Čovjek koga nisu mogli objesiti: Triput su pokušali izvršiti smrtnu kaznu nad osuđenim ubicom

Zamislite sljedeću situaciju: optuženi ste za zločin koji niste počinili i osuđeni na smrt. Kako se trenutak izvršenja kazne primiče, tako vaš strah i bijes rastu. Kritičnu razinu dosežu na dan vaše zakazane smrti, kad ste toliko izvan sebe da vas moraju nositi do gubilišta.

Krvnik vam stavlja omču oko vrata, sveštenik udjeljuje posljednju pomast … A onda, umjesto utješnog zagrljaja ništavila, spoznajete da ste živi … Samo da bi vas država ponovno ubila. Vjerovali ili ne, John Lee (1864. – 1945.), sitni kriminalac iz viktorijanske ere, ovu je sudbinu iskusio – triput! Upravo toliko puta su ga, naime, bezuspješno pokušavali objesiti.

Lee, među znancima poznatiji pod  nadimkom “Babbacombe”, djetinjstvo je proveo u Abbotskerswellu, idiličnom selu u engleskom okrugu Devon. Radilo se o bistrom i snalažljivom no istovremeno lijenom i ponešto lakomislenom čovjeku. Služio je u Britanskoj kraljevskoj mornarici, a nedugo po povratku u civilni život našao se na pogrešnoj strani zakona. Lee je, naime, oduvijek sanjao o brzoj zaradi, a kako nije bio voljan “zasukati rukave”, zaplivao je u kriminalnim vodama. Njegovi zločini kretali su se u rasponu od sitnih krađa do provala u domove imućnika. Svako malo bi završio iza rešetaka, a starom “zanatu” vraćao se čim bi ga pustili na slobodu. Povremeno bi prihvatao i pokoji legalan posao, pod uslovom da je zarada bila dobra a napori minimalni.

Sredinom 1884. dobio je namještenje u domu Emme Keyse, imućne dame iz Torquaya kojoj je obavljao brojne sitne popravke. Krajem te godine, njeno beživotno tijelo pronađeno je u lokvi krvi, izbodeno kuhinjskim nožem. Lokalni policajci nisu uložili mnogo truda da bi pronašli počinitelja: odmah na početku istrage, kao njihov jedini sumnjivac iskristalizirao se Lee, stara zatvorska ptičica.

Suđenje je bilo brzo i, valja napomenuti, nepravedno.

“Dokazi” protiv Leeja? Njegov podeblji dosje, nevelika ogrebotina na ruci te činjenica da je bio jedini muškarac u domaćinstvu Emme Keyse. Prošlost ubijene ispitana je vrlo površno. Svjedočenje čovjeka koji je Leeja u vrijeme počinjenja zločina vidio na kilometrima udaljenom mjestu je odbačeno, budući da je i dotični bio lopov. Zlosretni Lee proglašen je krivim za teško ubistvo i osuđen na smrt vješanjem, a na njegove očajničke povike “Nevin sam!” niko se nije osvrtao.

Sa svojim tvorcem trebao se susresti 23. februara 1885. godine, u dvrotištu kaznionice u Exeteru. Tresao se poput pruti dok su ga pridržavali na putu prema galgama, a ono što je trebalo biti njegovo posljednje koračanje na ovom svijetu pratili su nijemi svjedoci, probadajući ga pogledima punim prezira i mržnje. Krvnik, iskusni James Barry, stavio mu je omču oko vrata te povukao polugu koja je trebala otvoriti vrata na drvenoj platformi kroz koja bi osuđenik – skorašnji mrtvac – propao. Dogodilo se … ništa.

Mehanizam se, naime, nije pokrenuo a Lee je ostao stajati na stratištu, ispuštajući jecaje i neartikulisane molbe. Napola onesviješten, odveden je u svoju ćeliju, dok se krvnik posvetio otklanjanju tehničkog problema. Nekoliko puta je “uprazno” testirao mehanizam smrti, i svaki je radio besprijekorno.

Lee, koji nije prestajao vrištati, ponovno je izveden pod galge. Krvnik je još jednom izveo proceduru za koju je bio plaćen no, na bučno negodovanje svjedoka, ni ovaj put se nije dogodilo ništa. Dio gledatelja protestovao je zbog toga što ubica nikako da dobije zasluženu kaznu, no više je bilo onih koji su se sažalili nad psihičkim mrcvarenjem osuđenika.

Kad se i treći pokušaj vješanja Leeja pokazao neuspješnim, većina je vikala da se prekine ovakvo mučenje, a doktor koji je imao zadatak proglasiti vrijeme smrti demonstrativno je napustio stratište. Odlučeno je da Leeja, koji je u međuvremenu izgubio svijest, smaknu nekom drugom prilikom.

U međuvremenu, kako se priča “čovjeku kojeg nije moguće objesiti” proširila u javnosti, reagovale su više instance. Naposljetku, sir William Harcourt, ministar unutrašnjih poslova, njegovu kaznu preinačuje u onu doživotnog zatvora.

Nakon što se oporavio od šoka, Lee, koji je iza rešetaka stekao zavidno pravno znanje, slao je peticiju za peticijom Ministarstvu unutrašnjih poslova, pokušavajući dokazati da nije dobio pošteno suđenje. Godine 1907., pomilovan je i pušten na slobodu.

Stazama kriminala više nije kročio. Počeo je solidno zarađivati pričajući svoju potresnu priču novinarima, a o njemu je čak 1912. snimljen nijemi film. Osim njega, samo još jedan čovjek u istoriji preživio je tri pokušaja vješanja – ubica Joseph Samuel, kojeg su na onaj svijet bezuspješno pokušavali poslati 1803. godine.

Piše: Lucija Kapural

Izvor: povijest.hr

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti