BITKA ZA STALJINGRAD: Najznačajnija i najkrvavija bitka Drugog svjetskog rata

Dana 23. avgusta 1942. započela je Bitka za Staljingrad, jedna od najznačajnijih i najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata.

Bitka je bila prekretnica rata na Istočnom frontu, a po nekima i cijelog rata, jer je njome Nijemcima zadan odlučujući udarac te je od tog trenutka inicijativa uglavnom bila na strani Saveznika, a ne Osovine kao što je dotad bio slučaj.

Staljingrad bio je jedan od najvažnijih industrijskih gradova Sovjetskog Saveza, a protezao se uz obale rijeke Volge. Nijemci su započeli napad na grad kako bi presjekli saobraćajne veze između sjevernog i južnog dijela SSSR-a te osigurali bok snaga koje su prodirale prema naftom bogatom Kavkazu. Nadalje, grad je bio važan iz propagandnih razloga jer je nosio Staljinovo ime.

Nijemci su za osvajanje grada angažiovali 6. armiju i 4. oklopnu armiju kao i velik broj vojnika iz oružanih snaga drugih zemalja (Rumunije, Italije, Mađarske, NDH). Bitka je započela velikim bombardovanjem grada zbog kojeg je izbila velika vatrena oluja koja je uništila veliki dio grada.
Bio je to tek početak strašne petomjesečne bitke u kojoj je učestvovalo 2,2 miliona vojnika, desetine hiljada topova, te hiljade tenkova i aviona. Poginulo je, ranjeno ili nestalo više od 700.000 osovinskih i više od 1,1 miliona sovjetskih vojnika.

Bitka je promijenila tok Drugog svjetskog rata i odvela Njemačku do konačnog poraza. Kako je to moglo da se desi nacistima koji su se hvalili jednom od najjačih armija koje je svijet ikada vidio?

Evo 3 razloga zbog kojih je Crvena armija trijumfovala u bici za Staljingrad.

  1. Čvrst sovjetski otpor

Njemački napad na Staljingrad u ljeto 1942. bio je gotovo nemoguće zaustaviti. Berlin je želio uzeti grad po svaku cijenu i smanjiti opskrbne puteve preko rijeke Volge i uskratiti Moskvu od kavkaske nafte. Da bi se suprotstavili njemačkoj ofanzivi, Sovjeti su prikupili sve svoje rezerve. Kako bi poboljšao moral i disciplinu vojnika, Staljin je izdao „naredbu 227“. Optužio je „neke glupave ljude na prvoj liniji fronta“ koji su govorili „da se možemo povlačiti još dalje na istok“ i izjavio da je „vrijeme da se povlačenje okonča“.

“NEMA ODSTUPANJA! To bi trebao biti naš moto.“

U avgustu se povlačenje zaustavilo u Staljingradu. Još jedan slogan toga vremena bio je: „Preko Volge nema zemlje“. Gradske vlasti pozivale su svoje stanovnike da se „svaki blok zgrada, svaki kvart, svaka ulica pretvori u neprobojnu tvrđavu”. To se i dogodilo i otpor koji su pokazali vojnici i stanovnici Staljingrada bio je izvanredan.

  1. Masovni heroizam

Snažan sovjetski otpor ne bi bio moguć bez masovnog heroizma branilaca Staljingrada. Medalju Za odbranu Staljingrada dobilo je oko 760.000 sovjetskih vojnika. Više od 100 vojnika dobilo je najvišu nagradu Heroja Sovjetskog Saveza, za pokazanu izuzetnu hrabrost i samopožrtvovanje.

Kuća „Pavlov“, obična četverospratnica, postala je simbol otpora vojnika Crvene armije u Staljingradu. Odbranile su je samo 24 osobe, i Nijemci je nisu mogli osvojiti tokom tri mjeseca napada na grad. Jedan od glavnokomandujućih generala sovjetskih snaga u Staljingradu, Vasilij Čuikov, istaknuo je kako su Nijemci izgubili više ljudi koji su pokušali osvojiti kuću „Pavlovu“ nego što kada su zauzeli Pariz.

Brežuljak Mamajev Kurgan, dominantna uzvisina iznad grada i još jedan simbol herojskog otpora, svjedočilo je žestokim borbama. Kontrola brežuljka značila je kontrolu nad gradom. Deseci hiljada sovjetskih vojnika dalo je život u odbrani ove pozicije. Nakon bitke otkriveno je da tlo na brežuljku sadrži između 500 i 1.250 komada gelera po kvadratnom metru.

  1. Njemačke pogreške

Uspjeh sovjetske kontraofanzive koji je počela sredinom novembra, djelomično je određen pogreškama njemačkih komandanata. Početni uspjeh se odnosio na činjenicu da je Wehrmacht precijenio svoj potencijal i nastojao ostvariti dva cilja jednim udarcem: prvi u Kavkazu za azerbajdžanski naftu, a drugi na Staljingradu. Nijemci su raširili svoj front. Kao što je general Hans Doerr kasnije napisao: „Staljingrad mora ući u historiju kao najveću greška koju su ikada počinili komandanti, kao najveće omalovažavanje svoje vojske ikada pokazano od strane vodstva zemlje“.

Do novembra je počinjena još jedna greška. U nastojanju da zauzme Staljingrad, njemačka vojska širi front na stotine kilometara, jer je bila sigurna da Crvena armija nije imala sredstva za odbranu. Ono što je bilo loše za Hitlera, bila je činjenica da su se bokovi sastojali od savezničkih snaga: Talijana, Mađara i Rumuna – koji su bili inferiorni od Wehrmachta. Kada su Sovjeti akumulirali potrebne snage, Crvena armija je trebala samo četiri dana da probije redove vojnika Osovine i opkoli oko 300.000 njemačkih vojnika.

Izvor: historija.info

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti