MRAČNA TAJNA NA VRHU AVALE: Hitlerov poklon Srbiji je JOŠ UVIJEK ŽIV i SVI mu se DIVE!

Mnogi Beograđani uzimaju zdravo za gotovo postojanje tako lijepe planine unutar grada.

havala1

Spomenik Neznanom junaku ima fascinantnu i malo poznatu istoriju. Osim što je dom šumama i njenim životinjama, Avala je bila važna strateška tačka još svojim srednjovjekovnim žiteljima, a na njenom vrhu je postojao čitav grad.

Najstariji temelj grada na Avali postavili su još Rimljani, radi lakše kontrole Singidunuma. Kasnije, u XII vijeku Srbi šire utvrđenje i daju mu ime Žrnov, da bi ga tri vijeka kasnije zauzele i dalje širile Osmanlije. Kroz decenije smjenjivanja rata i primirja, Žrnov je više puta mjenjao vlast, da bi 1458. godine, pod vođstvom Hodi Paše, dobio nelaskav status “utvrđenja za uznemiravanje Beograda”. Od milja među Osmanlijama poznat jednostavno kao “Smetnja” (na turskom – Havala), tvrđava je postala dominantna, a čitava planina je nazvana po njoj. Grad se narednih godina širio i jačao, sve dok sa padom Beograda 1521. godine nije izgubio svoj strateški značaj. Nedugo zatim je napušten, a rijetko ko je zalazio među njegove zidine.

Ipak, tvrđavu od kamena nije lako srušiti. Ostaci srednjevjekovnog grada ostali su u prilično dobrom stanju sve do trenutka kada je u nekom briljantnom ljudskom umu sjevnula ideja da ga treba porušiti (a reklo bi se da je presudnu odluku donio Aleksandar I Karađorđević). Žrnov je skoro osam vijekova odoljevao prirodnim uslovima, ratovima, kišama, suncu, samom zubu vremena, ali nije preživio jednu detonaciju od strane ljudske ruke.

Teško je pronaći živog čovjeka koji bi ovaj događaj mogao da prepriča, ali bi bilo zaista uzbudljivo (i frustrirajuće) slušati o danu kada je gradska vlast odlučila da raznese sredjevjekovni grad uz pomoć dinamita. Bila je 1934. godina kada je odlučeno da umjesto Žrnova treba da stoji spomenik palim junacima u Prvom svjetskom ratu. Postoje i fotografije koje svjedoče o ovom bezumnom činu.

Dakle – Žrnov je sravnjen sa zemljom. Odlučeno je da će spomenik izraditi u onom trenutku već prilično cijenjen jugoslovenski vajar, Ivan Meštrović. Dijelovi spomenika donošeni su do Avale čak iz njegovog ateljea u Splitu, gdje su ih dočekivali ovdašnji radnici, umjetnici koji su vršili manje popravke i glačali ih, ali i brojna posada jugoslovenske mornarice i vojske. Osam momumentalnih karijatida, od kojih je svaka visoka po četiri metra, predstavljaju ujedinjene nacionalnosti Jugoslavije. Štaviše, imena su im Srbijanka, Južnosrbijanka, Vojvođanka, Crnogorka, Dalmatinka, Hrvatica, Bosanka i Slovenka. Ovih osam večno mladih žena čuvaju palog, neznanog junaka.

Međutim (ili je ovakav nastavak već očekivan), tek koju godinu nakon završetka radova na spomeniku palim borcima u ratu počinje novi rat. Prije nego što će prve bombe pasti na Beograd, a nakon što se on nekako oporavio od razaranja koje je donio Prvi svjetski rat, Adolf Hitler je kao predstavnik njemačke vlade, a u znak pomirenja, poslao Kraljevini Jugoslaviji određeni broj mladih čempresa. Oni su posađeni u okolini srušenog Žrnova, a uz samu stazu koja vodi i okružuje grob neznanog junaka. I zaista – ako malo porazmislite, teško da ćete se sjetiti kada ste na Avali “sreli” četinare. Čitava planina je pošumljena listopadnim drvećem, dok je samo oblast oko spomenika prevashodno u hladu čempresa. Njemačkih čempresa, koji su još uvijek živi i zdravi.

Izvor: srbijadanas.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti