Ispovijest por*o-ovisnice: Nije mi bilo dosta, tražila sam više

Erica Garza por*o filmove je počela gledati s 12 godina i vrlo brzo se na njih ‘navukla’. Ovisnost joj je godinama kvarila međuljudske odnose, sve dok je shvatila da je se mora riješiti ako želi iskren odnos

erica1

Ovisnost o por*ografiji sve je češća pojava koja ima velike posljedice na seksualni, ali i ljubavni život pojedinca. Iako je tipičan ovisnik muškarac, ni žene nisu imune, a ovo je upravo jedna takva istinita ispovijest koju je objavila na svom blogu.

Erica je u međuvremenu napisala i knjigu “Getting off” ili “Skidanje: Putovanje jedne žene kroz ovisnost o sek*u i por*ografiji”.

Ovo je njezina priča:

Počela sam gledati soft por*iće u dobi od 12 godina. Kad bi moji roditelji zaspali, iskrala bih se u dnevnu sobu kako bih pogledala kasnovečernje filmove. Stišanog tona, zurila bih u ekran fascinirana, tjeskobna hoće li se roditelji probuditi, a ja i moja tajna biti otkriveni. Bila sam sigurna da je sklonost tim scenama i potrebi da se diram nenormalna i grijeh, a ipak se nisam mogla zaustaviti. To je stvorilo običaj postizanja orgazma kroz tajnovitost – ali i vječan osjećaj krivnje nakon. To me je pratilo godinama.

Kako sam se navukla?

Gledajući unazad, ti filmovi i nisu bili prava por*ografija – gole grudi, torza i bedra, a moja je mašta popunjavala praznine. Kroz par godina tehnologija mi je razjasnila svaku misteriju kako se internetska por*ografija širila i postala dostupnija. Počela sam s laganim stvarima jer nisam znala za ništa bolje, a jedan je klik vodio do drugog i uskoro sam se našla u beskrajnoj potrazi za nečim još više napaljujućim, bržim, jačim, prljavijim …

Postalo mi je dosadno i bila sam nemirna. Trojac je bio zanimljiv, dok nisam otkrila gang bang. Žene koje sam nekad gledala u filmovima i koje se mazilo i ljubilo sada su bile razvlačene, zavezane, bespomoćne.

Što sam više gledala por*iće, to sam više trenirala svoj mozak da mu trebaju ne samo provokativne slike preko kompjuterskog ekrana, već i sve emocije koje bi one pobuđivale – uzbuđenje, sram, a ponekad čak i gađenje. Nikad nisam osjećala da je u redu što gledam takav eksplicitan sadržaj, no to me nije spriječilo da ih dovlačim u svoju spavaću sobu, u odnos s raznim momcima tokom godina. Njihova reakcija je ispočetka bilo iznenađenje, a potom i zabavljenost.

Pokazivala sam im isječke za koje sam pretpostavljala da će im se svidjeti, a ne one koje sam gledala sama. Nakon što bi poslije seksa zaspali kraj mene, ostala bih budna odgledati još nešto masturbirajući jer mi je takav orgazam bio potreban, ugodniji. Izolacija je bila temelj moje seksualnosti.

Otkako se mogu sjetiti osjećala sam strah od bliskosti. Tokom osnovne škole, u doba kad sam počela gledati por*iće i u vrijeme kad mi je dijagnosticirana skolioza te sam osuđena na nošenje grozne naprave dvije godine, imala sam nisko samopouzdanje. Uvijek me je bilo strah kako će ljudi otkriti da sam čudna i neće htjeti gubiti svoje vrijeme na mene.

Zbog toga sam bila laka meta raznim nasilnicima te sam postala povučena. Tokom godina, čim bih osjetila razvoj bliskosti s nekim, ugasila bih svoj mozak i pobjegla sabotirajući odnos kako to druga strana naposljetku ne bi napravila. To je bio super način da se nastavim osjećati loše. Kroz sve svoje romantične veze u dvadesetima osjećala sam se usamljeno, a bila sam uvjerena kako to i zaslužujem.


View this post on Instagram

Sis wanted this to be my author photo, but I think I need to write a book about vampires first

A post shared by Erica Garza (@ericadgarza) on

Suočavanje s ovisnošću

Do svog tridesetog rođendana odlučila sam da želim nešto više, željela sam da mi ovo desetljeće života bude bolje. Nakon serije propalih ljubavnih veza, pokušala sam reprizirati glavni put junakinje iz ‘Jedi, moli, voli’ te sam otputovala na Bali. Tamo sam napravila sve kako bih izbacila por*ografiju iz svog života, vježbala jogu, mantrala, čitala knjige o samopomoći, meditirala. Kao što sam se i nadala, moje su navike oslabjele i zanimanje za por*ografiju se smanjilo.

S time sam postala i otvorenija, nisam se izolovala od ljudi. U joga studiju na poljima riže u gradu Ubudu upoznala sam muškarca koji mi se toliko svidio da sam pomislila kako bih ga jedan dan mogla voljeti. To je bila najveća transformacija koju je ova zdravija verzija mene doživjela.

Koliko god sam željela da me neko voli i da ga ja volim, osjetila sam kako se javlja stari strah. Kako bi isključila te osjećaje, donijela sam laptop u naš krevet i potražila por*iće koje bi mogli pogledati. No, on mi nije dopustio da tu barijeru postavim između nas. Primijetio je razliku u mom držanju, udaljenost između nas dok smo vodili ljubav, kako biram riječi, kako ne otkrivam puno o sebi. Sve je primijetio.

Kad sam se pokušala odmaknuti, on se primaknuo. Bio je pun pitanja i nije mi dao da se povučem. Polako sam mu priznavala, djelić po djelić, a svaki put kad bih rekla nešto sramotno, očekivala sam kako će ustati i reći ‘dosta mi je’. No, to se nije dogodilo. Zbližavali smo se. S vremenom smo se vjenčali.


View this post on Instagram

A post shared by Erica Garza (@ericadgarza) on

Ja, moj muž i por*ografija

Tokom naših prvih godina zajedno klonila sam se por*ografije koliko god sam mogla, uvjeravajući se kako je ona krivac za sve loše što se dogodilo u mom životu. Nedostajala mi je, no odlučila sam kako nije dobra ideja dovoditi je u spavaću sobu. To je velikim dijelom bila dobra odluka.

Naša bliskost je rasla i stvorili smo odnos koji se temelji na iskrenosti i poštovanju, a traženje ‘fiksa’ u por*ografiji mi se činilo kao staro toksično prijateljstvo koje sam prerasla. No, povremeno bih popustila, iako sam bila iskrena 98 posto vremena kad bih se iskrala u drugu sobu da bih brzinski doživjela por*o-orgazam povezan s tajnom i sramom.

Sve do jednog dana, dok nisam došla kući ranije poslijepodne i zatekla ga u toj istoj situaciji. Tada smo odlučili da izostavljanje por*ografije iz naše veze nije vrijedno laganja jedno drugom.

Kad smo maknuli ograničenja s por*ografije, oboje smo postali nervozni. Što ako time poništimo sve dobro što smo postigli? Hoću li ja opet postati sebična i povučena? Ispalo je da, nakon što nešto prestane biti zabranjeno, više nije ni tako uzbudljivo. Prvi put kad smo uveli por*ić u zajednički seks, bilo je zabavno prvu minutu, no vrlo brzo je postao samo pozadinska buka.

Takođe, primijetila sam da me ponovo uzbuđuje nešto što bi prije smatrala ‘soft’ sadržajem i da mogu postići isti orgazam s njim, ne treba mi sakrivanje.

Danas, kad imamo dijete, povremeno pogledamo por*ić. Možda to nećemo više činiti u budućnosti, a možda i hoćemo. Ono što znam je da imamo dobar odnos, da sam sretna.

Izvor: 24sata.hr

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti