Istorija parfema: Kako je sve počelo

Istorija parfema seže u pradavna vremena kada je pračovjek, nadražen mirisnim dimom koji se osjetio uz vatru, otkrio da neka drva, pogotovo ona bogata smolom, pri paljenju daju dimu lijep miris.

Možda to iznenađuje, ali riječ parfem i izvedena je baš od dima. Riječ “perfume” je porijeklom latinski izraz “per fumum”, dakle, “kroz dim”.

Dokumentovana istorija mirisa počinje zajedno s početkom velikih drevnih civilizacija: Egipćana, Rimljana, Jevreja, Asira, Grka, Kineza – svi su oni na svoj, često vrlo rafiniran način, upotrebljavali različite mirišljave stvari sa različitim ciljem

Egipćani su stavljali na kosu aromatične pomade koje su, polako oslobađajući miris, stvarale oko nosača mirisne oblake. Mirisi su u to vrijeme bili upotrebljavani takođe i zbog sakralnih ciljeva –egipatski su faraoni na svojim oltarima žrtvovali tamjan, a za balzamovanje mrtvih tijela članova kraljevske porodice bila je upotrebljavana mirha. Kada je 1922. otkrivena grobnica kralja Tutankamona, između mnogih vrijednih predmeta pronađena je i  posuda sa aromatičnom pomadom. Mada je teško u to povjerovati, nakon otvaranja, bez obzira na to što je prošlo 3.000 godina, supstanca ja zadržala svoj miris!

Vjerovatno su mirišljive stvari bile razlog prvog štrajka poznatog istoriji. Priča kaže kako su oko 1330. godine p.n.e. vojnici faraona počeli štrajkati zahtjevajući od vladara aromatične pomade i balzame.

Narod koji je uzdigao parfeme na nivo svetinje su bili Grci. Prema njihovom mišljenju lijep miris je magičan, mističan, a takođe i erotičan atribut. Grci koji su živjeli u VI. vijeku p.n.e. mazali su nakon kupanja u javnim kupalištima svoja tijela aromatičnim uljima – svaki dio tijela drugačijim mirisom. Ni jedna porodična svečanost se nije mogla održati bez mazanja tijela mirisom – bila je to vrsta rituala čišćenja.

Na Bliskom su se istoku ljudi takođe zaljubili u mirise. Ambra – supstanca iz ulješura ima miris ribe, ali sušena nekoliko mjeseci daje parfemima toplu, čulnu aromu. Bila je toliko vrijedna da je bila upoređivana s vrijednošću zlata ili robova.

Kini se u posteljinu stavljao mirisni prašak u vrećicama, u sobama se palio tamjan, a česte su bile i aromatične kupke. Zanimljiv je bio kineski običaj: gosti su nakon prijema dobijali komadić papira natopljen jasminovim mirisom – miris jasmina imo je za cilj da otkloni posljedice neumjerenog uživanja u alkoholu. U Kini je mirisan bio, takođe, i novac štampan na svili.

Rimljani, na početku narod jednostavnih vojnika s velikim entuzijazmom, preuzeli su od Grka, ali i pod uticajem Orijenta, zadovoljstvo koje daje miris. U parfemisanju su prevazšli i same sebe – parfemisali su sve što je bilo na dohvat ruke. Mogle su se naći i fontane koje prskaju mirisnu vodu, stavljali su u krevete ružine latice, parfemisali su sebe, odjeću, predmete čak i životinje; radili su to i tri puta dnevno!

Parfemska  revolucija je nastala kao posljedica arapske metode alkoholne destilacije – taj je proces bio detaljno opisan u pismima arapskih alhemičara. Arapi su bili nesumnjivi poznavatelji začinskih biljaka.

Kada je nakon propasti Rimskog Carstva došlo hrišćanstvo, zabranjuje se upotreba parfema zbog njihovog čulnog djelovanja. Tek su Krstaški ratovi za Svetu zemlju (11.-13. vijek) vratili Evropi ugođaj i radost kakvu daju mirišljave stvari.

U savremenom obliku, dakle u rastvoru eteričnih ulja u alkoholu, pojavile su se krajem XVI. vijeka. Bila je to slavna voda kraljice Mađarske –Elizabete. Taj je miris bio kompozicija cvijeta narandže, ruže, mente, melise, limuna i ružmarina. Na parfemskom tržištu se voda kraljice Elizabete održala nekoliko vijekova.

Brz je razvoj proizvodnje parfema nastao tokom renesanse kada je alhemiju zamijenila hemija, razvili su se procesi destilacije i ekstrakcije pa se podigla kvaliteta mirisnih aroma. U Veneciji se od duvanog stakla prave bočice za parfeme najboljeg kvaliteta, slavne u čitavoj Evropi. Italija je ubrzo postala metropola mirisa. Žena, koja je metropolu preselila u Francusku, bila je Katarina Medici. Udala se 1533. za francuskog kralja Henrika II i uzela sa sobom u svoje nove pariško sjedište ličnu kolekciju parfema. Nisu ipak mogli uzeti iz Toskane i cvijeće i bilje za proizvodnju parfema, pa su počeli tražiti u Francuskoj neophodnu floru koja bi bila tako lijepa i razvijena kao italijanska. Našli su je u Provansi. Tako je nastala “kolijevka” parfemske industrije – Grasse. Proizvodnju parfema revolucionizirala je hemijska sinteza koja je uzrokovala jednostavniji pristup sirovinama i snizila cijenu parfema. Pojavila se tada takođe i nova kategorija stručnjaka – velikih krojača – kreatora mode koji su na promocijama svojih kolekcija počeli takođe davati svoje ime izabranim mirisima. Tako je 1921. poznata dizajnerka Coco Chanel uvela na tržište inovativni parfem No 5. Taj miris je započeo novo razdoblje – od tada su ti parfemi postali propusnica za ekskluzivni svijet mode. Kada su u jednom intervjuu pitali Marilyn Monroe: “U čemu spavate, gospođice Monroe?” zvijezda je odgovorila: “Imam na sebi samo Chanel No 5″.

Danas su parfemi način izražavanja naše osobenosti, osjećaja, mašte i navika. Ogledaju naš karakter i stil života, donekle govore o sistemu vrijednosti. Parfemi dopuštaju ženama da nađu svoj temperament i seksipil, muškarcima daju osjećaj sigurnosti i muževnosti. Napadajući naša čula mirisnim kompozicijama mogu se razbuditi najdublje želje. Neke mirise pamtimo do kraja života, njihova magija sjeća se najstarijih uspomena –podsjeća nas na bliske ili posebne događaje. Parfemi dobrog kvaliteta stvaraju aureolu žudnje i luksuza. Miris parfema prati nas svaki dan. Parfemi su modni detalj. Oni su kao nakit koji nadopunjuje dekolte, kao lijepi lak na njegovanim noktima, kao dobro izabrana kravata. Ističu osobnost, poboljšavaju raspoloženje – zbog toga je dobar izbor jako važan.


Parfimerijski proizvodi se pojavljuju u nekoliko kategorija koje ovise uglavnom o sadržaju perfumerijskog koncentrata. Veća njegova količina čini miris intenzivnijim, trajnijim i skupljim. Dezodoransi i vode nakon brijanja sadrže oko 1-3 %, omiljene kolonjske vode, oko 3-5 %, toaletne vode 8-15 %, mirisne vode 15-25 % mirisnog koncentrata, a parfemi 20-30%. Veća se koncentracija ne upotrebljava, bili bi prejaki za okolinu. U razgovornom jeziku riječ “parfem” često znači miris, a ne samo njegov koncentrisani oblik.

Svako zna da je miris važan. Njegovanu osobu ne čini samo elegantna odjeća i lijepa šminka, već i dobro odabran, prijatan miris. Dobro je znati da naš partner, nakon što tri mjeseca upotrebljavamo isti parfem, više ni ne osjeća taj miris. Čulo mirisa je lovačko i upozoravajuće. Reaguje na novosti i zbog toga treba, želimo li istaći našu atraktivnost, nakon nekog vremena mijenjati miris.

Izvor: eurokotra.com

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti