Izgubljeni sinovi Anunnakija: DNK geni melanezijskog plemena nepoznate vrste

Melanezijski ostrvljani posjeduju gene koji pripadaju nepoznatoj vrsti hominida. Da li ovo dokazuje našu tajnu vezu sa Anunnakijima?

U oktobru 2016. Američko društvo za ljudsku genetiku održalo je svoj godišnji sastanak, a zaključci do kojih su došli nisu bili ništa drugo do zapanjujući! Podaci koje su prikupili pokazuju da ljudi u Melaneziji (područje u južnom Pacifiku koje okružuje Papuu Novu Gvineju i susjedna ostrva) možda nose neke nepoznate gene u svojoj DNK. Genetičari vjeruju da neprepoznata DNK pripada dosad nepoznatoj vrsti humanoida.
Prema Ryanu Bohlenderu, jednom od istraživača uključenih u studiju, ova vrsta nije neandertalac ili denisovan, već nešto drugo.

Denisovci predstavljaju izumrlu vrstu koja pripada rodu hominida. Ime su dobili po otkriću u pećini Denisova u sibirskim planinama Altaja, gdje je pronađen prvi fragment kosti koji je pripadao ovoj vrsti. Malo se zna o ovom našem zagonetnom rođaku a malo se zna i o narodu Melanezije.

“Ljudska istorija je mnogo komplikovanija nego što smo mislili”, rekao je Bohlender.

Da, tako je. Ali dio po dio, kompleksna prošlost čovječanstva izlazi na vidjelo. Čini se da ovakva otkrića upućuju u jednom smjeru: ne možemo biti ono što mislimo da jesmo. Evo citata iz studije koji ćete (vjerovatno) cijeniti:

S pretpostavkama o veličini populacije i najnovijim datumima međusobnog razdvajanja prastanovništva uzetim iz literature, procjenjujemo datum razdvajanja između arhaičnog i modernog čovjeka na period od prije približno 440,000 (±300) godina za sve moderne ljudske vrste.

Tamnoputo melanezijsko pleme sa prirodno plavom kosom. Dugo se vjerovalo da samo bijelci imaju plavu kosu. Tek 1756. Charles de Brosses je pisao o ‘staroj crnoj rasi’ na Pacifiku poraženoj od naroda zvanog Polinezija, a 1832. kada je Jules Dumont d’Urville pisao o istoj rasi i njihovoj jedinstvenoj boji kose, svijet je postao svjestan naroda zvanog Melanezijanci na ostrvima Melanezije.

Ako vam taj broj ne podigne obrvu, ponovite Anunnaki hipotezu. Prema istoriji Postanka, dvanaesta planeta, poznata kao Nibiru, bila je naseljena humanoidima veoma sličnim nama, znači ljudima. Nakon što su naišli na ozbiljan problem u atmosferi, krenuli su u potragu kroz Sunčev sistem kako bi pronašli zlato, jedinstven i značajan metal koji bi mogao izliječiti njihovu planetu.

Kada se Nibiru približio Zemljinoj orbiti, otprilike 432,000 godina prije nove ere, Nibiruanci su počeli koristili svemirske letjelice za slanje ljudi i osnovnih dobara sa svoje planete na Zemlju. Nakon što su sletjela na Zemlju, napredna bića su uspostavila baze u staroj Mezopotamiji.

Mnogi vjeruju da je tako nastala prava osnova stvaranja čovječanstva ― laboratorija genetičara Anunnakija. I ova nedavna studija i mnoga druga otkrića potvrđuju ovu hipotezu. Ovo nudi viziju koja bi mogla odgovoriti na jedno od naših najstarijih i najvažnijih pitanja: Ko smo mi?

Da bismo dobili nepobitno rješenje ove sekularne enigme, moramo duboko kopati tamo gdje niko prije nije istraživao. Ali ovo je teže reći nego uraditi. Drugi način da to učinimo bio bi da analiziramo skrivene mikroskopske zapise unutar svakog od nas. Anunnaki su znali da je njihov DNK ključ za stvaranje idealnog roba. U našoj beskrajnoj potrazi za našom istinskom lozom, moramo činiti isto što i ljudska bića.

U nedavnom pokušaju, druga grupa naučnika došla je do sličnog zaključka. Predvođeni evolucijskim genetičarom Eskeom Willerslevom iz Prirodnjačkog muzeja u Danskoj, naučnici su ispitali uzorke DNK uzete od 83 Aboridžina, Australaca. Takođe su testirali 25 ispitanika iz domorodačke planinske populacije Papue Nove Gvineje.

Na svoje iznenađenje, istraživači su otkrili egzotičnu DNK, sličnu Denisovanu u genomima ovih dobrovoljaca. Imajte na umu, istraživači su je okarakterisali samo identičnom onoj denisovana. Ipak, grupa koja je ustupila svoje gene precima ovih testiranih dobrovoljaca je potpuno nepoznata. “Ko je ova grupa, ne znamo”, Willerslev je rekao. Ni mi, ali posebna grupa nam pada na pamet.

Nije iznenađujuće da se do takvih otkrića uvijek dolazi kada se proučava genom udaljenih populacija. Tokom godina, ove izolovane grupe su imale malo kontakta sa spoljnim svijetom. Živjeli su i razmnožavali se u zatvorenim zajednicama i to se ogleda u njihovom genomu. Što je vaše porijeklo bogatije i raznovrsnije, manja je vjerovatnoća da će određeni geni ostati nepromijenjeni. U slučaju australskih i melanezijskih aboridžina, izolacija znači da je manje gena promijenjeno tokom njihovog postojanja.

Nije teško zamisliti ovu alternativnu verziju naše prošlosti. Anunnaki dolaze na Zemlju, igraju se Boga i stvaraju čovječanstvo. Glavni naučnik Enki i glavni lekar Ninti koriste genetsku manipulaciju i vantjelesnu oplodnju kako bi stvorili ljudska bića po njihovoj slici. Oni koriste društvo da bi služili svojim ciljevima, a kada im to odgovara, razaraju u obliku poplave biblijskih razmjera ― dio istorije potisnut pod veo tajne i zavjere.

Zatim, dešava se da su neka odabrana ljudska bića zaštićena od strane Anunnakija koji su odlučili da idu protiv ‘protokola’. Oni opstaju i šire se u svakom kutku svijeta. Hiljade generacija prolaze, a genomi onih koji se više “socijalizuju” miješaju se do neprepoznatljivosti. Ali na nekim mjestima i dalje gori plamen kreatora.

Izvor: mysteriesrunsolved.com

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti