Ako bi vas neko pitao ko je bio Kristof Kolumbo (1451. – 1506.), vjerovatno biste odgovorili “čuveni moreplovac” ili “pronalazač Amerike”.
Nedvojbeno je da je ovaj Đenovljanin otvorio novu eru u istoriji čovječanstva. Svjetska trgovina, koja je prešla u ruke Španaca i Portugalaca, prebačena je sa Sredozemlja na Atlantski okean, a evropski uticaj počeo je preplavljivati novi kontinent.
Ono što se, međutim, često prešućuje jesu zvjerstva koja su Kolumbovi ljudi počinili nad stanovništvom novootkrivenih zemalja. Njegovim ekspedicijama otpočeo je period kolonizacije i eksploatacije, koji će trajati vijekovima. Jednako toliko, Kolumbo je slavljen kao junak. Tek u dvadeset prvom vijeku, počelo se pisati o naličju osvajanja, odnosno zločinima počinjenim za vrijeme njegove uprave u Novom svijetu. Posebno mračno poglavlje istorije kolonijalizma Kolumbo i njegovi ljudi ispisali su na Hispanioli.
Starosjedioci, indijanska grupa Taino, ovo su karipsko ostrvo nazivali Hayti odnosno Haiti, što se prevodi kao “planinska zemlja”. Godine 1492. stigavši do njega, Kolumbo u svoj dnevnik zapisuje sljedeće retke: “Pred mojim je očima najljepša zemlja koju je ljudsko oko ikad vidjelo”. Vidio je još nešto što mu se svidjelo – zlatni nakit na lokalnim djevojkama. U posjedničkom duhu, ostrvo je nazvao La Isla Española (“Špansko ostrvo”), od čega dolazi današnje ime Hispaniola. Na njemu je, od materijala s broda “Santa Maria”, dao podignuti naselje La Navidad. U prvoj evropskoj koloniji utemeljenoj u Novome svijetu ostavio je trideset devetero svojih ljudi, a potom je zaplovio nazad u Španiju.
U novembru 1493. godine, kad se sa sedamnaest brodova vratio na ostrvo, Kolumbo je naseobinu pronašao u ruševinama. Svi Španci bili su pobijeni – glavama su platili svoju nekontrolisanu glad za lokalnim ženama i zlatom. Domorocima se nije dobro pisalo – ovaj put, Kolumbo je na ostrvo stigao s 1.300 ljudi.
Depopulacija naroda Taino, za koju neki istoričari čak koriste termin genocid, imala je nekoliko uzroka. Dio domorodaca pokosile su zaraze koje su donijeli došljaci, poput velikih boginja, malarije i gripe, na koje nisu imali imunitet. Znatno većem broju presudilo je ropstvo, odnosno iscrpljujući prisilni rad praćen izgladnjivanjem. Razlozi porobljavanja Indijanaca bili su u prvom redu ekonomski. Kolumbo je nametnuo španski radni sistem poznat kao encomienda, koji je osvajače nagrađivao radom pokorenih nehrišćanskih naroda. Snažnije i zdravije Indijance odlučili su prodati kao robove u Starom svijetu – na putu do Španije, polovina ih je umrla. Onima koji su ostali na ostrvu – i koji su bili stariji od četrnaest godina – naređeno je da svaka tri mjeseca donesu određenu količinu zlatne prašine bijelim upraviteljima. Onima koji ne bi uspjeli ispuniti taj zahtjev odsijecane su ruke, a mnogi su uslijed tog tretmana iskrvarili do smrti. Strahujući od takve sudbine, hiljade domorodaca diglo je ruku na sebe. Drugi su bježali u planine. Kolumbovi ljudi ondje su ih lovili pomoću pasa. Gladnim životinjama dali bi da ih rastrgaju ili bi ih pak ubijali sokom otrovne vrste manioke.
Pripadnice nježnijeg spola nisu bile pošteđene patnje, naprotiv. Kolonisti su silovali su na stotine žena, nerijetko u prisutstvu njihovih očeva, braće i sinova, a mnoge od njih završile su kao ropkinje. U Kolumbovom pismu iz 1500. godine, stoji da “mnogo trgovaca traži djevojčice” te da su “one od devet i deset godina naročito na cijeni”.
Jedan od onih koji su sudjelovali u maltretiranju lokalnog življa bio je Bartolomé de las Casas. Na Hispaniolu je stigao s nepunih osamnaest, još neformirane ličnosti. Slijedio je primjer starijih drugova no, s vremenom, počela ga je mučiti savjest. Odlučio je promijeniti svoje vladanje te se odrekao encomiende a, po povratku u domovinu, zaređuje se te diže glas protiv zločina koja su španski kolonizatori počinili nad američkim domorocima. Evo što je o njima napisao u djelu “Brevísima relación de la destrucción de las Indias”: “Na silu su ulazili u sela, ubijajući svakoga koga su ondje zatekli, uključujući djecu, starce i trudnice. Rezali su ih na komade, otvarali im utrobe mačevima … Čak su se kladili mogu li presjeći čovjeka napola iz jednog udarca … Bebe su otimali s majčinih grudi, hvatajući ih za stopala, te ih bacali sa stijena.”
Zbog zloupotrebe vlasti, Kolumbo je 1500. godine u Španiju dopremljen u okovima. U tamnici je ležao samo šest sedmica, nakon čega je – kraljevskom odlukom – oslobođen. Ipak, na upravne funkcije u Novom svijetu nije vraćen.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
