Branko Đurić Đuro: Kako prepoznati ‘pravog’ Sarajliju?
Branko Đurić Đuro (24), sarajevski glumac: Zašto 444 čavke čuče na vrh džamije?
“Audicija se sada razvija u pogrešnom smjeru. Bilo je zamišljeno da ta predstava bude skup imitacija ponašanja kandidata na prijemnim ispitima na ovu i slične škole za glumce. Dakle, kada smo medijski uspjeli, ne vidim više svrhe da nastavljamo s tim. Posebno zato što neki iz predstave svoj glumački stav, image grade upravo na likovima koje imitiraju.”
Mladi sarajevski glumac doživio je meteorsku popularnost u tv-spotu. Njegova reklama je napunila skijališta, a njemu donijela prepoznatljivost na ulici. Pravi uspjeh, ipak, očekuje na filmu i u kazalištu.
Slučaj Branimira Đurića – Đure najbolje ukazuje da su na TV najgledaniji EPP-spotovi. Jer, kako drukčije objasniti meteorsku popularnost visokog momka što uzvikuje: “Ja, razlike drastične!”
Zahvaljujući Đuri ove godine su olimpijske planine oko Sarajeva punije nego ikada. Po Jahorini, Bjelašnici, Igmanu svakog dana sa moćnih razglasnih uređaja ide ono:
“Skijanje se brže uči, ko je lud da sjedi kući… “
Važno je napomenuti – uz pomoć autora skladbe Gorana Bregovića, te redatelja Ademira Kenovića i producenta Nune Arnautalića.
”Ljudi me tek sada otkrivaju, a kao da zaboravljaju da sam imao još nekoliko TV-uspjeha. Prvi je bio prije nekoliko godina u onoj seriji “Top lista nadrealista”, zatim u predstavi “Audicija” koju smo mi studenti s Akademije za scenske umjetnosti u Sarajevu snimili za ovdašnju TV-kuću. Na skijaški spot sam gotovo i zaboravio. Snimio sam ga prije dvije godine. U početku se malo vrtio.
Dobio sam za njega negdje oko milion i 700 hiljada starih dinara. Potrošio sam ih za dva, tri dana. Sada sam iznenađen koliko me ljudi prepoznaju na ulici. Javljaju mi se s raznih strana, traže me novinari, jure foto-reporteri…”
Đuro je istureni predstavnik sarajevskog “new primitivsa”, pokreta koji želi da vrati ovdašnje ljude njihovim korijenima.
”Rođen sam prije 24 godine u srcu Baščaršije. Otud u meni onaj dar za pravi sarajevski akcenat. Međutim, teško je danas otkriti ko je pravi Sarajlija, a ko nije. Ranije su došljaci teško uplivali u naš stil govora. Sada smo već toliko popularni da maltene cijela Juga govori kao mi…”
Znaš kako se sada može otkriti pravi Sarajlija? Evo ovako – reci mu da brzo izgovori:
četiristočetrdesetčetiri čavke čuče na vrh džamije.
Ako je domorodac čućeš samo ono njegovo meko “ć”.
To je raspoznavanje za nas najveći belaj.
Sjećam se u osnovnoj školi, pa u srednjoj i sada na faksu mnogi i od nas imaju muke s “ć” i “č”…
Nije li taj “new primitivs” stil zapravo karikiranje sarajevskog čovjeka?
”Naš pokret je povratak izvornom Sarajevu, njegovim ljudima, njegovoj osebujnoj duši. Svi koji stignu u ovaj grad veoma brzo osjete širinu ljudi, ali teško im je da ulete u naš film, u misli ljudi koji su učili plivati u Miljacki.
Ovdje te prihvataju jedino ako si raja. Veličine ne prolaze, nema oko njih ulizica. Ako neko digne nos, taj je sve izgubio. Ovdje vazda moraš biti na zemlji.
A kako je snimao već legendarni TV-spot?
”Pozvao me jednog dana redatelj Ademir Kenović i njegov nerazdvojni drug Nuno Arnautalić i predlože mi da se slikam na Jahorini. Pristanem i prepadnem se! Što ako od mene budu tražili da skijam? Pojma nemam o tome!”
Izvor: yugopapir.com (Magazin “Vikend”, januar 1987)
