SVE ZA MLADE JUGOSLOVENE: Titov neobični ‘hobi’

Priča iz mjeseca maja 1972 … 

“Tito je moj kum …” Kako to prisno zvuči! Tako, najčešće, u trenucima veselja i raspoloženja započinju razgovor ljudi kojima je kumovao predsjednik Tito. A njih nije malo. Oko četiri hiljade jugoslovenskih porodica mogu se pohvaliti da je u njihov dom, na dan rođenja sina ili kćeri, “ušao” kao kum najdraži čovjek i drug – Tito!

I kum i kumče se nikada ne rastaju. “Druguju” godinama, jer Titova briga nikada ne prestaje.

A kada djeca odrastu, kada saznaju ko im je dao ime, sretnija su i popularnija među drugovima i drugaricama u školi. Ali i radne su im obaveze i u školi i, kasnije, na poslu veće, jer – Tito im je kum.

I svi oni pišu svome kumu o tome da su odlični učenici, da su postali radnici, doktori, oficiri, inžinjeri … Pozivaju ga na svadbu, na veselje, razgovor …

Čovjek bi, eto, u šali pomislio: teško kumu s četiri hiljade kumčadi. Ali nije tako. Tito za svakog nađe vremena, pa su i kumovi zadovoljni.

Četiri hiljade puta Tito je kumovao, a tri hiljade kumova su radnici i seljaci. Potom službenici, penzioneri, intelektualci …

Otuda i sam Predsjednik i ljudi iz njegovog kabineta i ovaj “kumovski” posao ubrajaju u važne, odgovorne. Oni su s djecom i u brizi, i u radosti. Često je kum i otac i staratelj. Nerijetko Predsjednik zapita:

“Je li ono kumče iz Makedonije ozdravilo?”

Dakako da u porodici kumče mora biti bar deveto dijete. No to nije sve. Predsjednik Tito nije “zakonski” kum svim porodicama koje steknu devetoro i više djece. Sve zavisi od porodice, od njihovih želja, shvatanja …

I u kumovanju Tito je svuda. U Sloveniji je kumovao 82 puta, u Makedoniji 500, u Hrvatskoj 560, a u Srbiji čak 1750 puta. Razumije se, riječ je naprosto o – porodima.

Tako se stvorila, a i još se proširuje, velika porodica kumova. Titu ne smeta što je ona tako brojna. Sam bi volio da bude još brojnija. I bit će. Molbe iz svih krajeva – stižu li, stižu.

Takav je naš Tito. Kada bi mogao, kada bi imao vremena, kumovao bi svoj našoj djeci. A kako i ne bi kada do njega, na primjer, dopre i ovakvo pismo:

“Moja supruga i ja dobili smo deveto dijete. U ratu čitava porodica Vojvodić otišla je u partizane. U njoj je poginulo 22 Vojvodića. Iz svake kuće poginula je muška glava. Jedino sam, eto, ja ostao živ. Bilo bi nam, druže maršale, velika želja da baš Vi budete naš kum”.

Pismo je napisao penzioner Petar Vojvodić iz Novog Bara godine 1966.

A Tito je, razumije se, odgovorio – bit ću ti kum.

Na sličan način i drugi se naši ljudi pokumiše s Titom. I Pren Miraši, rudar iz Đakovice, i Marko Lukovski, radnik iz sela Starih Mikanovaca kraj Vinkovaca, i Muharem Kajtazi, profesor albanskog jezika iz Peći …

Nedavno je Tito bio u Kikindi i tu, već na prvom koraku, odjeknu razdragan djevojački glas:

“Zdravo, dragi kume!”

“Zdravo, kumče”, odgovori djevojci Predsjednik i pozva je u goste u svoj dom, na svoj prošlogodišnji rođendan.

Kum se kumu – i drukčije “nađe”: vojnik Marinko Blažević iz Vrbanje kraj Banje Luke nije očekivao da će dobiti novo odijelo od svoga kuma Tita pred odlazak iz JNA. A zatrebalo mu – potres je u Banjoj Luci porušio Marinkovu kuću i uništio sve što je bilo u njoj.

Kum dariva, valja i njega podariti. Šana i Bajram Bajrami s Kosova došli su jednog dana neprijavljeni u Kabinet Predsjednika Republike i donijeli poklon. Kumu – pozlaćenu dugmad za košulju. Kumi – zlatnu burmu.

Kada su drugarica Jovanka i drug Tito primili darove, Predsjednik je svojim saradnicima kazao:

“Podsjetite me da i ja njima za rođendan nešto pošaljem. Ja ću sam nešto odabrati.”

Titovi kumovi često mu buketima cvijeća isporučuju pozdrave. Ovih dana je i naš reporter bio svjedok jedne dirljive čestitke. Husein Tormanović, otac blizanaca Muje i Ahmeta, došao je iz Bihaća i donio čestitku s fotografijom svojih trogodišnjaka.

“Došao sam da čestitam kumu osamdeseti rođendan, da mu poželim dug život.”

Porodična veza, kažimo tako, ne prestaje. Za svako dijete u Predsjednikovom kabinetu vode poseban dosje, iz kojeg se vidi čitav životni put njegov. Sve dok ne završi školu, zaposli se. Za Dan Republike, svake godine djeca dobivaju čestitke i pakete s darovima.

Persida Đoković, učenica četvrtog razreda Vaspitačke škole u Beogradu, sjeća se da je prilično rano saznala da je Titovo kumče.

“Još kad sam imala šest godina. Stigao je paket 29. novembra i majka mi reče: ‘Ovaj paket nije poslao Djed Mraz, nego kum naš – Tito’. Samo … moja najveća želja još nije ispunjena: nisam bila kod kuma. Ako još i to doživim, sretnije djevojke na ovom svijetu od mene neće biti.”

Naš Predsjednik je kumovao i nekolicini stranih državljana.

Godine 1956. bio je kum porodici Vasila Georgijeva iz Bugarske. Deveto dijete bugarskog radnika dobilo je ime Tito. Nedavno se Tito Georgijev oženio i dobio sina, pa je i za jedno i za drugo slavlje dobio lijepe poklone od svog kuma.

I sin Egipćanina Abdela Azena, vozača kairskog gradskog prometnog poduzeća, dobio je ime Tito.

Uoči Nove godine Tito je svojim saradnicima napomenuo da ne zaborave da maloj Jovanočki Kuprijanov iz Ukrajine pošalju paket.

I bezbroj dječjih, toplih pisama stiže kumu. Evo djelića jednog koje je napisala mala Vera iz Sovjetskog Saveza:

“Vjerujem, dragi kumovi, da ćete naći malo vremena da pročitate ovo moje pismo koje sam napisala svom mojom dušom … Primite vatreni pozdrav od vaše Vere koja vas snažno ljubi”.

Front, 1972.

Izvor: index.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti