Mapa Piri Reisa stara 500 godina negira službenu istoriju ljudske rase?

Ako je Antarktik zaista bio dalje na sjeveru (nego što je sada) i ako nije bio pokriven ledom do prije 6.000 godina p.n.e., ko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježiti na karti prije svih poznatih civilizacija?

Ako je konvencionalno znanje o istoriji ljudske rase tačno, onda ljudska civilizacija nije dovoljno stara, niti je bila toliko napredna, da bi joj se pripisala mnoga misteriozna monolitska i arheološka nalazišta širom svijeta.

Mjesta kao Gobekli Tepe u Turskoj, bosanske piramide i Adamov kalendar u južnoj Africi postavljaju isto pitanje: ako ljudska civilizacija navodno nije dovoljno stara da napravi ova mjesta, ko je onda, ili šta, imao kapacitet da napravi toliko detaljnih građevina širom svijeta?

Jasno je da je naše razumijevanje istorije nepotpuno i da postoji mnogo uvjerljivih dokaza koji ukazuju da su na Zemlji postojale inteligentne i civilizovane kulture dugo prije nego što su se ljudske kulture pojavile na Bliskom istoku navodno tek oko 4.000 godina prije nove ere.

Mapa otomanskog gusara, pomorca, admirala i kartografa Sulejmana veličanstvenoga – Piri Reisa iz 1513. godine je dio pojavljivanja kompletnije priče o našoj istoriji, koja naveliko izaziva rašireno shvatanje.

Pravljenje mapa je složen zadatak, a smatra se da se prvi put pojavilo 1.000 godina prije nove ere s babilonskim glinenim pločama.

Antarktik je službeno prvi put uočen na ruskoj ekspediciji 1820. godine i u potpunosti je prekriven ledenom površinom za koju se smatra da se formirala prije oko 34-45 miliona godina.

Iz tog razloga, Antarktik se nije mogao pojaviti na karti prije 1820. godine. A sve karte koje sadrže Antarktik trebale bi imati naznačene ledene polove koji su stari nekoliko miliona godina.

Mapa svijeta koju je napravio otomanski kartograf Piri Reis, izaziva izvjesne sumnje o tome što zaista znamo o drevnim civilizacijama.

Mapa Piri Reisa se fokusira na zapadnu Afriku, istočnu obalu Južne Amerike i sjevernu obalu Antarktika.

Nevjerovatno, na ovoj karti ledeni kontinent nije prekriven ledenom površinom, već gustom vegetacijom.

Kako mapa iz 1513. godine može sadržavati kontinent koji je otkriven tek 1820. godine?

I ako su kontinent otkrile civilizacije koje su se pojavile 4.000 godina prije nove ere, zašto nema ledenih površina na karti?

Paradoksi na ovoj karti nisu imali većeg značaja dok Charles Hapgood, profesor istorije iz New Hampshirea, SAD nije rekao da informacije na karti Pirija Reisa podržavaju drugačiji pogled na geologiju i drevnu istoriju.

Hapgood je vjerovao da je mapa potvrdila njegovu svjetsku geološku teoriju, koja objašnjava kako su veliki dijelovi Antarktika mogli biti bez leda do oko 4.000 godina prije nove ere.

Hapgoodova prezentacija je toliko uvjerljiva da je čak i čuveni teoretski fizičar i filozof Albert Einstein napisao podržavajući komentar za Hapgoodovu knjigu iz 1953. godine: “Njegova ideja je originalna, puna razumljivosti i – ako se dokaže – od velike važnosti svemu što je vezano za istoriju površine Zemlje” – Albert Einstein.

Mapa bez sumnje nije prevara, jer je potvrđeno autentična, ali informacije na karti su za provjeru. Sam Piri Reis napominje da je karta nacrtana prema informacijama sa starijih mapa, grafika i zapisa, od kojih su mnoge, kako Hapgood kaže, kopirane i prepisivane iznova još od prije uništenja Aleksandrijske biblioteke u Egiptu, koje je izbrisalo veliku količinu literature i kulturnog znanja.

Hipoteza otvara vrata mogućnosti da je neka zaboravljena drevna civilizacija imala kapacitet da putuje do Antarktika, obilježavajući zemlju s tehnologijom za pravljenje mapa, nekad prije nego što su se ledne površine formirale. To je značajno razilaženje s našim trenutnim shvatanjem istorije.

Odsustvo ledenih površina na karti Piri Reisa je u najmanju ruku čudno, a 1960. godine Hapgood je iznio svoje teorije vazduhoplovstvu SAD. Hapgood je pitao, između ostalog, je li oblik kontinenta, kako je prikazan na Reisovoj karti, sličan obliku kontinenta pod ledom, kao što je otkrilo nedavno testiranje o seizmičkim podacima kontinenta. Odgovor je bio zapanjujući:

“… Geografski detalji prikazani u donjem dijelu karte nevjerovatno se dobro slažu sa seizmičkim profilom koji je napravila švedsko-britanska antarktička ekspedicija 1949. godine. To znači da je obala mapirana prije nego što je postala prekrivena ledenom površinom. Ledena površina u ovoj regiji je sada debela oko 1,5 kilometar. Nemamo pojma kako bi se podaci na ovoj karti mogli uklopiti s razinom geografskog znanja u 1513. godini.” – Harold Z. Ohlmeyer, Potpukovnik, komandant USAF-a.

Ako Hapgoodova teorija vrijedi, kao što je Einstein vjerovao, onda je postojao period vremena od oko 13.000-te godine p.n.e. do 6.000-te godine p.n.e. kada je Antarktik bio bliži ekvatoru, te je tamo vladala relativno tropska klima, kao u dijelovima Južne Amerike.

Ovo je uzrokovano iznenadnom promjenom čitave Zemljine litosfere, teoretizirao je on, s istovremenim pomicanjem svih kontinenata na njihovu trenutnu poziciju što je mnogo drugačije shvatanje nego široko prihvaćeno objašnjenje o teoriji tektonskih ploča.

Ako je Antarktik zaista bio dalje na sjeveru nego što je sada i ako nije bio pokriven ledom do prije 6.000 godina p.n.e., ko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježi na karti, prije svih poznatih civilizacija? I ko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog hronometra u 18. vijeku koji je konačno riješio problem tačnog praćenja geografskih dužina na visokim morima?

Je li Zemlja već bila mapirana 4.000 godina p.n.e. od strane civilizacije koja je zaboravljena, kao što analiza Reisove karte i teorije Charlesa Hapgooda tvrde?

Izvor: atma.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti