PLJAČKA KOJA JE UŠLA U ISTORIJU: Sigurno ste čuli za termin, ali šta zapravo znači STOCKHOLMSKI SINDROM?

Malo je psiholoških stanja za koja se zna tačan datum kada su definisana ili nastala. Jedno od takvih je Stockholmski sindrom – ishod pljačke koju cijela Švedska pamti i 50 godina kasnije.

U talačkoj krizi, koju je šest dana cijela zemlja pratila na TV-u, nije bilo povrijeđenih, ali su posljedice i dalje vidljive. Osim definisanja sindroma, događaj koji je uzdrmao Švedsku bio je inspiracija za brojne filmove i serije i tema mnogih dokumentarnih filmova.

Šveđani su se tog 23. avgusta 1973. probudili uz vijest da je zdravstveno stanje kralja Gustafa VI. Adolfa sve gore i da je prijestolonasljednik uz njega. Monarhija na sjeveru Evrope polako je počela pripreme za smjenu na prijestolu.

Ipak, jedan čovjek je donio važnu odluku koja će poremetiti planove velikog broja ljudi. Jan-Erik Olsson, koji je služio zatvorsku kaznu, dobio je nekoliko slobodnih dana.

U banku je, ubrzo po njenom otvaranju, upao sa automatskom puškom u ruci, dok je u torbi, između ostalog, imao municiju i eksploziv.

Nadajući se da će pomisliti da je stranac, govorio je na engleskom jeziku sa, kako je New Yorker tada prenio, čistim američkim akcentom.

Kada je ušao u banku, zapucao je u plafon i uzviknuo “The party has just begun” (Zabava je tek počela). Pojedini klijenti i zaposleni su potrčali ka izlazima i uspjeli da pobjegnu. Mnogi su ostali u banci, dok je nekolicina njih zaklon potražila u trezoru.

Nakon toga se uputio u trezor i zatekao četvoro zaposlenih koji će postati njegovi taoci – Birgittu Lundblad, Elisabeth Oldgren, Kristin Enmark i Svena Säfström. Vezao ih je i ostavio u trezoru.

Policija je, zahvaljujući sistemu upozorenja koji je neko aktivirao, brzo stigla do banke.

Prvi policajac koji je stigao do mjesta pljačke, Morgan Rylander, ušao je u banku i razgovarao je sa Olssonom na engleskom. U banci su se i dalje nalazili klijenti, koji su uglavnom ležali na podu. Pljačkaš je zatražio da u banku dođe policajac sa višim činom.

Dok je Rylander telefonirao policijskoj centrali, u banku je stigao inspektor Ingemar Warpefeldt. Inspektor je tražio od Olssona da spusti oružje, ali je pljačkaš odbio i nedugo zatim pucao i ranio Warpefeldta u ruku.

Kada se Rylander vratio u hol banke, Olsson je uperio pušku u njega i upitao ga: “Misliš li da mogu da te promašim odavde?” Nije pucao, ali je zatražio od policajca da iz banke izvede sve osim talaca iz trezora.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by stockholmsstadsarkiv (@stockholmsstadsarkiv)

Ubrzo nakon toga, u banku je stigao Sven Thorander, šef Odjeljenja za ubistva stockholmske policije, kako bi započeo pregovore sa pljačkašem.

Olsson ga je dočekao sa puškom podignutom uvis, uz zahtjev da skine sako i okrene se oko sebe. Potom je postavio svoje uslove: tražio je tri miliona kruna, dva pancira, dvije kacige, automobil “ford mustang” i da u banku iz zatvora dođe Clark Olofsson.

Ko je Clark Olofsson?

U trenutku pljačke u Stockholmu, Clark Olofsson, u javnosti poznat kao Clark, služio je svoju kaznu u zatvoru visokog stepena obezbjeđenja u Norrköpingu, 160 kilometara jugozapadno od Stokholma. Zbog pljačke u Goteborgu, osuđen je na šest godina zatvora.

Clark Olofsson se sa Olssonom upoznao tokom služenja kazne u Kalmaru, a postao je poznat među pripadnicima organa reda po svojim bjekstvima. Jednom je uspio da stigne čak do Libana.

Ministar pravde Lennart Geijer je, uz podršku vlade, odlučio da pusti Olofssona kako bi bio posrednik u pregovorima sa Olssonom, ali je i rekao da policija, koja je istog dana na spratu banke formirala bazu, nikako ne smije da dopusti da pljačkaš pobjegne iz banke.

Olsson je godinu dana kasnije, u intervjuu za New Yorker, rekao da je računao da će njegovi zahtjevi biti ispunjeni zbog dva faktora – zbog ukorijenjene averzije Šveđana prema nasilju i zbog toga što je predizborna kampanja bila u punom jeku.

Već tokom popodneva, oko 16 sati, policija u stockholmsku banku dovodi Clarka Olofssona, vezanog lisicama za dva policajca. Nakon što je ušao u banku, upitao je na švedskom: “Šta se ovdje dešava?”. Olsson je tada počeo da govori na švedskom, što nije iznenadilo taoce zato što je sve vrijeme na tranzistoru slušao vijesti.

Pljačka je privukla veliku pažnju medija koji su zaboravili i na predizbornu kampanju i na kralja na samrti. Svih šest dana, koliko je drama u banci trajala, na televiziji, koja je emisije puštala samo uveče, emitovan je cjelodnevni program, a naslovne strane bile su posvećene samo pljački.

Policija je u kasnijim izvještajima navela da se Olsson nakon Clarkovog dolaska smirio, a Kristin Enmark je u jednom od svjedočenja nakon pljačke rekla kako su se taoci osjećali bezbjedno uz njih dvojicu, ali su se bojali da bi policija mogla da naruši i njihovu bezbjednost.

Upravo je Kristin Enmark sutradan razgovarala sa švedskim premijerom Olof Palmeom. Poručila je da je veoma nezadovoljna kako se on, kao premijer, i policija odnose prema pljački.

Rekla mu je kako u potpunosti vjeruje Clarku i Olssonu, da želi da je puste da ode sa pljačkašima i da će on biti kriv ukoliko pljačkaš ubije taoce.

“Zaista sam vrlo razočarana u tebe, Palme. Bila sam socijaldemokrata cijelog života, a sada mislim da ti sjediš i igraš šah sa našim životima. Zar ne možete da nas pustite, sa Clarkom i pljačkašem?”, rekla je Enmarkova premijeru Palmeu.

Stokholmski sindrom ili ispiranje mozga

Zbog tog razgovora sa Palmeom, ali i kasnijih izjava talaca, psiholog Nils Bejerot, koji je na zahtjev stockholmske policije analizirao ponašanje talaca nakon pljačke, njihove reakcije opisao je kao “ispiranje mozga”.

Prvobitno je to stanje nazvao Norrmalmssyndromet, po trgu na kojem se nalazi banka, a kasnije je, van Švedske, dobilo naziv Stockholmski sindrom.

Riječ je o vrlo specifičnom psihološkom stanju, u kojem dolazi do zbližavanja otmičara i talaca. Tome doprinosi više činilaca, naročito vrijeme, jer što više vremena protekne, veća je mogućnost nastanka Stokholmskog sindroma.

Osim toga, na zbližavanje utiče i veličina prostorije u kojima se nalaze otmičar i talac, ispunjavanje zahtjeva, sličnost političkih stavova i drugo.

Pošto je sindrom rezultat specifičnog spleta okolnosti, teško je pronaći veliki broj ljudi koji dožive Stokholmski sindrom za izvođenje ozbiljnih studija, što otežava utvrđivanje efekata stanja.

Šestog dana od početka pljačke, 28. avgusta, policija je kroz rupu koju je ranije probila iznad trezora pustila suzavac, nakon čega je upala u prizemlje banke.

Uprkos prijetnjama Olssona da će u slučaju napada gasom ubiti taoce, nakon sat vremena on i Clark predali su se policiji koja ih je izvela iz banke.

Jan-Erik Olsson osuđen je na deset godina zatvora, dok je Clarku Olofssonu, uprkos tome što ga je policija poslala u banku i tvrdnjama da nije pomagao u pljački, produžena zatvorska kazna.

Jan-Erik Olsson (1976)

Olsson, Clark Olofsson kao i svi taoci su preživjeli neozlijeđeni. Olsson je osuđen na deset godina zatvora; pušten je početkom 1980-ih.

Od pljačke, Olsson nije osuđen ni za jedan drugi zločin. Živio je na Tajlandu 15 godina sa suprugom i sinom, gdje su držali supermarket. Nakon toga se vratio u Helsingborg, gdje je vodio radionicu za popravku automobila, a sada je u penziji. Olsson je pokazao kajanje zbog svojih postupaka i otvoreno se izvinio zbog situacije sa taocima u Norrmalmstorgu.

Uticaj na popularnu kulturu

Stockholmski sindrom i pljačka na Norrmalmstorgu bili su inspiracija za brojne filmove i serije.

Trideset godina nakon pljačke, snimljen je švedski televizijski film Norrmalmstorg koji je inspirisan događajima, ali ih nije vjerno pratio. Kanadski film Stockholm iz 2016. godine u kojem uloge tumače Ethan Hawke i Noomi Rapace nešto je vjernije prenio događaje.

Najnovije ostvarenje koje se bavi pljačkom, makar jednim dijelom, jeste Netflixova serija Clark koja se bavi životom Clarka Olofssona. U seriji su korišteni i snimci iz televizijskog prenosa pljačke.

Stokholmski sindrom spominje se i u popularnoj španskoj seriji La Casa de Papel, u kojoj se jedna od junakinja koja je bila talac pridružila pljačkašima i dobila nadimak Stockholm.

O nesvakidašnjem događaju u centru Stockholma snimljen je i veliki broj dokumentarnih filmova, turisti se i dalje slikaju pored zgrade u kojoj se nekada nalazila banka, a Šveđani se i danas prisjećaju pljačke koja je prije pedeset godina poremetila mirnu skandinavsku svakodnevnicu.

Izvor: dnevno.rs