Iz ovog pakla stižu naši pametni telefoni, laptopi i električni auti, djeca rade za 2 dolara
Bosonoga djeca prekrivena otrovnim hemikalijama po cijele dane razbijaju stijene u potrazi za dragocjenim elementom
Već godinama velike tehnološke kompanije poput Applea i Tesle uvjeravaju kupce u svojim blistavim trgovinama da su elementi za njihove proizvode dobijeni na etičan način.
No fotografije iz Demokratske Republike Kongo, odakle dolazi 90 posto svjetskog kobalta koji se koristi za izradu baterija za tehnološku robu, otvaraju mnoga neugodna pitanja.
Kobalt je hemijski element kojeg sadrži gotovo svaka tehnička naprava s litijskom baterijom – pametni telefoni, tableti i laptopi sadrže nekoliko grama, dok baterije električnih vozila trebaju i do 10 kilograma kobalta.
Apple, Microsoft, Google, Tesla i ostali tehnološki divovi tvrde da insistiraju na visokim standardima nabave kobalta te da trguju samo s onim talionicama i rafinerijama koje se drže etičkog kodeksa.
No fotografije nastale u nekim od najvećih rudnika kobalta u Africi – odakle mnogi dobavljači nabavljaju sirovinu – pričaju drugu priču.
As automakers gather at #CES2023 to proudly announce their newest models of EVs, I wonder how much time they will spend discussing that this is the kind of hellscape from which the cobalt in their batteries is mined?@StMartinsPress @Freedom_Fund @CNNFreedom pic.twitter.com/vDHvQozmem
— Siddharth Kara (@siddharthkara) January 5, 2023
Bosonoga djeca prekrivena hemikalijama po cijele dane razbijaju stijene u potrazi za dragocjenim elementom i to za samo dva dolara dnevno, a iscrpljene majke s malom djecom na leđima prosijavaju kamen kako bi našle kobalt.
Mnoge potresne fotografije snimio je posljednjih godina Siddharth Kara u regiji Katanga i objavio ih u svojoj novoj knjizi ‘Kobaltno crvena: Kako krv Konga napaja strujom naš svijet’.
Knjiga u zastrašujućim detaljima oslikava kako zaista izgleda potraga za kobaltom zapadnih zemalja i razorni efekt koji to ima na porodice u Africi.
Govoreći za Daily Mail uoči izlaska svoje knjige, Kara, predavač na Harvardovoj Školi upravljanja, kaže kako njegova istraživanja potvrđuju da se ne može vjerovati uvjeravanjima velikih kompanija.
“Za kobaltom tragaju neki od najsiromašnijih ljudi na svijetu. Moralni sat je vraćen unazad sve do kolonijalnih vremena. Oni taj težak posao rade za dva dolara dnevno, a ta mizerna plata za njih znači razliku u tome hoće li taj dan jesti ili neće pa nemaju opciju odbiti posao”, kaže Kara.
There are thousands of babies in the DRC strapped to their mother’s backs, inhaling toxic cobalt dust all day.
This teenager is putting her infant for a nap in a cardboard box, so she can clamber into a trench to scavenge for the cobalt that powers our lives. pic.twitter.com/l2oeuRVDtx
— Siddharth Kara (@siddharthkara) January 4, 2023
Iznenadna potražnja za ekološkim vozilima – ironično, potaknuta sviješću o potrebi zaštite okoline – ima katastrofalan učinak na Kongo.
“Kupiti električno vozilo bi trebao biti zeleni izbor. No on nije zelen za sve”, kaže Kara.
U kombinaciji s trenutnim problemom prenapučenosti, neregulisani rudnici samo povećavaju opasnost od toksičnosti kobalta.
Dugotrajna izloženost kobaltu može dovesti do razvoja bolesti pluća i gluhoće, kaže Kara koji je u Kongu godinama istraživao tu temu, kao i brojne slučajeve urođenih mana kod novorođenčadi i različite oblike raka.
“Ovo su krvavi dijamanti umnoženi za hiljadu puta, jer dijamanti barem nisu otrovni”, kaže Kara.
“Osim toga, dijamant kupiš jednom ili možda dva puta u životu, dok s druge strane ljudi u zapadnom svijetu ne mogu niti 24 sata funkcionisati bez elektroničkih uređaja koji se oslanjaju na kobalt”, kaže Kara.
Među njegovim fotografijama je i ona koja prikazuje dvoje djece koja, prekrivena otrovnim hemikalijama iz rudnika, razbijaju kamenje u potrazi za kobaltom.
Djeca nisu starija od sedam ili osam godina.
Izvor: jutarnji.hr
