Ko je od jugoslovenskih političara imao pravo na službeno vozilo
Službeni automobil je oduvijek bio najbolji automobil, a nerijetko je bio i više od statusnog simbola.
U suradnji s Yugopapirom prisjećamo se vremena kad su samo rijetko imali privilegiju službenog automobila.
Veljača 1982: Samo jedanaest najviših saveznih državnika ima pravo na stalnu upotrebu službenog vozila s vozačem. To su: članovi Predsjedništva SFRJ, predsjednik Savezne skupštine, predsjednik SIV-a i predsjednik Ustavnog suda Jugoslavije…
Nedavno su delegati Saveznog vijeća Skupštine SFRJ donijeli odluku o uvjetima i načinu korištenja službenih automobila iz svog voznog parka, na osnovu koje, osim jedanaestorice najviših državnika, nitko nema pravo na stalnu upotrebu automobila s vozačem ili, kako se to kaže – “na kola za cijeli dan”.
Već ranije usvojenim Zakonom o pravima i dužnostima saveznih organa u pogledu sredstava u društvenoj svojini, Uredbom o uvjetima i načinu korištenja cestovnih vozila u društvenoj svojini za službene potrebe u SIV-u i ovom najnovijom Odlukom regulirano je tko i kako može koristiti usluge autoservisa saveznih organa.
Tako su samo jedanaestorica najviših državnika, po položaju za vrijeme mandata, zadržala pravo na stalno korištenje društvenog automobila s vozačem. To su svi članovi Predsjedništva SFRJ, njih osmorica, predsjednik Savezne Skupštine, predsjednik SIV-a i predsjednik Ustavnog suda SFRJ.
Pod službenim poslovima Odlukom se podrazumijeva sljedeće: odlazak na sjednice i sastanke, odlazak i povratak sa službenih posjeta drugim organima i ustanovama, prijevoz do najbližeg mjesta polaska drugog prijevoznog sredstva (autobusna, željeznička stanica, aerodrom, pristanište) i poslovi iz oblasti protokola.
Osim toga, službeni automobili mogu se pokrenuti i za prevoženje potrebnih spisa za rad, za novčane i druge pošiljke, ali i za prevoženje delegata u slučaju da im je potrebna hitna medicinska pomoć ili u slučaju smrti članova njihove uže obitelji.
Prije nego što se potpiše bilo koji putni nalog, nadležni moraju voditi računa o tome da svaki automobil bude maksimalno iskorišten, da preveze što više osoba u jednom smjeru. Tako se više neće događati da tri automobila voze trojicu državnika na jednu te istu sjednicu.
Sudeći po ovom dokumentu, i rjeđe ćemo viđati prazne automobile s početnom nulom na registarskoj tablici jer je, ranije Uredbom SIV-a, a sada i ovom Odlukom, propisano da vozač smije najduže 15 minuta čekati svoje savezne “putnike”.
Viši položaj – veća prava
Ranije doneseni, kao i najnoviji propisi, precizno utvrđuju prava najviših saveznih državnika, saveznih delegata, stručnih i drugih rukovoditelja, kao i pojedinih radnika u saveznim ustanovama na korištenje društvenih automobila.
Čitajući propise, uočili smo da u pogledu tih prava postoji pet grupa.
Tko u tih pet grupa, kada i koliko može koristiti društveno vozilo?
U prvoj grupi se nalaze najviši naši izborni državnici, njih jedanaestorica, koji jedini imaju pravo na poseban automobil. Svi ostali pravo na vožnju društvenim vozilom koriste na osnovu pismenog dnevnog naloga.
U drugoj grupi, da tako kažemo, nalaze se izborni državnici na raznim saveznim dužnostima.
Treća grupa obuhvaća delegate u većima, zamjenike državnika i druge.
U četvrtoj i petoj grupi su stručni rukovoditelji i radnici zaposleni u SIV-u, Skupštini i skupštinskim organima.
Prva grupa: Pravo na “auto za cijeli dan”
Državnici iz prve grupe imaju, po propisu, posebna prava. To su članovi Predsjedništva SFRJ, predsjednik Savezne Skupštine, predsjednik SIV-a i predsjednik Ustavnog suda Jugoslavije, ukupno jedanaest. Dok im mandat traje, koriste posebno vozilo s vozačem i za poslove u vezi s vršenjem odgovorne funkcije.
Druga grupa: Od kuće do posla – i natrag
Državnici druge grupe imaju pravo na korištenje vozila iz saveznog voznog parka za sve službene poslove, kao i prilikom odlaska i povratka s posla. To su sljedeće kategorije državnika:
Članovi Savjeta federacije, suci Ustavnog suda, predsjednik Saveznog suda, savezni javni tužitelj, savezni društveni pravobranitelj samoupravljanja, savezni javni pravobranitelj, generalni direktor SDK-a, guverner Narodne banke, potpredsjednici i članovi SIV-a, generalni direktor Saveznog zavoda za društveno planiranje, zamjenici saveznih sekretara, zamjenici predsjednika saveznih komiteta, zamjenik generalnog direktora Saveznog zavoda za društveno planiranje, savezni savjetnici, generalni sekretar SIV-a, generalni sekretar Skupštine SFRJ, direktori saveznih zavoda i šef kabineta SIV-a.
Treća grupa: Vožnja – samo službeno
Bez prava na vožnju od stana do posla, ali s pravom na korištenje službenog vozila iz autoservisa saveznih organa, za obavljanje službenih poslova, imaju delegati u vijećima Savezne Skupštine, suci Saveznog suda, zamjenik saveznog javnog tužitelja, zamjenik saveznog javnog pravobranitelja, zamjenik saveznog društvenog pravobranitelja samoupravljanja, zamjenik generalnog direktora SDK-a i zamjenik guvernera Narodne banke. Nalog za ovu vožnju daje, propisima, ovlašteno lice.
Četvrta grupa: Načelnici i šefovi
Ako je priroda posla takva da je neophodno službeno korištenje vozila iz saveznog voznog parka, u njih, s odobrenjem, mogu sjesti i načelnici i šefovi raznih odjeljenja ili sektora, stručni savjetnici i drugi, o čemu odlučuje ovlašteno lice.
Peta grupa: Ostali radnici – samo izuzetno
Ostali radnici zaposleni u saveznim organima mogu, izuzetno, koristiti automobil, ako se zaključi da se određeni posao ne može uspješno obaviti vozilima javnog prijevoza.
(Auto Svet, 1982.)
Izvor: index.hr
