Mala istorija ogledala: Ko je izumio prvo ogledalo? Šta je bilo prvo ogledalo?

Danas bismo teško zamislili svakodnevnicu bez tog predmeta. Možemo samo pretpostaviti da su naši daleki preci pokušavali uhvatiti svoj odraz na površini vode.

Neko je primijetio da se u poliranoj površini metala ili stijene moglo ogledati. Kao ogledalo je sigurno služio opsidijan. To je vrsta vulkanskog stakla koje nastaje brzim hlađenjem lave pod određenim uslovima. Najstarija stakla od opsidijana pronađena su u današnjoj Turskoj i potiču iz vremena oko 6200. godine prije nove ere u drevnom gradu Catal Huyuku.

U starom Iranu ogledala su se izrađivala od poliranog bakra već oko 4000. godine prije nove ere. Ogledala od mjedi spominju se u Bibliji, a ona od zlata u današnjem Iranu. U Kini se za izradu najstarijih ogledala upotrebljavao polirani žad, a kasnije željezo i bronza.

Ogledalo se danas izrađuje od staklene površine koja je s jedne strane prekrivena metalom. Ko je, dakle, prvi došao na ideju da zapeče metal na staklo kako bi dobio reflektujuću površinu? Nažalost, ne znamo kako se zvala osoba koja se toga dosjetila. Koliko je poznato, prve radionice ogledala nastale su prije oko 2400 godina na području današnjeg Libanona, tačnije blizu grada Sidona.

Libanonci i Feničani su za izradu upotrebljavali olovo, a prva ogledala nisu bila ravne površine te su bila djelomično obojena. Ipak, to je već bio velik napredak. Prva ogledala od stakla izrađivala su se tako što su radnici puhali otopljeno staklo formirajući mjehur. U unutrašnjost mjehura izlili bi olovo koje je prekrivalo unutarnju površinu staklenog mjehura. Nakon hlađenja razbijali bi ili rezali mjehur, čime bi dobili konveksna ogledala. Posredstvom Feničana ogledala su se proširila čitavim Mediteranom te dobila primjenu i u religijama.

Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba