Priča o jednom Beograđaninu i prvom Porscheu u gradu

Znate onaj osjećaj kada ste prvi u nečemu, kada nešto kupite, uradite značajno za vaše komšije, vaš grad, državu, toliko da se to prepričava iz generacije u generaciju – zauvijek.

Jedna od takvih priča je i ona o kupovini jednog od najlegendarnijih i najupečatljivijih automobila u istoriji auto-industrije. Ovo je priča o Beograđaninu koji je prvi provozao jedan takav automobil u prijestonici tadašnje Jugoslavije.

Bio je i ostao simbol za luksuz, brzu vožnju, prestiž i stil. U pitanju je naravno “porsche 911″.

Bilo je to ’68. godine kada je SFRJ bila u jeku cvjetanja, onda kada su fabrike radile punom parom, ploče domaćih muzičkih izvođača imale milionske tiraže i uvozili se mnogobrojni proizvodi sa zapada, pa i automobili.

Boris B. bio je u to vrijeme vlasnik velike metalske radionice smještene u tadašnjoj ulici Stefana Prvovenčanog, desno od auto-puta u smjeru ka Nišu. U njoj je bilo svega što je ljudima bilo potrebno, od alata, bušilica, do raznoraznih proizvoda od željeza i metala. Kako se u njoj moglo naći sve na jednom mjestu radionica je dobro poslovala, a Boris je sasvim solidno zarađivao.

Boris je držao do sebe i svog ugleda. Volio je da se lijepo oblači, posjećuje kulturne manifestacije, prati svjetske trendove, iako, često nije bio baš upućen u materiju kojoj se divi, ali nije ni bilo važno … Najbitnije za njega bilo je da bude u trendu.

Osim toga volio je da bude u svemu prvi, ne iz nekog bezobrazluka, inata ili bahaćenja, jednostavno takav mu je bio temperament. Ono što je pohvalno jeste to da je sve te skupocjene stvari koje je posjedovao volio da dijeli sa drugima – bio je pravi prijatelj.

Da se vratimo na ’68. godinu i Međunarodni sajam automobila u Beogradu. Taj sajam bio je jedan od najznačajnijih u svijetu, pa su svi svjetski proizvođači hrlili da baš u našoj prijestonici predstave svoje nove modele četvorotočkaša.

Svi ljubitelji automobila bili su na jednom mjestu, iako neki od njih nisu voljeli i razumjeli se pretjerano u njih dolazili bi samo da makar na trenutak pogledaju uživo automobile koje mnogi od njih nikada nisu mogli da priušte, zbog cijene naravno.

Bio je tu i Boris. Šetao je halama i razgledao, na trenutak je zastao, naravno gdje drugo, nego kod njemačkog proizvođača automobila. Zapao mu je za oko “porsche 911″ koji je do tada vidio samo u novinama, a čija je cijena bila astronomska, jer je bio u pitanju nov model.

Obilazio ga je, mjerkao i bukvalno nije skidao pogled s njega.

Mladi, za koje su tadašnje sajamske priredbe bile rezervisane gledali su ga zbunjeno i pomalo mu se podsmjevali, jer im je djelovao totalno dezorjentisano ne znajući da je to zbog toga što je Borisova sva pažnja bila usmjerena samo ka ljepotanu na četiri točka.

Poslije nekoliko minuta, okrenuo se ka njima s pitanjem: “Jel’ to taj porsche?“ Oni prasnuše u smijeh, klimajući glavom potvrdno … Vjerovatno im je bilo neshvatljivo da neko ne zna pored kakve “zvjerke” stoji.

On, ne obazirući se na njih, tek tako, iz čista mira, izvadi novac i reče: “Kupujem!”

Svi istog trena utihnuše … Smijeh se više nije čuo, ali jeste aplauz, i od onih mladića i djevojaka, ali i ostalih ljudi koji su se našli u tom trenutku u njegovoj neposrednoj blizini.

Bio je to prvi “porsche” koji se “provozao” beogradskim asfaltom, a Boris je bio njegov prvi vozač … Ostalo je istorija.

Izvor: telegraf.rs