Drevni zamrzivači visoke tehnologije koji su skladištili led – čak i tokom pustinjskih ljeta!

Ovi drevni frižideri koje su napravili perzijski inžinjeri su prvenstveno korišteni za skladištenje leda za upotrebu tokom ljeta, kao i za skladištenje hrane, u vrućoj, suhoj pustinjskoj klimi Irana.

Većina domaćinstava u svijetu danas ima frižidere, ali potreba da se hrana drži na nižim temperaturama nije novina iz modernih vremena. Ljudi su sakupljali led i snijeg još 1,000 godina prije nove ere, a postoje pisani dokazi da su to radili stari Kinezi, Jevreji, Grci i Rimljani. Ali šta su radili ljudi koji su živjeli u pustinjama? Neki od njih, poput Perzijanaca, izgradili su napredni mehanizam za ovu konkretnu svrhu.
Do 400. godine prije nove ere, perzijski inžinjeri su savladali tehniku ​​skladištenja leda usred ljeta u pustinji. Led je tokom zime donošen iz obližnjih planina u velikim količinama i pohranjivan u vlastitim zamrzivačima zvanim Yakhchal, ili ‘ledena jama’.

Led se koristio i za hlađenje poslastica za kraljevske porodice tokom vrućih ljetnih dana i za pravljenje faloodeha, tradicionalnog perzijskog smrznutog deserta.

Struktura ‘ledene jame’ se sastojala od velike kupole zidane ciglama od blata, a visina joj je često iznosila i do 20 metara. Ispod ove vidljive kupole su bili smješteni veliki podzemni, skladišni prostori, kapaciteta do 5.000 kubnih metara. Prostor je često imao pristup Qanatu (sistemu koji vodu sa planina usmjerava vodenim kanalima), ili je sadržavao sistem ‘vjetrohvatača’ koji su lako mogli smanjiti temperaturu unutar prostora na ‘frižidersku’ razinu u ljetnim danima.

Yakhchal imaju debele zidove koji su u podnožju debljine i do dva metra, a napravljeni su od posebnog maltera zvanog sarooj, koji se sastoji od pijeska, gline, bjelanjaka od jaja, kreča, kozje dlake i pepela u određenim proporcijama, a koji djeluje kao izolator. Smatralo se da je ova mješavina potpuno neprobojna za vodu.

Masivna izolacija i neprekidne rashladne vode koje se spiralno spuštaju niz njegovu stranu drže led pohranjen tamo zamrznutim tokom cijelog ljeta. Ove ledene kuće koje su se koristile u pustinjskim gradovima od antike imaju rov na dnu za hvatanje vode koja se otapa od leda i omogućava da se ponovo zamrzne tokom hladnih pustinjskih noći. Led je razbijan i prebacivan u pećine duboko u zemlji. Kako više vode uđe u rov, proces se ponavlja.

Zimi se led mogao donijeti sa obližnjih planina i čuvati u Yakhchalu tokom cijele godine, ali je češće kanat voda kanalizirana na sjevernu stranu zida koji je bio u hladu. To je proizvelo više leda nego donošenje leda. Debeli zidovi kupole Yakhchal održavali su led hladnim tokom cijele godine. Ova izolacija i neprekidna rashladna voda koja se spiralno spušta niz njegovu stranu, i kombinacija sistema hvatača vjetra i vjetrotornja, drže led tamo pohranjen zimi – zamrznutim tokom cijelog ljeta. Ove zgrade takođe imaju rov na dnu za hvatanje rastopljenog leda i omogućavanje da se ponovo zamrzne tokom hladnih pustinjskih noći. © Image Credit: Warosu.org

Isfahan je imao mnogo Yakhchala, a neki od njih bili su za privatnu upotrebu. U prodavnicama su se svježina  šerbeta i voća čuvali sa ledom, a ogromni komadi leda su tovareni na magarce koji su ih dostavljali i svuda prodavali. Led se takođe mogao kupiti ‘led bazaru’ ili direktno iz zgrade yakhchala.

Neki od ovih objekata su građeni tako dobro da postoje i danas. Jedan od Yakhchala koji i danas postoji nalazi se u Kermanu, glavnom gradu provincije Kerman, Iran. Visok je oko osamnaest metara. Ali to je jedan od rijetkih preostalih yakhchala.

S vremenom su zamijenjeni modernim električnim frižiderima, zamrzivačima i klima uređajima zbog mnogo različitih razloga poput pristupačnosti, praktičnosti i zdravstvenih problema.

Izvor: mysteriesrunsolved.com

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti