Dalmatinac kog smo svi voljeli: Boris se prije smrti pomirio s Batom (FOTO & VIDEO)

“Čini mi se da sam zapravo u životu učinio malo toga, a onda kad počnem stavljati na papir, zaredaju brojevi i nikad kraja”, rekao je jednom prilikom legendarni splitski glumac Boris Dvornik.

boris3

I zaista, „Bitka na Neretvi”, „Most”, „Kad čuješ zvona”, „Naše malo misto”, „Derviš i smrt”, „Kapelski kresovi”, samo su neka od filmskih, pozorišnih i televizijskih ostvarenja ovog vrsnog glumca. Njegovi likovi, Roko Prč, Meštar, Dimnjačar i drugi ostali su u kolektivnom sjećanju miliona gledalaca s ovih prostora.

Rođen je 16. aprila 1939. u Splitu, a počeo je da glumi već sa osam godina, kada je nastupao u dječjim predstavama. Pohađao je školu za električare, a zatim je otišao u Novi Sad i maturirao u Srednjoj glumačkoj školi, nakon čega je upisao Pozorišnu akademiju u Zagrebu.

Raskošan talenat

Za vrijeme studiranja glumio je u „Devetom krugu” (1960), napetoj drami o mladiću koji za vrijeme rata pokušava da spasi mladu Jevrejku. Film je postigao veliki uspjeh, a iako se u narednim filmovima („Martin u oblacima”) dokazao i u komičnim nastupima, krajem 60-ih se specijalizovao za uloge u partizanskim filmovima. Za ulogu u filmu „Kad čuješ zvona”, 1969. dobio je nagradu na Pulskom filmskom festivalu.

boris2

Uloge koje su mu obilježile karijeru bile su ipak one u televizijskim serijama, i to uglavnom onim nastalim po tekstu Miljenka Smoje. Prvo je glumio Roka Prča u humorističkom „Našem malu mistu”, a zatim i brijača Meštra u „Velom mistu”. Krajem osamdesetih pojavio se u najgledanijoj seriji u bivšoj Jugoslaviji, „Boljem životu”. Uz brojne TV drame i serije snimio je više od 40 dugometražnih igranih filmova.

U splitskom HNK, a nešto manje i u zagrebačkom HNK, odigrao je cijeli niz zapaženih uloga. Samo u Tijardovićevoj opereti „Mala Florami” u splitskom HNK nastupio je više od 300 puta.

“Borisa smo svi zvali Pape. U svakom smislu, on je za nas bio Pape. Mnogi mladi glumci neće imati sreću s takvom gromadom od umjetnika, jer Boris je to uistinu bio … Kad te Bog dotakne i blagoslovi takvim darom, onda to zvuči kao Boris”, kaže Trpimir Jurkić, direktor drame HNK Split.

Dvornik se u ranoj mladosti bavio sportom. Igrao je fudbal u pionirima Hajduka, a iako ga je život odnio u umjetničke vode, za taj klub bio je vezan do kraja života.

“Igrao sam desno krilo i to, govorili su, dobro. Ali, utekao sam! Srećom, imao sam uspjeha kao glumac”, govorio je u jednom od intervjua.

Izazov na Neretvi

Prisjetio se i nekih anegdota i dogodovština koje su pratile rad na filmovima. Kada se snimao „Derviš i smrt” na Kalemegdanu u Beogradu, Boris je u jednoj sceni vezanih ruku jahao jednu kobilu, a oko njega su bila četiri konjanika.

“U jednom trenutku jedan konj udario je u moju kobilu, ona se prepala i dala se u galop. I možete zamisliti mene vezanih ruku, a kobila juri pravo prema jednoj okuci od 90 stepeni! Već sam vidio kako sam udario glavom u zid, jer sam znao da je kobila ćorava na jedno oko i da „zanosi” u suprotnu stranu. Kad tamo, kobila je, kao u crtanim filmovima, zakočila gotovo u mjestu, prošla tu opasnu okuku i onda sa mnom, vezanim, galopirala po parku sve dok se nije smirila.”

boris6

Snimanje „Neretve” bilo je posebno iscrpljujuće, jer se često radilo po velikoj hladnoći. Smrtno je stradalo nekoliko ljudi, a novinaru Radio Jadrana Bukovcu pao je kamen na glavu i pravo je čudo kako je ostao živ, sjećao se Boris.

“Tamo je zaista trebalo imati kondicije. Scena prelaska Neretve bila je naporna i opasna zbog brze i na tom mjestu duboke Neretve. Tu smo prošli dobro, ali bilo je i dobro osiguranje koje vi na filmu niste vidjeli. Organizatori su na svakih 10 metara razapeli konopce tako da je onaj koga bi voda odnijela podigao ruku i eto konopca, a i svakih 30 metara bili su vojnici u gumenim čamcima sa stalno upaljenim motorima. Bilo je teško. No, meni je, ipak, bilo najteže kad smo Bata Živojinović i ja jurili na jednom starom njemačkom motociklu „cindapu” i kad nam je pukla guma.”

boris7

Bata i Boris su se 1991. odrekli jedan drugoga u nizu otvorenih pisama, u gestu koji je bio viđen kao simbol raspada SFRJ. Bata je podržavao Miloševićev SPS, a Boris Tuđmanov HDZ. Iz politike se, ipak, ubrzo povukao, ističući da mu to u karijeri nije trebalo.

Godine 2004. objavljeno je da su Boris i Bata pokušali da se pomire, a javno pomirenje bilo je 2006. putem video-linka između Splita i Beograda.

Živojinović je izjavio da posljednjih godina nije bilo mržnje između njih, a Dvornik se nadovezao da je to bio samo nesporazum.

boris5

Pred kraj života Boris je imao problema s alkoholom i učestvovao je u nekoliko incidenata. Kada je doživio moždani udar, otkazao je sve glumačke angažmane. Ipak, uslijedio je oporavak i nakon duže pauze počeo je da glumi u TV serijama (pojavio se i u bh. seriji „Viza za budućnost”), a prije smrti posljednji put nastupio je u „Ponosu Ratkajevih”.

Preminuo je od infarkta u Splitu, 24. marta 2008, pred svoj 69. rođendan. Ostao je zapamćen kao jedan od najpopularnijih glumaca bivše Jugoslavije.

„Balade o glumcu”

Posljednjih godina Dvornik je radio na projektu “Balade o glumcu”. Dokumentarna serija trebalo je da obuhvati njegov život od početaka u pozorištu „Titovi mornari” u Splitu pa naovamo. Scenario je pisao pet godina. Planirao je da seriju snima na svim mjestima važnim za svoju karijeru, širom bivše Jugoslavije. Bio je završio pilot-epizodu, na osnovu koje je pregovarao s producentskim kućama o nastavku snimanja, koje je planirao da dovrši 2008, ali ga je smrt u tome spriječila.

boris1

“Svi s kojima razgovaram misle da još nije vrijeme za takav projekat. Kad umrem, sve će biti lakše”, komentarisao je Boris na sebi svojstven način.

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti