NAUČNICI VEĆ UVELIKO SUMNJAJU: Mnogi artefakti iz starog Egipta nisu urađeni tadašnjom tehnologijom

Većina ljudi zna za brojna građevinska postignuća egipatskih dinastija, kao što su piramide, hramovi Gize i Sfinga.

Mnoge knjige i video snimci pokazuju opise radnih tehnika koje su omogućile prenos kamenih blokova iz vrele pustinje i njihovo pažljivo smeštanje. Ipak, ovaj sjajan posao nisu mogli napraviti ljudi tadašnjeg vremena.

Do 7. vijeka p.n.e. bilo je malo željeza u Egiptu, jer se ovaj materijal tek počeo koristiti u Asiriji, koja je tada napadala Egipat. Zapravo drevni Egipćani smatrali su željezo materijalom Seta, duhom zla.

Malo primjera metereotskog željeza nađeno je u Asiriji.

Bazični problem je bio da su mnogu gradovi u Egiptu napravljeni od bazalta, granita, kvarca i diorita, što su primjeri veoma teškog kamenja koji ne mogu da se oblikuju čak ni sa željeznim oruđem.

U većini istorije Egipta, korištena je bronza koja je mekša od gvožđa.

U ovom članku, vidjećemo primjere antičke izrade od čvrstog kamena koja tada jednostavno nije mogla da se desi.

Prikazaćemo samo nekoliko primjera.

Čuveni nedovršeni obelisk

Počinjemo u Aswanu, koji je najbliži granici sa Sudanom gdje je pronađen čuveni nedovršeni obelisk i još jedan manji, koji je prikačen za granitnu stijenu.

Da je završen, veliki obelisk bi dostizao visinu od 43 metara i težio bi oko 1200 tona.

Glavno pitanje jeste: koje oruđe je korišteno da se oblikuje ovaj kameni spomenik i kako su Egipćani planirali da ga podignu?

Egiptolozi vjeruju da je okrugao kamen koji se drži u ruci bilo glavno oruđe. U principu, svako oruđe koje je dovoljno čvrsto može da oblikuje i sječe drugi materijal. Roze granit od kojeg je napravljen nedovršeni obelisk ima tvrdoću od 6 do 7 jedinica Mohs-a (tvrdoća dijamanta je 10 i najčvršći je materijal na svijetu). Zbog navedenog ne postoji mogućnost da bi okrugli kamen u vidu ručnog oruđa mogao da oblikuje obelisk.

Bronza od koje se takođe pravilo oruđe ima tvrdoću od samo 3,5 na Mohs skali.

Drugi problem s obeliskom jeste što u njegovim usjecima ima malo mjesta da bi unutra stali ljudi s namjerom da ga isjeku i oblikuju.

Prema inžinjeru Cristopheru Dunnu, nedovršeni obeliks je dokaz da se koristila tehnologija i metode koje ne poznajemo.

I ne samo da je mi ne poznajemo, već prema svemu utvrđenom ni Egipćani je nisu imali. Ovo dovodi do sljedećeg pitanja: ako ovo nije napravila niti jedna egipatska dinastija, a takođe ni Grci i Rimljani, ko onda stoji iza svega?

Tragovi kugle uz dva manja obeliska

Znamo da su čudni uređaji i materijali otkriveni na arheološkim nalazištima širom svijeta, ali su prikriveni jer se ne uklapaju u konvencionalnu istorijsku paradigmu.

Gospodin William Flinders Petrie je jedan od najvećih egiptologa 19. i 20. vijeka. On je otkrio tragove bušotina koje se nalaze u muzeju u Londonu.

Dunn je proveo sate u ovom muzeju istraživajući ono što su izradile drevne bušilice:

“Najfascinatnija jeste granitna srž koja je poput spirale kojom bi se bušilica mogla služiti. Ona je 500 puta jača od današnjih bušilica za dijamante, a rotirajući dio je po svojimkarakteristikama brži od modernog.”

Druga zbunjujuća stvar jeste Serapeum u Saqqari, koji sadrži masivne granitne kutije.

U 13. vijeku prije nove ere egipatski princ Khaemweset naredio je izradu tunela kroz krečnjačku podlogu, sa bočnim komorama, kako bi u njih stao granitni sakrofag težak oko 70 tona, sa mumificiranim ostacima svetog bika Apisa.

Završen je sa velikom preciznošću, uglovi su nevjerovatno četvrtasti a unutrašnjost je do precizno isječena. Sve ovo bilo je teško postići u to vrijeme.”

Čak i koncept preciznosti nagovještava da artefakt nije imao puku namjenu klasičnog sarkofaga već je bio namijenjen za nešto drugo. Još jedan razlog ovolike preciznosti može biti korištenje oruđa koje je toliko precizno da je sa njim nemoguće napraviti nepreciznu građevinu.

Sa bilo kojim scenarijom, gledamo u puno napredniju civilizaciju iz praistorije od one koja je za sada prihvaćena.

Ovo što ste vidjeli i pročitali je samo dio artefakata koji se ne uklapaju u paradigmu egipatskih dinastija. Ovi artefakti nisu mogli biti napravljeni od ruku tadašnjih ljudi i zato logičan zaključak mora biti da su još stariji i napravljeni od nepoznate civilizacije naprednije od egipatske, a i današnje.

Izvor: webtribune.rs

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti