Arheolozi otkrili kodeks Noine arke – pergament od teleće kože iz 13.100 godine p.n.e.

Prema Joelu Klecku iz magazina ‘Maritime Executive’, pergament od teleće kože koji je nedavno ponovo otkriven je iz perioda 13.100 do 9.600 godine prije nove ere.

Smatra se da je pergament sa paleohebrejskim slovima, brojevima i gramatikom, napisala jedna od četiri osobe koje se spominju u Postanku 6:10 i Kur’anu, kao što su Noa, Šem, Ham, Jafet ili njihove žene.

Joel Klenck, sa academia.edu, tvrdi da je Noina arka, dostupna silaskom kroz tunele četiri do jedanaest metara ispod nivoa zemlje i da se nalazi u južnoj klisuri planine Ararat, te da je vjerovatno najimpresivnije arheološko nalazište svih vremena. Procjenjuje se da je plovilo izgrađeno u kasnom epipaleolitskom periodu (13.100 – 9.600 p.n.e.) i da je visoko oko 158 metara, sa dužinom od 3.900 do 4.700 metara. Osim toga, procjenjuje se da na lokaciji postoji ukupno četrnaest arheoloških objekata.

Republici Turskoj se pruža ‘životna prilika’ koja dolazi sa prisustvom Noine arke na njenoj teritoriji; ova činjenica bi mogla donijeti godišnji prihod od 38 milijardi dolara, prije svega Dogubayazitu, najbližem gradu, kroz vjerski turizam. S druge strane, ako centralna vlada Turske ne bude djelovala na zaštiti Noine arku, PKK organizacija poznata i po svom nasilnom terorizmu, mogla bi otkriti brod, zaplijeniti i zamijeniti njegove neprocjenjive artefakte za oružje nanoseći štetu i turskim civilima i svjetskom istorijskom naslijeđu.

Drevna arka ima kosi trup, tri palube, skladišne ​​odjeljke, eksterijer i unutrašnjost plovila je prekriven smolom. Unutar Arke su posude iz mlađeg kamenog doba od drveta, tekstil, kosti i drvenih artefakati, botaničkih ostaci i žitarice.

Kodeks Noine arke, stranice 2 i 3. Pergament je datiran između 13.100 i 9.600 godina prije nove ere. © Photo by Dr. Joel Klenck/PRC, Inc.

U blizini ulaza u Noinu barku, kasnije generacije su izgradile male bogomolje koje su sadržavale artefakte jedinstveno postavljene da simbolizuju poštovanje prema ovoj lokaciji i hiljadama godina nadalje. Arheolozi su otkrili keramičke ulomke koji datiraju od neolita (7.000 – 5.800 p.n.e.) do srednjeg vijeka (700 – 1375 n.e.) i koji su bili ispunjeni tragovima vina, mlijeka i sjemenki. Osim toga, male kamene figure iz sumerskog ranog dinastičkog perioda (2.900 – 2.334 p.n.e.) su takođe pronađene.

Akadski pečati iz 2.300 p.n.e. prikazuju kovčeg na velikoj planini Ararat, dok huritske ploče iz 1.300 godine prije nove ere govore o Noi, planini Ararat i vrhovnom božanstvu. Ova struktura je u skladu sa izvještajima o Noinoj arci koje su napisali Mojsije u Postanku, renomirani učenjaci Berossus i Josephus a koje prenose i ajeti iz Kur’ana.

Armeni su pokušali da sakriju Noinu barku još 247. godine p.n.e dok su radili na održavanju svoje nezavisnosti. Mkrtich Khrimian, vođa armenske crkve, izdao je naredbu 1907. da se arka i dalje sakriva.

Arheolozi primjećuju da Kodeks nije u skladu sa trenutnim teorijama koje smatraju da su prvi jezici nastali od populacija raštrkanih širom svijeta. Umjesto toga, prisustvo arke na planini Ararat, sa svojim paleohebrejskim pismom, podržava tvrdnje Mojsija, Isusa i Muhameda da su semitski jezici čine prvi jezik na zemlji, koji je preživio svjetski potop.

