Još jedna misterija Uskršnjeg ostrva: RONGORONGO pismo ni do danas nije dešifrovano
Uskršnje ostrvo je poznato kao dom tajanstvenih i visokih moai statua, ali to nije njegova jedina neobičnost.
Dok su moai statue fascinantne zbog njihove nepoznate svrhe i tajanstvenih majstora koji su ih izradili, izgubljeni jezik ostrva, rongorongo, jednako je zbunjujući. Čini se da se ovaj jedinstveni pisani jezik odjednom pojavio 1200-ih godina prošlog vijeka, ali je samo dva vijeka kasnije jednako tako i nestao u zaboravu.
Stanovnicima ostrva, poznatima kao rapa nui, rongorongo je sistem pisanja koji se sastoji od slikovnog pisma, odnosno, piktografa. Otkriven je u 19. vijeku ugraviran u mnogim duguljastim drvenim pločicama i drugim artefaktima ostrva a danas se može pronaći još samo u muzejima i nekim privatnim zbirkama. Provedeni su brojni pokušaji dešifrovanja ovog pisma, ali do sada niti jedan nije bio u potpunosti uspješan.
Naziv “rongorongo” u prijevodu s rapa nui jezika, koji je maternji jezik Uskršnjeg ostrva, znači “kazivati, recitovati, pjevušiti”. Njegovi piktografi su pretežno u obliku ljudi, životinja, biljaka i geometrijskih oblika, a svaki simbol koji sadrži glavu orijentisan je tako da je glava usmjerena prema gore, naprijed ili je okrenuta prema desnoj strani. Svaki od njih je veličine oko jednog centimetra dok se pismo čita s lijeve na desnu stranu te odozgo prema dole što je poznato kao bustrofedon. Prema usmenoj predaji, oruđe koje je korišteno pri izradi bili su listići opsidijana ili zubi malih morskih pasa.
Njihova stvarna starost je takođe nepoznata kao i njihovo porijeklo iako se na otoku smatra da su legendarni utemeljitelji rapa nuia, Hotu Matu’a i Tu’u ko Iho, sa sobom donijeli 67 takvih pločica. No, ne postoji zemlja u Polineziji, pa čak ni u Južnoj Americi, koja je imala tradiciju pisanja ovim pismom zbog čega se čini da je rongorongo razvijen na samom ostrvu. U vrijeme njegovog otkrića nije postojalo mnogo domaćih stanovnika koji su ga mogli čitati, pa se pretpostavlja da je samo mali dio žitelja bio pismen. Pismenost je bila privilegija vladajućih porodica i sveštenika koji su svi redom bili oteti tokom peruanskih napada porobljavanja ili su preminuli uskoro nakon toga u nastaloj epidemiji.
Dešifrovanje ovog pisma se tako pokazalo vrlo teškim poslom i to iz tri razloga: ograničenog broja tekstova, manjka ilustracija kao i drugih konteksta koji pomažu pri njihovom razumijevanju te slabe potvrde u starom rapanuijskom jeziku koji je najvjerojatnije jezik koji se reflektira u pločicama. Neki vjeruju da rongorongo nije pravo pismo nego proto-pismo što je skup simbola koji prenose informacije ali ne sadrže pravi jezični sadržaj. Prema Atlasu jezika, rongorongo je “najvjerovatnije korišten kao podsjetnik ili u dekorativne svrhe, a ne u svrhu bilježenja jezika ostrvljana”. Ako je zaista tako, onda ne postoji pretjerana nada da će on ikada biti dešifrovan.
Rongorongo je privukao mnoge lingviste, antropologe i arheologe, no niko od njih nije uspio iznjedriti funkcionalan prijevod ovog jezika. Ukoliko se on uspije dešifrovati, znanje koje je pohranjeno u preostala 25 teksta bi možda moglo objasniti tajanstvene statue Uskršnjeg ostrvaa, naglu pojavu dotičnih tekstova kao i istoriju i običaje ostrva u cjelini. No, za sada se rongorongo uspješno odupire svim pokušajima tumačenja i uporno sakriva svoju tajnu.
Izvor: portalosuma.com
