Neobična smrt neobičnog matematičara koji je umro od gladi, iako nije bio prisiljen na gladovanje!

Izgladnjivanje je najčešće posljedica nemogućnosti prehranjivanja u nepovoljnim okolnostima poput onih ratnih, u kojima obično nedostaje hrane.

U takvim slučajevima dolazi do procesa u kojem pothranjeni organizam doslovno sam sebe izjeda, kako bi opstao i došao do hranjivih tvari. Brojni su ljudi umrli, i umiru od gladi, no ta glad je rijetko kada svojevoljna. Ovo je priča o jednom genijalcu koji je umro od pothranjenosti u mirnodopsko vrijeme i to u jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta.

Usamljenost na Univerzitetu u Beču

Ne znamo da li ste čuli za austrijsko-američkog genija Kurta Gödela, najpoznatijeg po matematičkim teoremima o nepotpunosti, a koji su ga uvrstili u najvažnije matematičare prošlog vijeka.

Krenimo od početka. Od ranog djetinjstva Gödel je bio fizički lošeg zdravlja, a ni psihički nije bio stabilan pa je bio sklon depresijama i anksioznosti. Više puta je u životu doživio nervni slom, a što je imalo i svoje razloge jer je živio u Beču pred Drugi svjetski rat, kada je situacija postala teška u svakom pogledu. Svoju akademsku karijeru započeo je u Beču gdje je došao da se bavi fizikom, no prednost je na kraju dao matematici i filozofiji. Doktorirao je već u 23-oj godini. Iako je na Bečkom univerzitetu bio uspješan nije se nikada osjećao djelom tog naučnog kružoka. Naime, ta je zajednica polazila od postavke da je istinito samo ono što se može dokazati, a Gödelova uvjerenja su bila bitno drugačija zbog čega se osjećao usamljenim.

Nagla slava

U ranim 30-im godinama 20. vijeka njegovi teoremi o nepotpunosti donijeli su mu svjetsku slavu pa je često održavao predavanja u drugim zemljama. U SAD-u je upoznao Alberta Einsteina s kojim se sprijateljio i ostao u bliskim odnosima sve do Einsteinove smrti 1955. godine. Gödelovo je zdravlje s druge strane postajalo sve krhkije, kao što je i političko-privredna situacija postajala sve lošijom. To se odrazilo i na mentalno zdravlje te je u tim predratnim godinama doživio jedan od svojih nervnih slomova nakon čega je hospitalizovan. Po njemačkoj aneksiji Austrije 1938. godine, u očekivanju regrutacije odlučio se za veliku životnu promjenu, pa se oženio za svoju dugogodišnju djevojku Adele Nimbursky. Ovaj brak nije sklopljen s odobrenjem njegovih imućnih roditelja jer je Adele bila razvedena plesačica koja je ujedno bila od Gödela starija šest godina, što je u ono vrijeme bilo teško prihvatljivo. Nakon toga on je spakovao kofere i krenuo na dugo putovanje sa svojom ženom. Kako je bio neobičan u svakom pogledu tako je i njihov put do SAD-a bio drugačiji. Odvezli su se Transsibirskom željeznicom do Tihog okeana, a zatim su preplovili područje od Japana do San Franciska pa se vozom uputili dalje do Univerziteta Princeton, koji je zajedno s Harvardom i Yaleom najugledniji američki univerzitet.

Prijateljstvo i pomoć Einsteina

Tu je tzv. “Gospodin Zašto”, kako su ga zvali od dječjih dana jer je bio stalno pun pitanja, dobio posao zahvaljujući zalaganju Alberta Einsteina. Einstein i Gödel su često zajedno šetali univerzitetskim prostorima jer je Einstein uživao u njihovoj konverzaciji. Iako je Gödel bio matematičar, na Princetonu se opet više posvetio fizici, kao i filozofiji. Ovdje je ostao do penzije sredinom 70-ih prošlog vijeka.

Paranoja na kraju života

S godinama je njegovo psihološko stanje postajalo sve lošije, no zahvaljujući supruzi koja je s njim imala puno strpljenja sve je nekako funkcionisalo do njenog odlaska u bolnicu 1977. godine. U tom periodu je već razvio paranoičan strah od smrti i trovanja, pa nije želio jesti ništa što mu supruga nije skuhala ili barem probala. S njezinom hospitalizacijom započela je njegova konačna propast. Umro je već 1978. godine od gladi, a u trenutku smrti imao je nešto manje od 30 kilograma. Adele je umrla samo tri godine poslije.

Ono što je istinsko nasljeđe Kurta je spoznaja da koliko god se trudili ni matematika ne nudi potpunu sigurnost, a ta je spoznaja možda dodatno uticala na njegovo samopouzdanje i osjećaj bespomoćnosti iz kojega je mogao proisteći ne samo strah od hrane već i od života.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Izvor: povijest.hr

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti