ISTINITI MITOVI: Šest drevnih legendi koje se zasnivaju stvarnim događajima

Ljudi iznad svega vole priče, a mitovi i legende pale našu maštu, piše IFLScience.

Gospodar prstenova poznata je savremena bajka, priča o mračnoj, zastrašujućoj planini punoj pare. Vatra koju izbacuje Stromboli, vulkan na Siciliji poznat i kao ‘svjetionik Sredozemlja’ toliko je opčinio Tolkiena da je bio inspirisan njime kada je stvarao planinu vatre u svojim romanima.

Na neki način, ova moderna mitska planina temelji se na nečem stvarnom. A pokazalo se kako ima puno znatno starijih priča koje imaju i više nego djelić istine u sebi, a ovdje je izbor nekih najzanimljivijih.

Kratersko jezero i bitka bogova

Pleme američkih domorodaca Klamath vjeruje da je Kratersko jezero nekad bilo visoka planina po imenu Mazama. U njoj je živio Llao, božanstvo podzemnog svijeta.

Nakon velike bitke sa Skellom, bogom nebesa, vatra i sumpor letjeli su nebom između Mazama i obližnje planine Shasta. Llao je izgubio bitku i vratio se nazad u podzemni svijet. Skell je urušio planinu na njega i zarobio ga zauvijek, a za kraj je na vrh Llaovog zatvora stavio prekrasno plavo jezero.

Mit zapravo opisuje 7700 godina staru erupciju vulkana, za koju geolozi znaju da je bila više od 40 puta jača od poznate kataklizme iz maja 1980. kod planine St. Helen. Veliki rezervoar magme probio je koru, napravio rupu u okolišu te ostavio veliki krater koji je kasnije ispunila kišnica.

Šri Lanka i plutajući most

Ramayana, indijski sanskrt ep, sadrži drevni zaplet s kidnapovanjem. Sita, supruga boga Rame, ukradena je i odvedena u Kraljevstvo demona na ostrvu Lanka. Vojska ljudi-majmuna je zajedno s Raminim bratom Lakshmanom sagradila plutajući most (Ramin most), između Indije i Lanke, pomoću kojeg su prešli na ostrvo i uspješno pobijedili Ravanu, kralja demona.

Iako je sama priča prepuna nevjerovatnih detalja, sam most zaista postoji. Vazdušna posmatranja jasno pokazuju 48 kilometara dug podvodni lanac stijena od vapnenca i pijeska koji se proteže između dvije kopnene mase.

Most, koji je u nekim dijelovima samo nekoliko metara ispod vodene površine, vjerovatno je bio inspiracija za drevnu hindu legendu. Navodno je ovaj prirodni most bio iznad vode sve dok jaki ciklon u 15. vijeku nije doveo snažnu oluju u kanal i potopio ga.

Gostujuća zvijezda

Oko 1006. godine astronomi širom svijeta primijetili su nešto što su opisali kao ‘gostujuću zvijezdu’ na nebu. No perzijski učenjak Ibn Sina pružio je znatno detaljniji opis tog događaja.

Knjizi o liječenju (Kitab al-Šifa) objasnio je kako je predmet na nebu, koji se mogao vidjeti mjesecima, cijelo vrijeme mijenjao boju. Dodao je kako je izbacivao iskre prije nego što je napokon izblijedio.

Dugo se pretpostavljalo da je riječ o kometi, ali sada znamo kako je Sina promatrao supernovu, i to onu koja se dogodila prije 7200 godina i čije je vidljivo svjetlo doseglo Zemlju tek na prijelazu iz prvog u drugi milenijum. Iako su talasi vidljive svjetlosti još davno nestali, visokoenergetski ostaci zvijezde SN 1006 još se uvijek mogu vidjeti zahvaljujući NASA-inoj zvjezdarnici Chandra.

Promjena boje u ovome slučaju mogla bi značiti spajanje dva bijela patuljka, što bi rezultovalo posebno jakom supernovom koja bi zračila brojnim bojama. To je upravo ono što je Sina opisao, što znači da je legenda ne samo istinita, nego da modernim astronomima pruža detalje koji bi inače bili izgubljeni.

Atlantida

Jedan od najpoznatijih mitova u ljudskoj istoriji, kojeg je prvi opisao grčki filozof Platon, priča priču o civilizaciji koja je na svome vrhuncu potonula pod morske valove, te bila izgubljena zauvijek. Priča je još uvijek kontroverzna, ali brojni arheolozi misle kako bi istorijski osnov ove priče mogao biti kolaps Minojske civilizacije.

Prije oko 3650 godina snažna vulkanska erupcija je zatresla Santorini, koji je u to vrijeme bio poznat kao Thera. Velika komora ispunjena magmom ispraznila se tako katastrofalno brzo da je jezgra ostrva kolabrirala, poslavši tsunami sve do Krete i poplavivši veći dio There Egejskim morem. Minojska civilizacija doslovno je nestala ispod valova i više se nikad nije čulo za nju.

Gromovita ptica i kit

Druga priča američkih domorodaca govori o Gromovitoj ptici (Thunderbird), dobroćudnom natprirodnom stvorenju, koja je doletjela s visina i zgrabila ubitačnog kita koji je uzimao hranu plemenu Quileute.

Tokom borbe nastali su jaki talasi i mnogi su ljudi na zemlji ubijeni u nastalom haosu. Na kraju je Gromovita ptica uspjela podići kita iz mora te ga baciti na tlo uz glasan udarac.

Nevjerovatno, ali u 80-ima geolozi su otkrili dokaze o jakom zemljotresu koji se dogodio uz obalu sjeverozapadnog dijela SAD-a oko 1700. godine, a koji je dovoljno uzdrmao okeansko dno da stvori tsunami. Ne samo da je udario američku obalu gdje je živjelo pleme Indijanaca, već je bio toliko jak da je došao sve do Japana.

Uz to, Aiornis, praistorijska divovska ptica koju su možda sreli i rani doseljenici u Sjevernu Ameriku, mogla bi biti inspiracija za Gromovitu pticu. S rasponom krila od pet metara, spuštala bi se na lešine kitova da bi ih jela. Iako baš i nije vjerovatno da bi uspjela neku i podići.

Veliki potop

Ovdje ne govorimo o velikom čamcu ispunjenom svim vrstama životinja. Ali, kao što je često slučaj sa starim tekstovima, biblijska poplava epskih razmjera možda se i zasnivala na ranijoj priči. Konkretno, na epu o Gilgamešu.

U ovom mezopotamskom epu nastalom negdje u 21. vijeku prije nove ere, bogovi su odlučili stvoriti veliku poplavu i uništiti svijet. Jedan od bogova, Ea, rekao je čovjeku po imenu Utnapištim da napravi brod kako bi spasio sebe i svoju porodicu, zajedno s brojnim životinjama. Priča, dio prvog velikog književnog djela u ljudskoj istoriji, odvija se na manje-više isti način kao i njen biblijski ekvivalent. A ima li dokaza da su se te poplave stvarno i dogodile?

Geološka istraživanja pokazuju kako je Crno more izgubilo svoj izvor otopljene vode iz glečera pred kraj zadnjeg vrhunca velikog ledenog doba, prije oko 11.500 godina. Oni su se većinom otopili u Sjeverno more, a Crno se počelo isušivati. Negdje u isto vrijeme, sredozemni se bazen ponovo punio vodom iz Atlantskog okeana. Ta su sva mora bila odvojena kopnom.

No s vremenom Sredozemno je more preplavilo u Crno. Probilo je sedimentnu barijeru između njih na dosta dramatičan način, i svako ko se u to vrijeme našao u blizini mogao bi svjedočiti vodopadu volumena 200 puta većeg od Nijagarinih slapova kako ispunjava gotovo ispražnjeli bazen Crnoga mora nevjerovatnom brzinom.

Da li bi ovo mogla biti inspiracija za one poplave u staroj književnosti? Možda, ali ako tražite direktnu vezu između legendarne poplave i geoloških događaja u stvarnom životu, pogledajte u porijeklo kineske države.

Uzbudljivo je istraživanje nedavno potvrdilo kako se najgora poplava u zadnjih 10 milenijuma dogodila duž Žute rijeke upravo na datum koji je naveden u drevnim spisima. Ne samo to, otkriveni su arheološki dokazi kako je mitska prva linija kineskih monarha, dinastija Xia, možda stvarno postojala.

Mitovi su često prekrasne, nevjerovatne priče. Nauka je ipak nešto drugo. Ali, ne priča ni ona samo priče koje su istinite, nego otkriva kako i mitovi i bajke ponekad nisu izmišljeni, već da i oni pričaju istinu.

Izvor: net.hr

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti