Titov poslednji batler: “Proći će jedno 100 ili 200 godina da se rodi jedan takav čovjek!”

Čuveni Jožef Oseli kuhar svjetskog glasa, koji je ujedno posljednji Titov batler govorio nam je i ono što može da se pretoči u scenario za filmove – kako je raditi sa Titom, kako je usred gala božićne večere sa 400 zvanica pjevao guverneru u Japanu pjesmu iz filma Užička Republika “Druže Tito, bijela lica, kad ćeš doći do Užica …”

Ali pričao je i o teškoćama vremena koje je iza njega, i tome kako je brašnom crtao ivice za teniski teren.

– Nismo imali krede tada, nestašica. Ukrao sam 3, 4 kilograma brašna iz kuhinje i crtao bijele linije – priseća se Jože.

Šta se najčešće posluživalo Titu

– Ako govorimo o hljebu, mogu da kažem da je naš pekar pekao ajdok hljeb (uglavnom sa određenim premazom) sa malo pire krompira sa strane. On je jeo samo taj hljeb. Pekar ispeče jedan ili dva mala hljepčića i to je bilo dovoljno.

Ukoliko smo imali goste, spremali smo tri vrste hljeba, nikada ga nismo kupovali. To je bila sve bio hrana, nije bilo špricovanja i sl. dakle, prava domaća hrana, ekološka i jela su bila jednostavna.

Na gostovanjima, Predsjednik je jeo hranu domaćina gdje je bio, nije bio izbirljiv.

Imam u knjizi 12 jela koje je Tito volio da jede samo u Sloveniji. Međutim, kada je bio u Beogradu, u Dobanovcima gdje je imao vikendicu, tamo je jeo i ćevape, pljeskavice, uštipke …

Na Brionima godinama je imao jednog kuhara i konobara još od 1964. godine. I kada je otišao u penziju, taj kuhar je išao ujutru da lovi ribu i spremao mu je za ručak i večeru. U tom smislu, na Brionima je bilo više morske hrane, na primjer.

Postojao je i kuhar Fado, Bosanac, fenomenalan čovjek i on je pokrivao rezidencije u kojima su bili Titovi gosti.

Jednom prilikom, 1970. godine, Fado je pripremio večeru koju sam ja poslužio. Sreo sam tada Sofiju Loren koja je boravila sa sinom i suprugom. Sreo sam i Bartona kao i Elizabet Tejlor.

Na tim večerama je bila prisutna i bosanska hrana. Fado je spremao i hurmašice i baklave i sve su oni to jeli.

Kako je počeo da radi

– Počeo sam prvo da radim u Skupštini Slovenije kao konobar, a primljen sam regularno preko konkursa. Dakle, to je moguće. Majka je bila domaćica, a otac je bio vojni muzičar. On i jeste moja glavna veza s Beogradom, jer je svirao u Skadarliji svake subote i nedjelje za 50 dinara.

U to vrijeme, jedan dinar vrijedio je jedno pecivo. Pa vi uporedite. Nemam ništa u penziji od tog vremena dok sam radio kod Predsjednika. Plaćali su nam uredno prekovremene sate, ali su nam doprinose uplaćivali samo na osnovnu platu. Ipak, Predsjednik bi često častio sve zaposlene. U posebne koverte lično je stavljao novac.

Bili smo zadovoljni uslovima, a naročito ophođenjem. Pitao je uvijek svakoga šta misli, šta se dešava, i kako se osjeća.

Mene je na primjer otvoreno pitao kako je bilo tokom rata, rekao sam iskreno: “Izuzetno loše”.

– Prvo, proći će jedno 100 ili 200 godina da se rodi jedan takav čovjek. Da ima takav autoritet.

Tita opisijem u knjizi na 200 starnica, sa 140 fotografija i vodim ga kroz priče isključivo na način kakav je imao osjećaj za ljude.

Ne kao političara ili vrhovnog komandanta, već to kakav je bio kao čovjek. Kroz to se vidi sve, najviše uticaja i vrijednosti se oglada u tome kakav je čovjek kraj drugih ljudi.

Radio sam više od 50 godina. Sreo sam za to vrijeme dva slična čovjeka.

To je bio Predsjednik Tito, i švedski kralj.

Izvor: telegraf.rs

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti