Više od 600 lobanja pronađeno kod crkve sv. Frane u Šibeniku

Groblje s brojnim zajedničkim grobnicama otkriveno je slučajno tokom radova na projektu Aglomeracija Šibenik.

“Iako je sličnih groblja u dalmatinskim gradovima puno, moram reći da se još nikad nismo susreli s ovolikim brojem kostura i lobanja”, rekao je arheolog Slavko Galiot za ŠibenikIN.

Uz njega istraživanje su proveli i arheolozi Josip Galiot i Tomislav Pušić iz firme Delmat Galiot.

U zajedničkim grobnicama na malom trgu ispred crkve sv. Frane pronađeno je više od 600 lobanja. Po kostima se može zaključiti da je ukopano i oko 200 djece.

“Kosti su vrlo trošne i bilo je vrlo malo cjelovitih kostura. Pojedine su grobnice bolje očuvane pa smo kosture pronađene u jednoj od njih poslali na antropološku analizu da se utvrdi kompletna slika te grobnice. Na tim je kosturima bila i odjeća, odnosno nekoliko slabo očuvanih dijelova odjeće, zatim metalni predmeti poput kopči, kukica i spona, a bilo je i ukrasa, narukvica, nekoliko pozlaćenih praporaka koje su vjerovatno nosile mlađe osobe, prstenja, pečatnjaka i slično. Sve je to poslano na daljnju analizu, a svi rezultati istraživanja bit će objavljeni na našim stranicama”, ispričao je Galiot.

Groblje uz crkvu sv. Frane datira iz 14. ili 15. vijeka, a zadnji su ukopi tamo održani 1827. godine.

“Crkva je sagrađena oko 1328 godine, a posvećena je 1423. godine. S dolaskom franjevaca unutar šibenskih zidina, počeli su i ukopi. Govorimo, dakle, o 14. ili 15. vijeku kao početku sahranjivanja. Ima pretpostavki da je moglo početi i ranije, ali za to dokaza nema. Inače, tamo su bile još dvije crkvice, sv. Martina i sv. Mihovila”, objasnio je arheolog.

U crkvama su se sahranjivali sveštenici i plemići, bogatiji društveni sloj ondašnjeg Šibenika, a nestankom mjesta u crkvi, novi su se grobovi kopali u dvorištu i blizini crkve. Ako je suditi po pronađenim ostacima i nakitu, riječ je dobrostojećim građanima Šibenika.

“U pojedinim je grobnicama bilo i više od 30 lobanja. To su takozvane ‘porodice-zadruge’, recimo porodice više braće koje se nisu dijelile, već su funkcionisale kao zajednice”, rekao je Galiot.

Inicijativu da se ukopi izmjeste iz gradova pokrenula su gradska vijeća 1777. godine, otprilike 50 godina prije zadnjeg ukopa kod sv. Frane. Tijela su se tada saranjivala u plitke grobove bez sanduka pa je smrad u crkvama bio nesnosan.

“U crkvi sv. Frane i unutar njezinog dvorišta još je 300 grobnica, a koliko je ljudi tamo ukopano, to se ne zna. Na osnovu 600 lobanja pronađenih ispred crkve, možemo samo pretpostaviti da je u blizini još jako puno kostura. Iz higijenskih razloga početkom 19. vijeka prestalo se s praksom sahrana u gradu te se prešlo na groblje sv. Ane i danas napušteno groblje u blizini Ražina. Župnik crkve sv. Frane 1826. godine naložio je skidanje nadgrobnih ploča i postavljanje pločnika, ali to je učinjeno tek 1880. godine”, dodao je Galiot.

Izvor: 24sata.hr/pozitivno.ba