Glavni glumac horor filma koji je doživio vlastito paranormalno iskustvo: “Nešto je užasno isijavalo iz tih očiju!”
Horor film “Paranormal activity” iz 2007. godine, a zatim i njegov nastavak, donijeli su Micah Sloatu, nosiocu glavne uloge, ne samo popularnost, nego i pitanja da li vjeruje u slična dešavanja koja su tema filma ili je skeptik? On odgovara da je, što se tiče paranormalnog, to ozbiljno shmvatio još od svoje šesnaeste godine, nakon događaja u rodnom Connecticutu.
“Posao je mom ocu tada išao veoma dobro i 1997. godine preselili smo se u vilu koju smo kupili. Bila je to tako velika kuća, izgrađena početkom 1900-tih godina, toliko velika da sam se prvih nekoliko mjeseci gubio u njoj. Sa sestrom Arianom, dvije godine mlađom od mene, istraživao sam dio po dio i stigli smo do trećeg sprata, gdje dugo niko nije živio i koji je služio kao skladište. Bilo je tamo nečeg čudnog, ta hladnoća koja je prosto ulazila u kosti, mnogo knjiga, fotografija u starinskim ramovima, tragova u prašini, ali iznad svega – mnogi predmeti su bili tako postavljeni jedan na drugi da su naprosto nemoguće balansirali! Na podu smo zatekli gomilu zgužvanih papirnih maramica”, priča Micah o svome iskustvu.
Stravičan susret sa svijetom natprirodnog dogodio se jedne noći početkom decembra kada je zbog oluje nestalo struje u kući. Sestra ga je nagovorila da uzmu baterijske lampe i odu na treći sprat, i mada se plašio, kao stariji brat to nije htio da pokaže i odbije poziv za ovu avanturu.
“Išli smo hodnikom i ona je otvarala svaka vrata i osvjetljavala unutra, smijala se i plašila me. Govorio sam joj da prestane jer sam osjećao da ne bi trebalo da budemo tu, ali nije me poslušala. Vrata na kraju hodnika bila su drugačija od ostalih – teška i masivna. Otvorila ih je uz škripu, ušla unutra i nestala u mraku. Ja sam stajao kod stepenica, čekajući je, ali je nije bilo. Pozvao sam je, ali nije mi odgovarala. Kosa mi se digla na glavi kada su se vrata sama od sebe zalupila. A onda sam čuo njen vrisak. Potrčao sam, gurnuo vrata i ušao u sobu. Ariana nije bila u njoj. Vikao sam: ‘Ariana, gdje si?’, ali se nije javljala. U jednom uglu sam video poveći otvor u zidu i izrezane daske koje kao da su pokrivale ulaz. Osvijetlio sam i ugledao sobu u kojoj je na podu bio jedan stari madrac, a moja sestra je stajala unutra kao skamenjena. Pomjerio sam lampu i osvijetlio stolicu za ljuljanje u kojoj se nalazio neki ljudski oblik, ljudsko lice i dva oka koja su piljila u mene! Nešto je užasno isijavalo iz tih očiju. Stolica se pomjerala kao da se neko ljulja u njoj. Zgrabio sam sestru, otrčali smo dole i uletjeli u spavaću sobu naših roditelja, razbudivši ih u panici. Majka je povjerovala da se nešto dešava na trećem spratu, ali otac je tvrdio da su to sve dječije fantazije i nastavio da spava. Mi te noći nismo spavali”, kaže Micah Sloat.
Sutradan je istražen treći sprat i otac je rekao da nije znao za postojanje te sobe. Unutra je, osim madraca i stolice za ljuljanje prekrivene paučinom, bio ormar sa fiokama i jedan sto na kojem se nalazio razbijeni tanjir sa ostacima nečeg što je mogao da bude rođendanski kolač, sudeći po svjećici u njemu. Sve je to bilo, kako se čini, iz 1940-tih godina. Nakon toga, Micahin otac je pozvao čovjeka od kojeg je kupio kuću i saznao da se on mnogo godina bojao da živi u njoj, jer je pema njegovim riječima bila opsjednuta duhovima! Ona je nekada bila vlasništvo veoma bogate porodice, čija kćerka je dugo u kući živjela sama. Bila je mentalno poremećena i porodica je prestala da vodi računa o njoj. U toj sobi je i umrla.
“Majka je dovodila razne ljude da duhovno ‘očiste’ kuću, ali ništa nije vrijedilo. Otac je i dalje mislio da su to gluposti. Ariana od toga dana nije htjela da govori o tom događaju, a na treći sprat više nikada nije zakoračila”, rekao je Sloat.
Izvor: conopljanews.net
