‘LAKU NOĆ, JUGOSLOVENI’: Splićanin je svojim PISMOM dirnuo sve nas iz nekadašnje zajedničke države!

Neću o Titu, poslije njega je sve otišlo u k….

Donosimo pismo jednog Splićanina o tome zašto mu fale svi nekadašnji Jugosloveni u njegovoj sadašnjoj državi, ali i šta mu to još nedostaje, a imao je u nekad zajedničkoj Jugoslaviji. Pismo je postalo jedan od najčitanijih tekstova u regionu u ovih dana.

Prenosimo ga u cjelosti.

Nekad mi dosadi da nabrajam šta je Jugoslavija imala, a čega sada nema. Zato ću sad nabrajati šta mi fali.

Prvo mi fali normalna okolina koja ne broji krvna zrnca ljudima oko sebe, već gledaju u dušu i karakter. Onda mi fale normalni vjernici koji veruju u Boga samo za sebe, i ne maltretiraju okolinu sa svojom vjerom, niti umišljaju čuda da bi bili u centru pažnje.

Onda mi fali Jugoplastika, trostruki košarkaški šampion Evrope zaredom, koja je bila nezamisliva bez Crnogorca Ivanovića, Srba Sretenovića i Savića, Makedonca Naumovskog, uz domaću splitsku djecu i velikog trenera Jugoslovena Božu Maljkovića.

Fale mi otvorene granice kroz koje Bosanac i Srbin mogu slobodno doći i ljetovati bez diskriminacije. Fali mi konjak-kola za koju niko nije pitao je l’ Rubinov ili Badelov konjak.

Fale mi slobodoumni jugoslovenski umjetnici koji stvaraju multikulturalna djela, a ne djela mržnje, homofobije, i prikrivenog fašizma. Fale mi ljudi čije riječi imaju težinu i koji stoje iza svojih riječi, a ne današnji jebivjetri koji u toku dana tri puta promjene mišljenje.

Fali mi Mate Parlov, pobjednik na olimpijskom postolju i svjetski prvak u boksu. Fali mi sarajevska rok scena, i beogradski novi talas. Fali mi zajedništvo u kojem su ljudi različitih vjera i nacija bili najbolji prijatelji, a ne danas kad pola ljudi za najboljeg prijatelja ima psihijatra i pilule lilule.

Fale mi plodna obrađena jugoslovenska polja na kojima se zlatila pšenica, a ne današnje neobradive zapuštene zemlje. Fali mi miris zdrave hrane kojim je mirisala cijela kuća, a ne ovi današnji usrani GMO proizvodi.

Fale mi iskreni jugoslovenski antifašisti , a ne današnji jebivjetri koji glume antifašiste za par novčića.

Fali mi Mladen Delić dok prenosi fudbalsku utakmicu reprezentacije Jugoslavije, i Dragan Nikitović kad prenosi mečeve Muhameda Alija i Džoa Frejzera.

Fale mi Čkalja i Mija Aleksić da se od srca nasmijem. Fale mi gostoljubivost i ljudskost koju je samo Juga imala.

Fali mi Mirza Delibašić sa sarajevskim driblingom koji “lomi koljena”, i Bojan Križaj, jugoslovenski skijaški Mocart.

Fali mi kadar filma sa golim grudima Mire Furlan u kojem je bilo više erosa nego u svim porno posterima današnjih starleta.

Neću o Titu, poslije njega je sve otišlo u k…. Sve ovo sam mogao da sažmem u jednu rečenicu: fali mi normalan i spokojan život bez ludaka fašista, ratnih profitera i bolesnih političkih manipulatora.

Laku noć, Jugosloveni, ma gdje bili.

Izvor: espreso.rs

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti