Veliki američki skandal: Zbog čega je Charlie Chaplin godinama bio meta FBI agenata i na kraju protjeran iz Amerike?

Kada su Hladni rat i ‘crvena bojazan’ svima bili na umu – u Hollywoodu je taj strah materijalizovan crnom listom – spiskom ljudi kojima je bilo zabranjeno da rade u industriji zabave pod sumnjom da su naklonjeni komunistima.

Krajem novembra 1952. godine, Oona (Una) O’Neill Chaplin, tada dvadesetsedmogodišnja majka četvoro djece, doletjela je iz Evrope u Los Angeles u jednonedjeljnu posjetu kući koju su ona i njen muž donedavno nazivali domom. To nije bilo putovanje iz zadovoljstva. Oona je došla u grad da završi sa životom u Americi i da povrati bogatstvo svoje porodice, novac koji je njen slavni muž – Charlie Chaplin – zakopao u dvorištu.

Prema riječima komšinice, koja je deceniju kasnije prepričala svoj tadašnji razgovor sa Oonom, ona je uzela novac, otišla u banku da rasitni novčanice od hiljadu dolara, a zatim ih ušila u svoju bundu od nerca, sve prema uputstvima svog muža. Deset dana od dolaska, prebacila je svoju, sada veoma vrijednu, bundu preko ruke, oprostila se od svoje domovine i ukrcala se u avion za Evropu.

“Iako istinitost ove priče, kao i mnogih drugih o Chaplinovima, može da se dovede u pitanje, nema sumnje da je Oona bila ključna figura u spasavanju imovine svog muža”, piše Jane Scovell u biografiji Oona: Živjeti u sjenci.

Od premijere njegovog prvog filma 1914. godine, pa u narednih 38 godina, Charlie Chaplin je neprestano bio prisutan u Hollywoodu, a ipak, Chaplin nikad nije postao Amerikanac. Iako je decenijama živio u Sjedinjenim Državama, glumac rođen u Britaniji nikada nije dobio američko državljanstvo.

Charlie Chaplin

To ga je možda spasilo od najtežih posljedica lova na vještice – makartizama koji je sredinom XX vijeka rasturio Hollywood. Činjenica da Chaplin nije bio Amerikanac je takođe imala još jednu iznenadnu i zapanjujuću posljedicu. U septembru 1952. godine, američka vlada je praktično prisilila Chaplina na izgnanstvo.

Na vrhuncu karijere 1952. godine, šezdesettrogodišnji Čaplin je bio cijenjen i poznat, ali nije mu bilo strano ni javno sramoćenje, piše Daily Beast.

Najčešće je bio kritikovan zbog sklonosti ka razvodima i novim ženidbama sa maloljetnim, ili jedva punoljetnim djevojkama. Dva puta je oženio šesnaestogodišnjakinje, a treći put je zamalo izbjegao prekršaj, jer je sačekao da njegova četvrta žena Oona, napuni 18 godina. Možda najžešće kritike su usljedile kada su novine počele da izvještavaju o njegovoj umješanosti u tužbu za utvrđivanje očinstva, skoro deceniju prije nego što je protjeran iz zemlje. (Iako bi test krvi na kraju utvrdio da beba nije njegova, ipak bi mu bilo naloženo da plaća alimentaciju.)

Tokom kasnih 1940-ih, Hladni rat i crvena bojazan su svima bili na umu. U Hollywoodu je taj strah materijalizovan crnom listom – spiskom ljudi kojima je bilo zabranjeno da rade u industriji zabave pod sumnjom da su naklonjeni komunistima. Najekstremniji događaj bilo je suđenje Hollywoodskoj desetorici 1948. godine koje se završilo zatvaranjem 10 reditelja, scenarista i producenata zbog odbijanja saradnje sa Komitetom za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma.

Prije prognanstva i Chaplina su istraživali. Njegovo ime je 1948. godine dodato FBI-evom bezbjednosnom indeksu i zvanično je dodat na hollywoodsku crnu listu jer nije sarađivao sa istragom Kongresa.

Charlie Chaplin je odlučno odbijao bilo kakvu vezu sa komunizmom. “Ne želim da pravim nikakvu revoluciju, sve što želim je da napravim još nekoliko filmova. Možda bih zabavio ljude. Nadam se”, govorio je.

Tokom prethodne decenije, neki od Chaplinovih filmova imali su politički ton. Veliki diktator je 1940. godine, na primjer, kritikovao Hitlera i Musolinija. “Želim da vidim povratak pristojnosti i ljubaznosti. Ja sam samo ljudsko biće koje želi da vidi u ovoj zemlji pravu demokratiju”, rekao je Chaplin povodom filmova.

Njegovo sveukupno nemoralno ponašanje svakako nije pomagalo, a pojedinci su ukazivali na njegov film Moderna vremena iz 1938. godine, koji je bio satira na račun industrijalizacije. Taj film je pojedince naveo da zaključe kako Chaplin simpatiše komunizam.

Sve je počelo da kulminira kada je predstavnik John E. Rankin iz Mississippija počeo da poziva na njegovo protjerivanje, tvrdeći da je Chaplin “štetan za moralnu strukturu Amerike”.

U čitavu priču bila je uključena i Hedda Hopper, uticajna kolumniskinja, bliska sa direktorom FBI-ja J. Edgarom Hooverom. “Hopper i Hoover su sarađivali. Ona mu je prosljeđivala dokaze iz trač rubrika, a on njoj informacije koje je želio da budu objavljene. Bili su ujedinjeni u cilju da unište Chaplina za koga su vjerovali da je opasno uticajan jevrejski komunista”, kaže Karina Longworth u svom podcastu You Must Remember This.

Porodica Chaplin je 17. septembra 1952. isplovila iz New Yorka na, kako je trebalo, šestomjesečno putovanje u domovinu koju nije posjetio više od 20 godina. Dva dana nakon isplovljavanja, na brod Queen Elizabeth je stigao telegram. Charlie Chaplin je obavješten da mu je ulazak u Sjedinjene Države zabranjen.

Chaplin je odbijao da sarađuje. Ovaj ekstremni razvoj događaja ga je sigurno šokirao, iako to nikada nije javno rekao, on se za tako nešto potajno pripremao. Prije nego što je krenuo na put, obezbjedio je da Oona, kao američki državljanin, ima pristup svim njegovim bankovnim računima.

Charlie Chaplin i Oona O’Neill Chaplin

Sjedinjene Države su možda bile njegov dom skoro četiri decenije, ali nije želio da sarađuje u lovu na vještice.

Chaplin je, pristao u Sauthamptonu pet dana nakon što je obavješten o zabrani ulaska. U luci ga je dočeala publika koja je skandirala. Kasnije tog dana, ponovo je negirao bilo kakvu pripadnost komunistima.

Uprkos tome, britanski komunisti su rado pozdravili zvijezdu, čak i ako on nije želio ništa da ima sa njima. Komunističke novine u Londonu su štampale pismo dobrodošlice: “Njegovi filmovi su ismijavali velikane i diktatore, uzdigli običnog čovjeka protiv bogatih. Sada svjetske siledžije prijete svjetskom klovnu”.

Iako Chaplin nije bio zvanično prognan iz Sjedinjenih Država, nije mu preostalo ništa drugo nego da se kloni zemlje koju je nazvao domom. Ovo samoizgnanstvo je trajalo do 1972. godine, kada se Čaplin posljednji put vratio u Ameriku u 83. godini gdje je uz gromoglasan aplauz primio počasnu nagradu.

Nešto više od pet godina kasnije, umro je u svom domu u Švicarskoj, nikada više ne kročivši u Ameriku.

Izvor: nationalgeographic.rs/pozitivno.ba

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti