NAJOKRUTNIJI SERIJSKI UBICA U ISTORIJI: Priča o čovjeku koji je mrzio ljudski rod!

Carl Panzram – istetovirani, 1,80 metara visoki muškarac, sa hladnim, sivim očima 1920. godine našao se na brodu koji je plovio ka Angoli, da bi radio kao pomorski trgovac

Po dolasku u mjesto Lobito Bay, on je angažovao nekoliko lokalnih vodiča za navodnu ekspediciju lova na krokodile. Ali, Panzram je zapravo imao nešto drugo na pameti. Na pola puta, on je redom pucao u svakog člana, a potom je njihovim leševima nahranio krokodile koji su vrebali u obližnjoj rijeci.

To je samo jedan u nizu monstruoznih zločina ovog čovjeka, jednog od najpoznatjijih serijskih ubica u istoriji.

– Za života ubio sam 21 čovjeka, počinio sam na hiljade provala, pljački, palio sam i rušio objekte, silovao preko 1000 mladih dječaka i djevojčica. Nije mi nimalo žao zbog stvari koje sam uradio. Mrzim čitav ljudski rod, uključujući i sebe – napisao je Panzram u svojoj autobiografiji koju je napisao dok je bio iza rešetaka.

Stručnjaci koji su istraživali njegov profil i ličnost, istakli su da korijen njegovog zla i sadizma potiče još iz najranijeg djetinjstva. On je rođen u velikoj, siromašnoj porodici u Minnesoti, a otac ih je napustio kada je imao osam godina. Još tada je krao i pljačkao komšijske kuće. Ubrzo je poslat u lokalnu školu, koja je postala ozloglašena po “Kući za slikare”, mjestu gdje su se neposlušni učenici kažnjavali batinama i silovanjem. Takav naziv imala je jer bi djeca u nju ulazila neozlijeđenog tijela, a izlazila bi “išarana” modricama i ogrebotinama. Na kraju, Carl je spalio ovo mjesto. Sljedeće godine proveo je završavajući srednju školu, a potom je spavao na teretnim vozovima, usput se baveći provalama i pljačkama. Tokom jedne vožnje u vagonu ga je silovala grupa homoseksualaca, a on je istakao da ga je to načinilo “tužnijim i bolesnijim dječakom, ali mudrijim nego ikad”.

Tada počinje njegov “krvavi” put – tokom 1915. godine on je putovao kroz Sjedinjene Američke Države, spaljivajući i uništavajući kuće, lokale i zgrade, a usput je i silovao bezbroj mladih dječaka i djevojčica. Kasnije je rekao da je silovao ne zato što je imao potrebu za tim, već jer je želio da ponizi svoju žrtvu i pokaže joj da je dominantan.

Panzram je više puta završavao iza rešetaka, ali ne zbog svojih brutalnih zločina, koji su ostajali neotkriveni, već zbog provala, nasilništva i lopovluka. U zatvoru su čuvari bili brutalni prema njemu – držali su ga u samici danima, hranili ga bubašvabama, tukli nemilosrdno, što je u njemu pojačavalo i hranilo mržnju. Uvijek je uspjevao da pobjegne iz zatvora, a u “pauzama” između robijanja uspjevao je da počini jeziva ubistva.

Prvo masovno ubistvo počinio je 1918. godine kada je unajmio mornare da rade na njegovoj jahti (koju je kupio od ukradenog novca). On ih je opio alkoholom, a zatim je pucao u svih 10. Priznao je i da je hladnokrvno ubio i silovao dva mala dječaka, a jednog od njih tukao ja ogromnim kamenom do smrti. Takođe, optužen je i da je otrovao cijeli jedan gradić, jer je vodu zatrovao arsenikom. U zatvoru je željeznom šipkom polomio glavu čovjeku zaduženom za pranje veša. Osuđen je na smrt, a obješen je u septembru 1930. godine.

– Volio bih da čitav ljudski rod ima jedan vrat i da stavim moje ruke oko njega – rekao je neposredno pred smrt.

Kada ga je “dželat” pitao za posljednje riječi, Panzram je rekao:

– Požuri kopile jedno. Ja bih mogao da ubijem 10 ljudi, dok se ti zaje*avaš!

U zatvoru je sklopio neobično prijateljstvo sa stražarem Henrijem Leserom, na čiji je nagovor napisao autobiografiju, koja je objavljena tek 1970. godine.

– Bio je nevjerovatan pisac. Zapanjen sam njegovom inteligencijom i stvarima za koje je bio sposoban – rekao je John Borowski, koji je režirao dokumentarac o Panzramu.

Izvor: dnevno.rs

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti