POSLJEDNJA RUSKA CARICA: Kakva je zapravo bila žena optužena za pad dinastije Romanov?

Unuka britanske kraljice Viktorije, Alisa, nakon prelaska u pravoslavlje postala je Aleksandra Fjodorovna. Podanici Ruske imperije smatrali su je hladnom i arogantnom. Kakva je zapravo bila žena optužena za pad monarhije?

Princeza od Hesea od djetinjstva se susretala sa velikim gubicima. Još dok je bila beba, preminuo joj je brat, a zatim i sestra. Njena majka – Alisa od Velike Britanije – umrla je 1878. godine, od tifusa, a otac, Ludvig IV, veliki vojvoda od Hesena i Rajne, 1892. godine.

Do dvadesete godine, princeza od Hesea je imala samo sestru, Elu (Jelisavetu Fjodorovnu), za koju je do kraja bila vezana. Gubitak članova porodice učino je da Aliks, kako ju je zvao Nikolaj II, postane asocijalna i povučena u sebe.

Upravo je sestra Ela, koja se udala za ujaka Nikolaja II, Sergeja Aleksandroviča, doprinijela zbližavanju svoje sestre sa budućim suprugom. Nikolaj i Aleksandra su se i upoznali na njihovom vjenčanju.

Aleksandra je tada imala samo dvanaest godina, ali to nije smetalo šesnaestogodišnjem budućem caru da obrati pažnju na nju.

Početak nije obećavao

I Nikolajevi roditelji i Alisini rođaci su smatrali da i jedno i drugo za sebe treba da traže prikladnije prilike. Ali njih dvoje su bili istrajni.

Kada je postalo jasno da Aleksandra III napušta snaga, pripreme za vjenčanje su se ubrzale. Car, međutim, nije dočekao ženidbu sina. Mjesec dana poslije careve smrti, Aliks i Nikolaj su se vjenčali na privatnoj ceremoniji.

Iako je učila ruski i bavila se dobrotvornim radom, plemići nisu prihvatali Aleksandru Fjodorovnu. Bila im je previše povučena i arogantna. Ni sama carica se nije osjećala naročito prijatno u društvu njoj nepoznatih ljudi, nije se trudila da uspostavi komunikaciju sa njima i radije je provodila vrijeme sa svojom porodicom. Nije imala ni mnogo prijatelja.

Rodila je tri kćerke, što je dodatno izazvalo netrpeljivost kod carevih rođaka.

Kada je Aleksandra Fjodorovna ponovo zatrudnila, ljudi su se nadali dječaku. Ali carica je rodila još jednu djevojčicu – Anastasiju.

Niko oko nje nije sakrivao razočarenje.

Iako su priželjkivali sina, i car i carica su iskreno voljeli svoje kćerke. Porodica je živjela u slozi.

Aliks je mnogo pažnje poklanjala vaspitanju i obrazovanju djece.

Nakon što je rodila četiri kćerke, pod velikim pritiskom da rodi nasljednika, Aleksandra se okrenula “višim silama” i misticizmu.

U očajanju je potražila pomoć od francuskog hipnotizera Filipa, za kojeg se ispostavilo da je šarlatan. Trudnoća, u koju je vidovnjak uvjeravao caricu, bila je lažna, što je za nju bio veliki udarac.

Kada se Aleksej rodio 1904. godine, svi su bili van sebe od sreće. Ali ushićenje nije dugo trajalo. Aleksandra Fjodorovna je prijestolonasljedniku prenijela neizlječivu bolest – hemofiliju.

Mada joj muž nikada nije zamjerio, ona je sebe krivila za stanje svog sina. Aleksandra je smatrala da je njena dužnost da zaštiti dječaka od svega.

Aleksandra Fjodorovna i Grigorij Raspućin

Aleksandra se u početku nije mješala u državne poslove. Učestvovala je samo savjetima u vezi sa ponašanjem tokom pregovora – u zavisnosti od toga da li je car želio da ga poštuju ili da ga se plaše. Međutim, vremenom je uticala i na važne odluke.

Carica se protivila autokratiji i pokušavala je da to mišljenje nametne i svom suprugu. To je izazvalo sukobe Aleksandre Fjodorovne i Carske dume, koja je burno reagovala zbog njenog uticaja na Nikolaja. Položaj u javnosti joj je zbog toga bio dodatno pogoršan.

Istovremeno, carica je postajala sve pobožnija, ali i nervoznija i depresivnija.

U to vrijeme se na dvoru pojavio Grigorij Raspućin, koji je donekle uspjevao da ublaži caričina stanja.

Visokim društvom su počeli da se šire tračevi. Ljudi su sa žarom raspravljali o čudnom odnosu između iscjeljitelja i carice.

Ogovaranja su podrivala autoritet suverena. Narod je počeo da ga ismijava.

Dokazi o intimnoj vezi Aleksandre i Raspućina nikada nisu pronađeni. Mnogim istoričarima optužbe za nevjerstvo izgledaju neosnovano. Aleksandra i Nikolaj su tokom čitave dvadeset tri godine braka razmijenjvali nježnosti o čemu svjedoče stotine ljubavnih pisama.

“Molitva za tebe moja je utjeha kada smo razdvojeni. Ne mogu da se naviknem ni na najkraće vrijeme da budem bez tebe, iako imam naših pet blaga uz sebe”, pisala je jednom prilikom Aleksandra Fjodorovna svom mužu.

Ona je, uprkos reumi, išla sa njim u vožnju kajakom. On je bio spreman da radi nje istrpi Raspućina.

Fatalna greška

Nije tajna da je Raspućin koristio naklonost kraljevske porodice za ličnu korist. Pored toga, car je postepeno prepuštao svojoj ženi sve više obaveza od nacionalnog značaja, a ona se, prije donošenja odluka, savjetovala sa svojim čudotvorcem.

Govorilo se da je upravo Raspućin doprinio ostavkama dvojice premijera Petra Stolipina i Vladimira Kokovcova. Navodno je on takođe je sugerisao carici gdje da premjesti trupe tokom Prvog svjetskog rata.

Nezadovoljstvo je bivalo sve veće. Narod je sve više bio protiv carice, za koju su vjerovali da “nosi pantalone” u kraljevskoj porodici.

Pojedini istoričari tvrde da su takve priče izmišljene i da su potekle od onih koji su željeli da diskredituju carski par. Međutim, ne može se poreći misetriozno Raspućinovo prisustvo na dvoru, zbog čega se carska fotelja na kojoj je sjedio Nikolaj II, ozbiljno zateturala.

Istraga sprovedena po carevom naređenju otkrila je da je to bila samo njemačka propaganda, ali je caričina reputacija je već bila uništena.

Carica Aleksandra Fjodorovna Romanov

Aleksandra Fjodorovna je u velikoj mjeri uticala na sudbinsku odluku Nikolaja II da 1915. godine sam komanduje trupama.

Kada je vojska pretrpila poraz, narod je naravno krivio suverena. Carica nije shvatala koliko su nemiri u društvu ozbiljni, i ubijedila je svog muža da će uskoro sve biti u redu.

Nakon ubistva Raspućina, supružnici su ostali bez moralne podrške, zbog čega je Nikolaj II, koji nije volio da se bavi državnim poslovima, maltene odustao od zemlje.

Nikolaj II i Aleksandra Fjodorovna, zajedno sa djecom, streljani su u noći 17. jula 1918. godine u Jekaterinburgu.

Izvor: nationalgeographic.rs/pozitivno.ba

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti