniku. Izvodila je indonežanske plesove za sudije, molila se bogu po imenu “Allah-Talla” i mirno je pozirala za portret.

Potpuni skandal je izazvala dok je plivala gola u jezeru!

Princeza je svakako imala neobične navike. Jela je samo povrće i nije pila ništa osim čaja. Znala je da koristi luk i strijelu, kao i da se služi mačem.

Naučnici sa svih strana Engleske su dolazili da se sastanu sa princezom Caraboo. Novinari su hrlili da intervjuišu stranu dostojanstvenicu, kako bi priču o njoj objavili u novinama.

Jedna od tih priča je donijela je rasplet kakav niko nije očekivao.

Mary Baker

U junu 1817. gospođa Neal, otvorila je novine i pročitala priču o princezi Caraboo. Gospođa Neal je odmah znala da je princeza lažljivica i prevarantkinja.

Vlasnica pansiona, gospođa Neal je nekoliko mjeseci ranije ženi iz novina iznajmljivala sobu – otprilike u vrijeme kada je ona navodno bila u skladištu piratskog broda. Gazdarica se sjetila čudne djevojke, koja je voljela da nosi turban i da govori izmišljenim jezikom. Njeno pravo ime bilo je Mary Baker.

Priča se brzo rasplela. Gospođa Neal se suočila sa princezom Caraboo, koja je iznenada progovorila savršenim engleskim. Priznala je da je izmislila cijelu priču. Portugalski mornar je bio njen saučesnik.

Kada su naučnici sa Oxforda ispitali Carabooina pisma, ocjenili su da je to “jezik psovki”. Drugi su isticali da ne postoji ostrvo zvano Javasu.

Novine izvan Engleske objavile su priču o princezi Caraboo “divnoj ženi, koja je nadmudrila doktore, zbunila učene i zapanjila ogroman broj ljudi, a koja je zapravo je podla varalica, lutalica i kćerka siromaha.”

Mary Baker je izmislila priču o princezi Caraboo. U stvarnosti, ona je bila kćerka obućara.

Ali, začudo, seljani se nisu okomili na “princezu”. Umjesto toga, oni su joj pomogli da kupi kartu i otplovi u Filadelfiju. Amerikanci su bili uzbuđeni što su upoznali Mary Baker, koja je rado pričala o svojim avanturama.

U jednoj priči je čak tvrdila da je srela Napoleona kada je oluja skrenula njen brod sa kursa i nasukala ga na Svetu Jelenu, gdje je bivši vladar živio u izgnanstvu.

Godine 1824. Baker se vratila u Englesku. Pokušala je da započne karijeru, ali nije uspjela. Udala se i započela novu karijeru prodavačice pijavica lokalnoj bolnici (?).

Zašto se Mary Baker pretvarala da je princeza Caraboo?

Početkom 19. vijeka, Bristol je primao brodove iz cijelog svijeta. Bilo je lako povjerovati da pirati plove pored obala Engleske.

Ali zašto je Mary Baker izmislila tako nategnutu priču? Da li je zaista mislila da će njena laž ostati neotkrivena? Kćerka obućara nikada nije otkrila svoje motive.

Pretpostavlja se da je ušla u selo kao Mary Baker stanovnici bi imali manje povjerenja i ona bi naišla na sasvim drugačiju reakciju. Strogi sudija možda bi je, kao mnoge lutalice, poslao u zatvor ili radni logor. Kao Mary Baker nikada ne bi bila na balu ili posjetila Ameriku.

Na kraju, iako je princeza Caraboo bila varalica, stavila je Almondsbury na turističku mapu. Seljani su dokazali da su brižni prema strancima – čak i ako su prevaranti, i čak i kada njihove prevare budu razotkrivene.

Izvor: nationalgeographic.rs/pozitivno.ba