Abraham Ibn Ezra (1089-1167), između ostalih poznatih učenjaka, je smatrao da su početna poglavlja Postanka prenošena usmeno od Adama do Mojsija. Termin ‘Toledot’, što znači ‘naraštaji’, predstavljen je po prvi put u Postanku 2:5, a ponavlja se u narednim poglavljima, kao što su Postanak 5:1, 6:9, 10:1, 10:32 i 11:10. Po Ibn Ezrinom mišljenju, ovo je korišteno da bi se osiguralo očuvanje biblijskog narativa od stvaranja pa do izlaska iz Egipta. Ipak, otkriće Kodeksa u mlađem kamenom dobu, napisanog na paleo-hebrejskom, implicira da je vjerovatnije da je Toledot bio zbirka pisanih dokumenata koje je Mojsije ugradio u Petoknjižje, od Postanka do Ponovljenih zakona.

Kodeks je otkriven u području A1, Locus 14, malom području za koje smatra da je druga paluba broda. U ovom prostoru se nalazila hrana i voda. Iza djelimično obrađenih greda od čempresa koje su činile zidove građevine, pronađena je skrivena niša u kojoj se nalazio rukopis. U Locusu 14 otkrivene su i drvene posude prekrivene glinenim muljem. Vjeruje se da je proizvodnja keramike nastala korištenjem posuda od gipsa i spaljenog kreča ili bijelog posuđa.

Kodeks sadrži različite stilove rukopisa, u rasponu od težeg, blokovskog pisanja jedne osobe do delikatnijih, profinjenijih poteza onih koji su kasnije ispravili greške na paleohebrejskom.

Kodeks Noine arke sastoji se od pergamenta, poznatog kao klaf ili velum, napravljenog od kože životinja poput teladi. Korice kodeksa su dužine 14.67 cm i širine 10.59 cm, sa tri poveza od mekane kože. Ima sedam stranica tankog klafa sa izlizanim rubovima, dužine 9.75 cm i širine 7.53 cm.

Pergament mnogo kolagena. Kada voda u boji dođe u kontakt sa pergamentom, kolagen se topi, formirajući žljebove u klafu i boranje površine. Takođe je osjetljiv na okoliš, posebno na vlagu. Kodeks je pronađen u Locusu 14, području A1, najizdignutom i najsigurnijem području Arke. Ovo područje okružuju četiri veće strukture i trup broda. Iznutra i izvana ove konstrukcije su obložene slojevima bitumena i smole. Nadmorska visina područja A1 je iznad 4.000 metara na planini Ararat i zatrpana je ispod 8 metara glacijalnog leda i litičkog materijala, bez vlage. Većina boja iz Kodeksa je izblijedjela, ali ono što je ostalo su brazde nastale topljenjem kolagena kada je boja prvi put nanesena tokom perioda kasnog epipaleolita (13.100 – 9.600 p.n.e.).

Ostaci Noine arke sa stijenom u obliku čamca na mjestu u blizini planine Ararat gdje se vjeruje da je arka počivala, blizu mjesta Dogubeyazit, Turska. © Shutterstock

Kodeks je sastavljen u orijentaciji zdesna nalijevo, kao što su savremeni hebrejski i arapski, pisan od vrha do dna. Stranice su bile sljepljene. Nažalost, nakon što je rukopis otkriven, one su razdvojene, otkrivajući stranice 2, 3, 4 i 5. Na stranicama 2 i 4 mogu se uočiti slabi otisci kolagena veluma, ali oni prikazuju obrnute slike. Stoga naučnici mogu vidjeti naličje stranica 2 i 4, i prednji dio stranica 3 i 5. Paleo-hebrejski znakovi variraju u jasnoći od duboko urezanih slova do suptilnih pruga. Da bi se otkrilo više riječi i simbola iz kodeksa, potrebna je multispektralna i rendgenska analiza.

Autori Kodeksa su odlučili da ne ispišu u potpunosti svu površinu pergamenta i umjesto toga su ga koristili i za Paleo – Hebrejske igre riječi, kratke izjave i prikaz osvijetljenih slika. Osim toga, tekst se poziva na aspekte o Noi i Velikom potopu koji se spominju i u Postanku i u Kur’anu, ali nijedna njegova fraza se ne može naći ni u jednom dokumentu. Moguće je da su drugi rukopisi, kao što su dijelovi ‘Toledota’ koji se spominju u Bibliji i o kojima govori Ibn Ezra, još uvijek sačuvani unutar arke.

Izvor: mysteriesrunsolved.com

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti