Kako je grčki istoričar Herodot vidio Skite: “Niko ko ih napadne ne može pobjeći”

Skiti su bili drevni nomadski narodi i plemena iranskog porijekla koji su u 8. i 7. vijeku prije nove ere migrirali iz centralne Azije na područje čiji je centar bila današnja Ukrajina i gdje su osnovali tzv. Skitsko kraljevstvo.

Skitija se protezala sve od Dunava na zapadu, pa do granica Kine na istoku, a vladavina ovog naroda održala se negdje do drugog vijeka prije nove ere. Do kraja antike, Samati, narod njihovog porijekla dominirao je zapadom Skitije.

Veliki dio vrijednih informacija o Skitima dolazi upravo od grčkog istoričara Herodota. On je u svojoj istoriji napisao da “niko ko ih napadne ne može pobjeći i niko ih ne može uhvatiti ako ne žele da budu nađeni.”

Živjeli su kao pravi nomadi koji su imali tendenciju da ne ostavljaju mnogo iza sebe, a ono što danas znamo o njima došlo je uglavnom kroz iskopavanja humki i primjere kamene umjetnosti.

Činjenica da su živjeli kao nomadi bila je strašna i za Herodota.

“Jer kad ljudi nemaju utvrđene gradove ili tvrđave, već su svi nosioci kuća i strijelci na konju, koji ne žive od obrade zemlje već od uzgoja stoke i nošenja svojih kuća na točkovima, kako oni ne bi bili nepobjedivi i nepristupačni.” (Istorije, četvrta knjiga)

Čak su i razvili moćnu vrstu strijela koje su bile napravljene od različitih slojeva drveća i pruća.

Skitski ratnici s vrča od elektruma iz kurgana Kul-Oba iz Kerča u Ukrajini

Zapamćeni su pak, kao najraniji narod koji je ovladao ratnim vještinama na konju. Travnate stepe na jugu njihovog kraljevstva bile su idealne za uzgoj konja i podizanje jahačkih vještina na zavidan nivo. Konji su bili stilski opremljeni, a materijal od kojeg su izrađivali sedla, uzde i bičeve bio je funkcionalan, izdržljiv i lagan. Sedlarski konji su takođe sahranjivani u veoma složenim kostimima.

Do ranog srednjeg vijeka bili su u velikoj mjeri asimilovani sa ranim Slovenima.

Zlatni češalj s prikazom skitskih ratnika, Ermitaž u St. Peterburgu

Zanimljivosti o Skitima

– Skiti su bili izuzetno dobri u livenju metala. Radili su sa zlatom, bronzom i željezom koristeći kombinaciju tehnika poput livenja, kovanja i mješanja sa drugim metalima.

– Igali su i važnu ulogu na Putu svile, ogromnoj trgovinskoj mreži koja je povezivala Grčku, Persiju, Indiju i Kinu, gdje su bili prepoznatljivi po skitskoj umjetnosti i inovativnom načinu obrade metala.

– Međutim, način na koji su poštovali preminule otkrio je mnogo toga o ovom narodu. U planinskom regionu u blizini granica Rusije, Kazahstana, Kine i Mongolije, pronađene su izuzetno očuvane skitske grobnice koje su najbolje pokazale koliko su napora ulagali da sačuvaju izgled mrtvih, koristeći jedan oblik mumifikacije.

– Uklonili bi moždanu materiju kroz rupe izrezane na glavi, isjekli tijela i uklonili što je moguće više mekog tkiva prije nego što bi sve to zamijenili suhom travom i zašili kožu.

– Osim toga, opremali su tijela osnovnim potrepštinama za “onaj svijet”. Kopali su duboke rupe, a na dnu zidali drvene konstrukcije.

– Inače, sva zamrznuta tijela Skita koja su do sada pronađena na različitim lokacijama bila su tetovirana. Tetovirali su ruke, noge i gornji dio trupa, a slike su predstavljale fantastične životinje u borbi, ptice i jednostavne tačke koje podsjećaju na modernu akupunkturu.

– Otkriveno je i da su neke žene imale svijetlu kosu i plave oči, a muškarci su bili snažno građeni i imali crvenu ili tamniju kosu.

Izvor: nationalgeographic.rs